Pripadan tebi

ponedjeljak, 31.05.2010.

Mmmm.... SLATKO...

Sve je upučivalo na to da će i ovaj vikend bit onako skroz uobičajen, bez nekih velikih događanja.
Dobro, nije se dogodilo ništa spektakularno, ali dovoljno je dobro da razbije monotoniju.
Vrime uglavnom sunčano, pa u nedilju polusunčano. Ili poluoblačno. Kako tko voli. Meni bome izuzetno teško, sparno.
Zvoni mi mobitel.
- Alo …… popodne si na žurnatu!
- Dobrooo…. Samo zvrcni kad dođete i eto me!
Oblačim stare rebe, modru majicu i stare Rebokice.
Uputim se prije zvrckanja mobitela. I uspela san se na trišnju i od gušta jila. Naisan baš neki voćni tip. Nije da ne volin voće, prije bi rekla da san lina za jist. Ali gušt je ovako čopat sa stable.

Uskoro su stigli sići, skale, ganči.
Nisan baš nešto preoduševljena sa branjem sa skala, pogotovo kad pušika. Ali nema veze.
Isplati se, pa taman i samo radi toga da se gušta u pjevu ptica.
U pentranju po skalama naišla sam tako i na ovo gnijezdo.

Tko zna, možda je vlasnica baš ova ptičica, visoko gore na grani.

Društvo su mi povremeno pravile razne beštijice.

Ali sve ovo mogu podnit dok nije počelo bockanje.
Ludih komarica, naravno.

Počastile su se i tičice.

A ostavili smo nešto i za mravce.

A sad malo guštajte u pogledu.

Rumenom.
Crvenom.

Slatkom.
Sočnom.

- 08:03 - Ostavi trag (26) - Isprintaj - #

petak, 28.05.2010.

ŠARENILO

Povremeno imam običaj malo presložit mape, sličice, izbrisat neupotrebljive.
Ponekad tako dobijem ideju za nešto napisat.
Ili samo za posložit jedan cvjetno - proljetni niz.

- 08:01 - Ostavi trag (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.05.2010.

PRISKOČITE

Jutros san opet napisala kilometarski post. Sva srića pa nisan baš brzopleta sa objavljivanjem. A koja korist?
Pisat i pričat o jednom stresnom i sjebanom danu.
A i nisam baš tip od kukumakanja i prenemaganja. Glavobolja, neko sranje oko računala i nekakve instalacije…. Pih… šta je to za mene?
Pa dođen doma, crkne makinja za robu. Dignen osigurač. Ništa.
Ćer viče… boli me dobbb, očajno.
Sva sriča mi ona riba na gradelan nije pravila problem.
Aj promini bocu plina….susida kaže: Oli ti znaš minjat bocu?
headbang mad
I stalno vrtin po glavi šta ću s makinjon.
Meštar, popravljat, bacit, kupit novu?
Ovo zadnje je najizglednije!
Perem kosu, uštekan fen….. ništa!
A ha…. Tu smo. Trk po katridu, odvijen osigurač…. Pas ti mater, probija si! puknucu
I tako, da ne duljin, prominin osigurač, i znan da nešto s njon nije u redu, ali evo jutros mi je oprala robu normalno.
Ček, šta je ono još bilo…..
Aaaa…. Priča o tome kako san ispala blesa. A nisan. Samo san mislila da je ono šta se objavi na službenim stranicama Grada istina. E, da…. mogla bi pisat i o informacijama i dezinformacijama. I svakakvin glupostima. Ono, čula, rekla, kazala.
Dakle na stranicama Grada piše:
Pročelnik Bilić kaže: kako će se u suradnji Grada, policije i Hrvatskih cesta ove sezone zaposliti osam bobija koji će regulirati promet na Čiovskom mostu i onom malom kamenom.
Moja ćer, ne bud lina, išla povirit do Policije.
Naravno, o svemu ovome pojma nemaju. Nitko im ništa nije reka.
Ma biće ti mater vidila nešto od lani.
Nisan!
I nisan ja kriva šta dobro pantin informacije!
I ono šta san pročitala. I di san pročitala!
A ima toga još.
Mamaaa…. Šta se sekiraš….
Dobro kažeš ćerce….. blesa je ona koja je ovo napisala a nije provjerila informaciju.
E, da…. I opet ću ja bit kriva šta san ovo napisala.
A ovo je ona blaža verzija!
Skračena.
A tek komarice, zujanje, istočkanost i alergija! Poznata stvar.
Sva srića da san pronašla likariju za ovo. kiss
Iden poslat jedno deset, petnaest forwarduša!
E! cerek

- 22:33 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

utorak, 25.05.2010.

