| < | rujan, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
U moru čuda
- 00:27 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
I kao da se krećem, svijetom. Kao da stvarnost jest što mislim. Kao da mi je dat svijet taj životom da ga živin. Svijet koji doživljavam i proživljavam ga.I nekako ne htijedoh olako uzeti. Bijah u početku nepovjerljiv u stanju poslije stresa rođenja. Nekako se plaših svega. Nekim čudom rođenje nastojah opravdati životom. Nastojah ni neznajući tko sam, ni što se to zbiva, ni gdje sam. Tada sve to nije bilo važno. Tražio sam mir koji se narušio promjenama. Nekim čudom prerastao sam prostor. Kako i zašto? Zar je to važno? Trebalo je naći put ikuda da bi se opstalo. I kao da sam to nisam činio. I kao da se sve usredotočilo na slijed koji dolazi. Stresna situacija do tada neviđena. U tome grču, grču rođenja, snažila je volja održanja slijeda. Bio je to put u samo jednom smjeru. U trenu nestaje i zraka i uvlači se sve kao što utopljenik hvata vodu kada zraka nigdje nema. . I tada, sreča! Nadolazi zrak. Panično se hvata ona slamka života. To je ona slamka koja stvara inicijaciju novih uvjeta života; rođenja u svijetu. Sklon sam viđenju da se postojalo i prije, ali šok rođenja ostavlja jaki pečat na život. Tada sam morao sam hvatati životne potrebe. Dato mi je sve za opstanak, pa i inicijacija volje. Volja ostaje ono što me nosi dalje. Bila je ona nekako i ranije, ali u blagosti okruženja. I kao da se narušilo ono ranije jedinstvo sve ga što mi je bilo dostupno i osjetljivo. Stvarala se svijest o meni u okruženju u kojem skrbim o sebi. Ostao je odnos prema proživljenom, ali on nije puno pomagao u novim uvjetima. Sjećanja su na to ispod dubokih naslaga spoznaja, a spoznaje su subjektivne. Taložio sam ih sam. I tako nastaje prostor taloženja, a uvjeti za njega postojahu. Nekada mi je cijeli svemir bila majka. Njeni osjećaji su bili osjećaji moga svemira i mene sa njime. Naučen na odnose nastavio sam i dalje njima se služiti, ali sada su uvjeti novi. Svenir je drugačiji. Njegovu blagost nisam naučio prepoznavati. Bile su razlike puno značajnije: toplo – hladno, meko – tvrdo, ugodno – bolno, svijetlo – tama … i tako sav svijet postaje u odnosima suprotnosti. Kao da me sav slijed gura u njih. U svijetu tome nastavljam tražiti put. Stres više nije onaj kao u rođenja, ali kao da je u nekom kontinuiranom procesu. Tražim i dalje. Kao da još nisam rođen u potpunosti. Upoznah mnoge kao i ja što sam. Mnogi nastoje zaboraviti, ali izgleda mi to kao potiskivanje. Stvoreni su zamišljeni svijetovi u kojima svatko ima svoja tumačenja i viđenja. Ništa ne možemo ugraditi od svijeta u sebe, ali možemo sebe svijetu dati. To je kao zatvaranje i otvaranje. I opet se, kao u majke, nastojimo zatvoriti u neki svoj svijet u kojem lagodno postojimo. Da, ali svijet stvaran nas gura dalje. Tijelo sve teže opstaje u starijim uvjetima. Mijenjamo se. A gdje je naš svijet; gdje su namjere naše; gdje je stvarnost naša…? Percepcija! U nama; u mislima našim. Sve je tamo; i ono što vidimo; i ono što čujemo; svi osjećaji i osjeti naši; sve želje naše…. Pa kakav je onda svijet stvaran? Kako izaći iz zamišljenih svijetova naših? Lako je reči da je sve u glavi, ali što stvarno je. Obično čujem, od onih koji tako kažu, da drugo ne postoji. Ta zar nisu već vidjreli da se sve svjetovno mijenja i prolazi. I svijetovi njihovi su takovi. I moj, naravno. I kao tek rođeno dijete tražim slamku. Mogao bi lagodno čekati. Ne, neću tako, jer znam da bi to bio novi šok. Nastojim vidjeti. Stvoren mi je svijet misli i razmišljanje. Kao da sam zaboravio da to nije jedino. Kao da zaboravih tko sam stvarno. Poistovjetio sam se sa imenom svojim. I kada me netko pita tko sam, ponavljam ime svoje. Ne, to nisam ja. Ne!!! To ime i sve vezano uz njega i sliku moju inicirati mogu i poticati procese u svijetovima drugih. Znam to, ali tražim onaj stvaran svijet u koji sam rođen, jer roditi ću se ponovo u njega. Što ću i gdje tada graditi? Da li ću stvarati nove zanmišljene svijetove, ili biti Istinom? Vidjeh, da onim kakav jesam, stvaram uvjete za odnose prema sebi. Ne kazujem ono kakav jesam u svijetovima drugih, već u svijetu stvarnome. On je. U to vjerujem. Životom sam u njega vjeroovao i vjerujem. Mnoga čuda i nelogičnosti spoznah. To su beskraj, početak i kraj, nedokućivost stvarnosti mislima mada su dio puta, nepostojanje istine jer njome jest sve. Sada još da dodam i to da sav svijet i život zamišljamo i trudimo se sami sebi dokazati kako je to tako. Zar to nije neponizno? I pitanje 'tko sam' i 'što je sve ovo' dolaze iz takova svijeta moga. A kako drugačije kada sam se našao u njemu. I postavio sam pitanje ovo voljom i istinskim nastojanjem 'tamo nekome'. Onome koga pomalo svi zaboraviše. Znam da misao nema moć viđenja, ali eto ovdje sam i pitam, jer drgačije neznam. Godine su životne i svijetvne prošle. Znam da trenutni odgovor nije moguć, jer treba spremnosti razumijeti i prihvatiti. Ono razumijeti ne znači misliti već ustvari mislima ne iskvariti Istinu. Misli uvijek odlaze u svijet zamišljen. I idem svijetom čuda sve više uviđajući da čuda ne postoje. Ona su samo u našim mislima. Ama, prijatelji dragi, zar vam najveće čudo nebi bilo spoznaja Istine u njenom pravome svijetlu? Istine kojom ste oduvijek ispunjeni, a dragovoljno otišli u izmišljeni svoj svijet, koji tako grčevito čuvate. Onaj grč rođenja vas još uvijek nosi. I nije to odgovor mislima. Promjene su to u meni. Pitanja i njihova opstojnost su djelovali u meni. Ta zar Istina nije u nama svakom? Stvorio sam uvjete za njeno djelovanje. Prepoznajem misli svoje i slijedim put Istine. Još uvijek mislim, ali prijatelji dragi, sve više sam svijestan da ja to mislim. Tako pomalo spoznajem sebe. Divno je moliti odgovore od Istine. Ona djeluje kroz nas i time joj otvaramo vrata svijesti naše. Tu smo jednaki svi, i svi smo ista Istina. S ljubavlju … :) |