| < | ožujak, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Prsti na tipkovnici. Vidim ruku. Ruku sa prstima. Ruku moju u spremnosti da napišem nešto. Rika je to moja. Gledajući je nekako pitanje ili sumnja me obuzima. Moja? Ta čime je ruka ta moja? Nastala je takova nebrojenim razlozima. Naprosto me čudi kako tražim razloge ili bolje reči uzroke. Kao da želim vidjeti po čemu jest tako i po čemu je ruka to što vidim? A po čemu sam ja ja? Opet nailaze nebrojeni razlozi. Kao da ne mogu bez toga brojanja, bez toga dodavanja, bez igre dijelova. Kao da uvijek nešto nedostaje; kao da ne mogu sakupiti sve, a time niti vidjeti cjelovitost postojanja ičega. Zar zaista za istinsko viđenje trebam baš sve? Možda griješim radeći tako sa dijelićima. Svaki od njih istinu ima u nebrojenosti, a ja ih slažem misleći kako ću tu istinu vidjeti. Zar zaista mislim da ću skupiti tu nebrojenost. Nebrojenost tek za dijelić istine? Jesam li ja to 'pobrkao lončiće'? Ama što ja to ustvari hoću? Naučio sam kako se kuća gradi strpljivim slaganjem cigle na ciglu. Naučio? Vidio! Sada bi ja to tako i ovdje. Cigla je cigla; stvarna; rukom dohvativa. Mogu o njoj misliti, ali je ovdje. Misao je pak misao. Ajd ugvati misao! A ja mislima tražim i kao da slažem nešto. Gradim kuću…:))) Kzću od misli. Pomalo mi smiješno, ali ima tu nešto. Uvijek ima nešto. Gledam tu ruku, svoju ruku. Ona je kao i kuća strpljivo dočekala svoju stvarnost. Kao i ja; kao i sve što jest. Pa da, i nestrpljivost strpljivošću nastaje. Sve svoje vrijeme ima. Pa i misao koju ne možeš uhvatiti ni za rep, ni za glavu. Ustvari, svašta je nešto, ali se pitati možemo što je to? Tako je cigla ono stvarno i istinito, a mi se pitamo i gledamo i vidimo je svak na svoj način. Kao da nam jedino te naše misli ostaju. Kao da su one jedino što imamo. I gledam tu moju ruku. Mislim si o njoj i vidim je na svoj način. I to su neke misli moje, jer i gledamo mislima. Pa dobro, ruko moja, ti si stvarna. Ti si istinita, a ja si mogu razmišljati o tebi i vidjeti te na svoj način. A, zar nije tako i samnom samim. Da, mada ja razmišljam i mislim o sebi i o svemu ostalome. Da, ali jesam stvaran. Zar kao cigla što je? Ha, ha, ha, i opet ja razmišljam. Kao da bježom od istine sebe po mislima svojim. Kao da istinu domisliti ne mogu, ali istina je da mislim. Pa, jesam li je onda ipak mislima uhvatio? Misao moja, vidiš li se? I kao da tako nastupa napuštanje misli. I kao da mislim znajući da to mislim. Miaslim o ruci, o cigli, o sebi…. Mislim , mislim ….. Ja mislim, a ruka, cijla, ja …. jesmo stvarnost. Pa i to da mislim jest, ali nije ono što mislim. To kao da nastojim reči da crno nije bijelo. Kada malo razmislim i nije, ali stvarno jest ono što jest. Vidim put kojim bi mogao dalje sve do oslobađanja. Vidiš li ga i ti? A misao, je li ona stvarna? Pa i o njoj možemo razmišljati i gledati je nekako slično kao o cigli, ruci i sebi. Prijateljice i prijatelji, al je ovo zanimljivo!!! Razigrali se prsti po tipkovnici i nastade novi post. Neka i to svijedoći trenutak vječnosti… Dragi moji i opet sam malo putovao mislima ostavivši trag ovdje. Radujte se životu, a ja vas volim … :) |