MIRIS KOLAČA

Nekidan je Brod pisao o našem postolaru Parčini, Ineida se sitija Strižinice a meni je zamirisa tepli kruv i kolači.
Kad smo mi bili dica u glavnoj gradskoj ulici prodava se kruv. Iznad nekadašnje prodavaonice i danas je vidljiv natpis prvog vlasnika pekare.
Ante Strize.

Kad bi mater išla u grad uvik bi doma donila i kruv iz Strižinice. I cila je kuća vonjala. I bija je gušt odma na onako vruči kruv namazat maslac.
Kad ona nije išla ugrad red je bija meni skoknit.
“Doda, aj po kruv!”
I nije tribalo objašnjavat di i kad. Znalo se otprilike kad izlazi peć i kad će vruči kruv bit u prodavaonicu. I samo je tribalo stat u red i pričekat.
I slušat kad češ ćut traktor. Mislim da se onda kruv dovozija traktorom. U velikim, pletenim košarama. Kasnije se nije smilo traktorom pa se kruv dovozija bičikletom.
I mirisala je cila ulica.

Prodavali su se ovde i peciva i kolači. Poznati tvrdi i slatki kolači.
Kad mi mater ne bi spremila marendu, priko odmora bi skoknila do Strižinice, po slatki kolač. A bija je veliki, posut cukron. Zagrizeš u toplo, mekano pecivo. Cukar se prospe po kecelji.
Stresen cukar, pa zagrizem opet. I onda mi ostanu bili, cukarani brkovi. Opet stresneš, opet ispaštročaš kecelju.

A tvrdi kolači su visili na špag. I njih smo obavezno kupovali kad bi odili kod babe i dide.
A ti tvrdi kolač je baš bija gušt utočat u crno vino i pravo, domaće uje.

Prodavaonica i pekara kruva je zatvorena. Mirisi djetinjstva su nestali. Kroz ulicu se više ne ćuti miris teplega kruva. Ne vise više tvrdi kolači. Današnja dica za marendu jedu fornetiće, picete, smokiće i krokiće. I ne samo za marendu. Nekima je to i ručak.
Mali obrtnici, meštri, gube bitku.
Ma meni se čini da i Trogirani pomalo gube bitku. Sve se manje čuje dalmatnski i sve češće na moje “Evala” čujem “Bog”.

- 08:11 - Ostavi trag (27) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.05.2010.

JUTRO

Priko grada

Riva

Kula

Ranojutarnji doručak

Pristižu turisti

Kratki odmor

Razgledavanje

Dolaze nove grupe

A ja idem pomalo doma.

- 10:52 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

srijeda, 19.05.2010.

ČEKANJE

Ne volim stajat i čekat u redovima. Ali, kad se mora platit račune treba stat i čekat. Nastojim birat vrime kad su gužve najmanje. Jutros u pošti i nije bilo baš puno svita. Uđem, stanem, čekam.
Iza mene uđe starica, u crnini, sa štapom, prignuta. Ništa ne govorim, pomaknem se, pustim je ispred sebe.
Ispred nje je jedna gospođa, možda malo starija od mene.
- Molin vas, možete li me pustit? Puno me bole noge.
- A ja ću zakasnit na autobus.
- Ćerce, a di putuješ?- pita bakica blagim, drhtavim glasom.
- U pripizdinu!- ljuto i osorno odgovara gospođa.
Tako ružno je ovo bilo za ćut. Grubo do bola. Grezo.
Došla je tako gospođa na šalter i govori....
- Ma jeste vidili kako se ova prije mene iz onog reda prebacila ispred mene?
- Možda zato šta je jedan red za oba šaltera? – kažem.
- Nije zato. I šta se vi mješate. Još niste bili ni došli!
Još je nešto spomenila ministra, srednju školu i državnu mature. Ali stvarno mi nije bilo jasno kakve je to veze imalo sa svim ovim.
- I zato niste staricu pustili prije sebe?- kažem.
- A tko mene pita šta je meni. Ja neću njene godine ni doživit.
Bogami i nećeš. Jer si zla i zloćesta. Ovo sam promislila, nisam rekla naglas.
I sad mi je žal šta nisam rekla.
A ona nastavlja
- Ovde u Hrvatskoj nitko nije ljubazan!
I pomalo odlazi….
- Vrati se onde odakle si došla tako ljubazna!- dobacim.
- Ma, gospođo, taman san joj isto tija reč!
A e…. sad kad je dotična izašla vanka!

