Pripadan tebi

POGLEDI NJENI......

Je li se i vama čini da je ovo vrime skroz pošenpjalo?
Mislin, polovina petog miseca je a kiša ne pristaje. Jugo i samo jugo. Rekli bi stari…. kakvi ljudi, takvo i vrime!
A mene ova južina pukla na pisanje. Kažu da je jugo vjetar umjetničkog nadahnuća! Moš mislit umjetnosti! Umjetnost brbljanja i piskaranja.
Ali, eto, poklopilo se jugo, pa sam bila nešto ljuta i eto ti posta u po noći. Pa još jednog ujutro a i ovaj sam napisala jučer. Ali činilo mi se ipak malo previše objavit tri zaredom.
A osim toga, ja mučim, mučim, pa kad počnem neznam stat!

Nego, ajmo se vratit na vrime.
U subotu ujutro sam po običaju išla u grad. I pokisla naravno. I malo mi je bilo to, još mi je i lunbrela pukla. Moja prilipa crvena lunbrela. A nije bila Made in China. Pa san odma tako postala vlasnica maslinasto zelene lunbrele!
Slaže mi se sa bojom očiju. E!

Popodne je izašlo sunce, ma divota. Uputim se dograda. Na rivi šušurasto, smjena je gostiju na jedrenjacima. Neki su iskoristili klupe i sunce za malo odmorit i ubit oko!








Tako bi rado sila na rivu i popila kavu. A neda mi se samoj.

Prošetam kroz grad. Srečem grupice turisti. Jedna takva grupa stoji isprid Crkve Sv. Nikole. Po starom običaju vrata zbirke umjetnina su zatvorena. Čujem vodička objašnjava kako se unutra nalazi Kairos. I pritom pokazuje privjesak Kairosa u zlatarni nasuprot.
Znam, opet grintam ali to je jače od mene.

Povirim usputu dva dućana. Ma nije prošlo ni po ure a nebo se namrštilo, naoblačilo. I da se ne bi opet namočila prođem kroz kaletu, kroz park. I hoću proć priko drvenog mosta.
Olaaa….
Šta je sad?
Opet plima!
A ništa…. ili okolo ili malo skakat priko mora. Ali prije toga iden napravit đir po parku.





Palma u moru.





Brodovi lebde.





Potopljena klupa.





Zbunjena vrana.





Šta je sad ovo?
Di ću sad?





Hop…. U travu.
Opssss….. mokro je.





I slano!





Iden ja nazad!





Prošetam tako i na drugu stranu.





Grupica turista preskače more.
I nisu grintali, nisu se ljutili. Jednostavno bi preskočili more.
Preletila sam i ja.
Čujem ih kako kažu: “Just like in Venice! “
Da, da…. samo nam još gondole fale!
A pogled sa drvenog mosta skroz morski!








Ovo sa Venecijom me podsjetilo na nešto. Ostavit ću to za neki drugi post!

Kliknite:

Dobro je činiti dobro.