Kad prilipi, sunčani dani iznenada postanu nikakvi, bezlični i dosadni
Kad noći postanu duge, izmišane
Kad riči stoje, postanu teške, olovne i neće vanka, na ekran
Kad ništa od ruke neide
Vrime je za........
Ugasit računalo,
Odmor,
Šatnju.
Volim prošetat sama. Da me ništa ne smeta. Iako to izaziva čudnovate poglede. Upitne.
Malo pustit misli, pročistit.
Izbacit sve nepotrebno. Sve šta opterečuje.
Ne mislit ni na šta, samo hodat, gledat, slušat.
Šetnja kroz grad ne dolazi u obzir. Već je pregužvasto, a trenutno mi to ne odgovara. Neke velike mogućnosti za šetnju po prirodi i nemamo. Šetnica do Pantana je još uvik u fazi obečanja, predizbornih, naravno. Ali neću sad o tome. Ne želim kvarit slike i riči sa politikom.
Dugo nisam nanoge bila do tamo. Cupkam pomalo, s noge na nogu. Iz vidokruga izbacujem bagere, smeće i brda zemlje. Danas to ne želim gledat.
Gledam samo more.
Uživam u suncu.
Pantan. Naša mala močvara. Već sam nekoliko puta pisala pa se neću ponavljat.
Samo ćemo malo uživat u tišini. Miru.
Sist ispod brnistre.
Brnistra mi uvik izvuče osmijeh na lice.
Njen miris, poseban, ugodan.
Prošetat po žalu.
Skupit neke pogubljene, slomljene komadiće.
Napunit oči lipotom, uši pjevom ptica.
Zaboravit na grube stvari.
Baš mi je dobro doša ovi đir. Mogla bi ja ovo malo češće počet činit.
"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."
ŽELJA
Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema,
a želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.
Nikola Milićević
LJUBAV
Zgasnuli smo žutu lampu,
Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
Vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.
Moje ruke svijaju se, žude, mole.
Draga, neka tvoje teške kose
Kroz noć zavijore, zavijore
kroz noć
Kose moje drage duboko šumore
kao more.
A. B. Šimić
ZVIJEZDE U VISINI
Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.
Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.