I išla sam doma skonšumana, ljuta.
Kvragu!

Dobro je činiti dobro.

- 11:08 - Ostavi trag (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.05.2010.

POGLEDI NJENI......

Je li se i vama čini da je ovo vrime skroz pošenpjalo?
Mislin, polovina petog miseca je a kiša ne pristaje. Jugo i samo jugo. Rekli bi stari…. kakvi ljudi, takvo i vrime!
A mene ova južina pukla na pisanje. Kažu da je jugo vjetar umjetničkog nadahnuća! Moš mislit umjetnosti! Umjetnost brbljanja i piskaranja.
Ali, eto, poklopilo se jugo, pa sam bila nešto ljuta i eto ti posta u po noći. Pa još jednog ujutro a i ovaj sam napisala jučer. Ali činilo mi se ipak malo previše objavit tri zaredom.
A osim toga, ja mučim, mučim, pa kad počnem neznam stat!

Nego, ajmo se vratit na vrime.
U subotu ujutro sam po običaju išla u grad. I pokisla naravno. I malo mi je bilo to, još mi je i lunbrela pukla. Moja prilipa crvena lunbrela. A nije bila Made in China. Pa san odma tako postala vlasnica maslinasto zelene lunbrele!
Slaže mi se sa bojom očiju. E! zujo

Popodne je izašlo sunce, ma divota. Uputim se dograda. Na rivi šušurasto, smjena je gostiju na jedrenjacima. Neki su iskoristili klupe i sunce za malo odmorit i ubit oko!

Tako bi rado sila na rivu i popila kavu. A neda mi se samoj.

Prošetam kroz grad. Srečem grupice turisti. Jedna takva grupa stoji isprid Crkve Sv. Nikole. Po starom običaju vrata zbirke umjetnina su zatvorena. Čujem vodička objašnjava kako se unutra nalazi Kairos. I pritom pokazuje privjesak Kairosa u zlatarni nasuprot.
Znam, opet grintam ali to je jače od mene.

Povirim usputu dva dućana. Ma nije prošlo ni po ure a nebo se namrštilo, naoblačilo. I da se ne bi opet namočila prođem kroz kaletu, kroz park. I hoću proć priko drvenog mosta.
Olaaa….
Šta je sad?
Opet plima!
A ništa…. ili okolo ili malo skakat priko mora. Ali prije toga iden napravit đir po parku.

Palma u moru.

Brodovi lebde.

Potopljena klupa.

Zbunjena vrana.

Šta je sad ovo?
Di ću sad?

Hop…. U travu.
Opssss….. mokro je.

I slano!

Iden ja nazad!

Prošetam tako i na drugu stranu.

Grupica turista preskače more.
I nisu grintali, nisu se ljutili. Jednostavno bi preskočili more.
Preletila sam i ja.
Čujem ih kako kažu: “Just like in Venice! “
Da, da…. samo nam još gondole fale!
A pogled sa drvenog mosta skroz morski!

Ovo sa Venecijom me podsjetilo na nešto. Ostavit ću to za neki drugi post!

Kliknite:

Dobro je činiti dobro.

- 08:07 - Ostavi trag (14) - Isprintaj - #

subota, 15.05.2010.

U ZAGRLJAJU

Sinoć me u san ispratilo jugo.
Tmurno, teško.
Probudilo tiho kuckanje kiše.
Dosadne.
I jedan san.
Tako stvaran.

