Pregled posta

NAKON PUNO GODINA

Prošle godine navršilo se točno četrdeset godina od kad se osnovalo Kulturno umjetničko društvo “Kvadrilja”, tada pod imenom Folklorni ansambl Trogir, ( FAST ).1969, godine skupila se grupica entuzijasta i počela obnavljati stare trogirske plesove, Kvadrilju i Šotić. Vrlo brzo je od male grupice postalo poznato Kulturno umjetničko društvo. I onda, u ono doba, bilo je stvarno teško upast u plesnu ekipu, doć do Prve plesne grupe, izborit se za misto i nastupat.








40 godina…. Nije to malo! I tek kad mi je zazvonilo ovo 40, skontala sam da sam u stvari u Društvo ušla samo 7,8 godina nakon osnutka i tu provela lipih deset godina.








I došlo se tako na ideju da se to lipo proslavi velikim svečanim koncertom. Tako je počelo prelistavanje arhive, slika, pozivanje, prisječanje tko je di, di tko živi.
Zamisao je da se okupi šta više starih plesača i skupa sa ovim mladima pripremi veliki svečani koncert.
Mene nije tribalo dva puta zvat.








I tako, počeli smo jedan put tjedno sa plesnim probama. Nije nam bilo baš lako. Ipak smo sad malo stariji, kondicija na nuli, svak sa svojim životnim problemima, obavezama. Pa sam tako nakon prvih probi jedva dočekala postelju a da ne govorim da bi se ujutro jedva digla.
Malo, pomalo postajalo je sve lakše a mi sve opušteniji pa je i na probama bilo puno smiha i zafrkancije.







( Napomena uz slike: Imam ja puno boljih slika sa probi.... ma nesmin kazat! E! )


Sad smo evo na litnjoj pauzi. Ali, prije par dana zvoni mi mobitel…. nepoznat broj.
Molim?
- Večeras probe…. Triba sutra uskočit na nastup!
- Aaaa…. Dobro!
I tako dođem na probe, psihički se spremim na plesanje Šotića i Kvadrilje. Pripremim cipele, bičve, nakit.
I dođem u petak. Gledam listu plesa…. tražim. Asti, na popisu tražim svoje djevojačko prezime!
Kaže mi jedna Plesačica…. Evo plešeš Era!
- Ajmeee….
- Problem?
- Nije! Moran nač bičve i opanke!
Kako je ponovno plesat?
Neobično, zbunjeno, puno straha i treme.
- Jeli imaš tremu?
- A ha…. Aj, mi sad ponovno objasni, kad dolazin?
Znan da ulazin kad svaka dođe svome, i kad se muški ”odviju” iden livo, kraj soliste!





I onda smo izašli u dvor a iz mraka su iskočile dvi glavice. Plava i crna!
Zezaju me cilo vrime a došle su gledat!
Čuje se lagana muzika. Partner čini mot rukom…
-Vrime je!
Kako je ponovno bit na pozornici?
Neobično!
I nekako normalno. Kao da nikad nisam prestala plesat. S prvim taktovima muzike i upaljenim svitlima nestaje treme.
A pljesak izmami osmijeh i zaborave se greškice.







Post je objavljen 12.05.2010. u 16:39 sati.