I opet sam sklopila oči.
Sa osmijehom.
U zagrljaju. Mekom.
Toplom.
Samo u snu.

- 08:02 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

petak, 14.05.2010.

KONFUŽJUN

Zadjnih nekoliko dana vrši se rekonctrukcija čiovskog mosta. Svi koji su iti jedan put bili u Trogiru znaju kakav je to problem. Kolone autmobila do besvjesti u sva četiri pravca.
Stvarno ne znam tko o ovome vodi računa, ali, čiovski most asfaltirat u ovo doba godine je totalna glupost.,
Ali, ajmo reč da je donekle i opravdano. Zbog vremenskih prilika i neprilika.

Dio radova se trebao odvijat i noću, ali eto i noću bi sneveralo i padala je kiša.
Mogu priznat i lošu organizaciju.
I sve to stoji. Ali ima još nešto.
Najlakše je sve svalit na nekog drugog, izvođača radova, radnike i štatigajaznankoga.
Ali kad nešto na svoje oči vidim nitko me ne može uvjerit u nešto drugo.

Stojim tako i gledam. Cestari postavljaju semafor, i stoji upaljeno crveno svitlo!
Nakon toga auti idu i idu i…… ma ide bar njh desetak!
Naravno, na suprotnoj strani se upali zeleno i idu i oni! I voze i oni. I eto ti pičvajza samo takvog.
Trumbetanje, svirkanje, vika, dreka, beštimje….
A krivi su nesavjesni vozači!

Dignuta palica sa znakom Stop tribala bi bit zakon!
I nema rasprave!
A ne…. šinjorina, u bijesnom autu na silu želi proč!

Jugo je…. vrime za popizditis.
Grintan, ronjan, pričan sama sa sobom.
Kvragu, evo Hitne!
- Ccccc……. Ovo ne bi ni moja Starija napravila!
- Šta ti imaš protiv moje unuke!
- Ništa… samo san tila reč da je ona ovo napravila svi bi joj jebali mater i rekli da je glupa plavuša!
- Ma pustiiii….
- Majko! Iden ti ja ća!
Konfužjun mi je u glavu!

E, da, našoj gradskoj upravi smeta zvrckanje telefona! Svi ih zovu!

Smeta i meni puno toga. A šta ću?
Draga moja gradska upravo, a jeste li se potrudili pronač rješenje za ovo sranje?
Možda novi most?
Znam, znam….recesija…. nema se love… itd, itd!
Ali… postoje li možda i europski fondovi?
Postoje!
Samo triba znat napisat elaborate!

Isto tako čujem da je ovo lito u planu regulacija prometa priko Mosta.
Ma baš me zanima i to čudo!
Trenutno se žale kako nemaju dovoljno djelatnika. Čujem da bobije neće zapošljavat.... a u planu je reguliranje prometa!

A vidit ćemo i to čudo!

- 23:02 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #

srijeda, 12.05.2010.

NAKON PUNO GODINA

Prošle godine navršilo se točno četrdeset godina od kad se osnovalo Kulturno umjetničko društvo “Kvadrilja”, tada pod imenom Folklorni ansambl Trogir, ( FAST ).1969, godine skupila se grupica entuzijasta i počela obnavljati stare trogirske plesove, Kvadrilju i Šotić. Vrlo brzo je od male grupice postalo poznato Kulturno umjetničko društvo. I onda, u ono doba, bilo je stvarno teško upast u plesnu ekipu, doć do Prve plesne grupe, izborit se za misto i nastupat.

40 godina…. Nije to malo! I tek kad mi je zazvonilo ovo 40, skontala sam da sam u stvari u Društvo ušla samo 7,8 godina nakon osnutka i tu provela lipih deset godina.

I došlo se tako na ideju da se to lipo proslavi velikim svečanim koncertom. Tako je počelo prelistavanje arhive, slika, pozivanje, prisječanje tko je di, di tko živi.
Zamisao je da se okupi šta više starih plesača i skupa sa ovim mladima pripremi veliki svečani koncert.
Mene nije tribalo dva puta zvat.

I tako, počeli smo jedan put tjedno sa plesnim probama. Nije nam bilo baš lako. Ipak smo sad malo stariji, kondicija na nuli, svak sa svojim životnim problemima, obavezama. Pa sam tako nakon prvih probi jedva dočekala postelju a da ne govorim da bi se ujutro jedva digla.
Malo, pomalo postajalo je sve lakše a mi sve opušteniji pa je i na probama bilo puno smiha i zafrkancije.

( Napomena uz slike: Imam ja puno boljih slika sa probi.... ma nesmin kazat! E! sretan )

Sad smo evo na litnjoj pauzi. Ali, prije par dana zvoni mi mobitel…. nepoznat broj.
Molim?
- Večeras probe…. Triba sutra uskočit na nastup!
- Aaaa…. Dobro!
I tako dođem na probe, psihički se spremim na plesanje Šotića i Kvadrilje. Pripremim cipele, bičve, nakit.
I dođem u petak. Gledam listu plesa…. tražim. Asti, na popisu tražim svoje djevojačko prezime! rofl
Kaže mi jedna Plesačica…. Evo plešeš Era!
- Ajmeee….
- Problem?
- Nije! Moran nač bičve i opanke!
Kako je ponovno plesat?
Neobično, zbunjeno, puno straha i treme.
- Jeli imaš tremu?
- A ha…. Aj, mi sad ponovno objasni, kad dolazin?
Znan da ulazin kad svaka dođe svome, i kad se muški ”odviju” iden livo, kraj soliste!

I onda smo izašli u dvor a iz mraka su iskočile dvi glavice. Plava i crna!
Zezaju me cilo vrime a došle su gledat! kiss
Čuje se lagana muzika. Partner čini mot rukom…
-Vrime je!
Kako je ponovno bit na pozornici?
Neobično!
I nekako normalno. Kao da nikad nisam prestala plesat. S prvim taktovima muzike i upaljenim svitlima nestaje treme.
A pljesak izmami osmijeh i zaborave se greškice.

- 16:39 - Ostavi trag (21) - Isprintaj - #

petak, 07.05.2010.

DALMATINO POVIŠĆU PRITRUJENA

Praznik cvića u Dioklecijanovim podrumima pod motom "Dalmatino povišću pritrujena".

Natjecateljski dio u kojem su sudjelovali floristi iz Italije, Slovenije, Velike Britanije, Mađarske i četiri domaća.
Natjecali su se u pet tema: Fantazija, zadana tema, vjenčani buket, stol mađioničara i buket Pozdrav Splitu.

Izložba mozaika Tonke Alujević

I još malo cvića

- 08:04 - Ostavi trag (25) - Isprintaj - #

srijeda, 05.05.2010.

SVJETLA GRADA

U noćnom prolasku kroz Grad osim šta sam uspila slikat one žabice pokušala sam slikat svjetla grada.
Prolazak preko drvenog mosta i pogled na Kulu Svetog Marka

Park

Priko rive

Kraljica

Čiovo

S velikog mosta
Riva

U povratku

Kroz grad

Iz Foše.

- 12:46 - Ostavi trag (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.05.2010.

BRBLJANJE

Baš san se zaželila prave čakule, brbljanja o svemu i svačemu i ničemu. Sist onako lipo na rivu, negdi u čoškić, guštat u suncu, nabit očale naoči i gledat ko prolazi. I jednostavno brbljat. Može i mučat. Ponekad je i šutnja gušt.
Ma fali mi i prava virtualna čakula.
Ma je li se i vama čini da je sve nekako postalo fjakasto i štufo?
Konkretno, sama sebi iden na živce kad vidin ove svoje postove.
Nekoliko riči, par slika. Sve nešto laganini, bezveze.
Mislin, nisu slike bezveze.
Meni je bezveze to šta više ne pišen kao nekad. Jer prije san mogla sist i pisat. Jednostavno brbljat. A sad mi se sve svelo na novinarska, reporterska izvješća o tome šta se događa po Trogiru.

Šta ima novoga u Trogiru?
Pa, evo danas ne bi o tome. Ponekad je bolje nešto i primučat. Odnosno, meni se neke informacije i podaci slažu u glavi i kad se sve to nekako uobliči istrest ću to na ekran. Ustvari, kad se malo naljutim.

Evo, zadnje dane nam je baš nešto zavručilo, pa je tako došlo vrime za izvlačenje kratkih rukava i trikvarta rebi.
Pa kad već tako slažen i prislažen išla san i probat. Za svaki slučaj.
Oooppppsssssss…..
Ima bit da su mi se rebe stisle od stajanja u ormaru!!! nut
Ccccc….. a ja san bila uvjerena da sam se ponovo vratila na 50 kila!
Za svaki slučaj stanen na vagu.
Mmm…. da…. 53.
Dakle, ovo čime se u zadnja tri miseca bavim ima bit da je dalo sasvim neočekivane rezultate. I to baš kako triba!
Višak s droba je nesta a noge su ojačale.
Baš dobro! thumbup
E, da…. problem je u tome šta će uskoro litnja stanka. Moram pronač neku drugu aktivnost. Možda bi bilo dobro konačno naučit rolat!

Kako san provela praznik?
Lipo, baš praznično. Poslin ručka su njih dvi zauzele svaka svoj kompjuter, pisale seminare, učile, spremale kolokvije a ja sam uživala u tišini.
Doslovno.
Ništa nisan palila, ni radio, ni TV, DVD! Ništa.
I baš mi je bilo super.
Da, znam, dodat će neki…. Lako je tebi! sretan

A ha…. Evo ih!
Uletile su u kuću ka tornado. Cerlikaju se, cila kuća odzvanja. Bile su ulit gorivo.
-Maamaaa…. hahaha… tribala si poć s nama.
-Šta je bilo?
-Ništa…. lipo san ulila gorivo i išla platit. I govorin ja njemu….. Broj 2!
-Šta 2?
-Pa gorivo!
Eeeejj…. Tribala si mu vidit facu i reakciju. Okrenija se i gleda okolo ko je ulija gorivo.
Inače nije ovo prvi put da muški ostanu zbleznuti kad je vide za volanon. rofl

-Ej, čuj…. Mi ćemo spremit štogod za večeru!
-Baš dobro!
Onda je komjuter moj!

I tako je nasta ovaj brbljavitis- post!

Kategorija: Južinasto brbljanje jedne mame! cerek

- 08:16 - Ostavi trag (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	svibanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

mojeciovo@net.hr

Moja lista

Galerija - Morski prizori

Trogirski portal
Sućurački Portal
split-online.info
Sarkazam

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Free Site Counter

Volin povirit kod:

Brod u boci
Big Blue
nitko nije otok
promatram,razmišljam
pupak svijeta
grintavac
more snova
umorno oko
MiniMaxine
zuzayok
guštanje
decembar
slatkogrko
ljelja
obadzo
koraljna
mare
kvadar
emanuele
pjesma
Sanja
zvrk
carla bruni
kašeta
suncokreta2
vinci
alkion
gustirna
angie
Filipinka
Katja
šetemana
žubor
dome
dalmacija
zvijezda
Tixi
tražeći sebe
ježica
salvetna
borut
Peška
londra
dordora
more moje
Marčelina
catcher
suncokretica
loby
neni
elyca
Anita
podloga
Dorina
katalona
galeb
dalmata
aquaria
Dream
Zoki
romantičar
Šima
fulvus
Helix
gavun
claire
modri odsjaj
Bugenvilija
neverin
Vitae
bekrija
Danica
Secret Dalmatia
kamena kućica
Nisa
katrida
Žena pomorca
Zapisi ljutih baba
Luki
Šašava mamica
geomir
Bookeraj
ali
Trogirski gastronom
mulatkinja
Splićo
palamud
putGradine
pjaceta
Marionetta
Sredovječni
Twirl
Ericca
Yulunga
Sapunerija
Gorski vjetar
Blogdogg
Zvonka
Unca fibre

Sličice

"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."

ŽELJA

Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema,
a želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.

Nikola Milićević

LJUBAV

Zgasnuli smo žutu lampu,

Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
Vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.

Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

Moje ruke svijaju se, žude, mole.

Draga, neka tvoje teške kose
Kroz noć zavijore, zavijore

kroz noć
Kose moje drage duboko šumore
kao more.

A. B. Šimić

ZVIJEZDE U VISINI

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.

Tin Ujević