Vječno pitanje i vječno traženje odgovora na to pitanje, nalazimo samo u sebi ...duboko u sebi. Kada ga pronađemo i kada na njega dobijemo odgovor, ne trebamo tu stati, već tražiti nova pitanja i nove odgovore .... svaki takav čin odvodi nas dalje u svijet samospoznaje i onoga što u sebi nosimo ... to smo mi, onakvi kakvi stvarno jesmo.... dobro ili loši... osobnost svakog nalazi se i čuči u samom rođenju...zapravo ne ni tamo već na samom začeću...i onakvi kakvi smo začeti takvi i odlazimo s ovog svijeta .... a živimo život koji nam je nametnut i koji svakog od nas prilagodi situaciji...tu se izgubimo i onda postoje ljudi koji sebe kroz život traže...pa se i pronađu ....postoje ljudi koji nikada ne potraže sebe... njima je ( možda ) lakše kročiti kroz život s maskom nekog drugog na licu ..... ali osobno znam da je najveća sreća pronaći sebe na tom putu..pogledati se u dušu i biti ono što jesi i kako si začet .... uspjeti proživjeti tu fazu i uživati u njoj a ne onda kada smo na samom kraju životnog puta ..i taj kraj je relativan pojam .... kraj dolazi kada pojedinac to poželi ... kraj nije ono što nam je u prirodi zacrtano ...čovijek živi onoliko koliko želi uživati u sebi onakav kakav je ...što se prije pronađe to je život puno duži i ljepši ... pozdrave ti šaljem i link za svoj novi blog :))) http://planine.blog.hr/
17.09.2010. (18:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@romantika - Da, stvarno, zašto čovjek traži sebe? Zna li koga traži? Ako zna zašto traži? U traženju mora postojati neka zamisao traženja i razlog. Čudno je zamisliti traženje bez toga. Možda ja to ne vidim. Pokušati ću. Hm, to bi bilo ko da me nešto vodi nekuda i stvara mi nemir u kojem postoji težnja da promjenim stanje nemira. Kao, tražim mir. Valjda ima i toga. Možda sam i ja nemiran, a pravim se da sam miran? Ako bi tako bilo, onda bi ja bio glumac. Možda i jesam. Glumim da sam to ja. Ustvari se sjećam da sam imao takav osjećaj povremeno. Onda, ako ne želim biti glumac, nego istinski taj koji jesam, onda vidim da to nisam taj ja koji glumi i predstavlja sebe. Vidiš, ima tu nešto! Stvarno. Kad shvatiš i budeš to što stvarno jesi, nema više glume... Puno ti dobroga želim ... tebi koja stvarno jesi, a i onoj koja glumi sebe ... :)
17.09.2010. (20:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragi prijatelju, ponekad mi se stvarno čini da sam glumac...a znaš zašto? baš zato što mi se čini da malo ljudi razmišlja kao ti. čini mi se da sam i ja blizu tvog stava i da se sam pokušavam saznati neke "svoje" istine ... i, u pravu si, neki to razumiju, neki ne...ali, teško je neke svoje stavove mijenjati, teško je sebe forsirati za nešto za što nisi spreman - čekanje... da čekanje samo ne prekriženih ruku, ne radeći ništa - mislim da baš to otkrivanje "istine" o sebi i u sebi dovest će me na put kojem težim.. .zapravo, znam li čemu težim? e vidiš - i tu istinu moram otkriti - često mislim da znam, a onda, kao da se sve u jednoj sekundi sruši, kao da je cijeli moj život jedna kula od karata....... ipak, vjerujem da sam na tragu istini....... glumio ne glumio - ali, prijatelju ostavljam ti iskren i srdčan pozdrav... :)
19.09.2010. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@smotani - Vidiš, za sve što mislim i vidim tražim ono što to ustvari jest. Naveo sam glumljenje sebe. To je na prvi pogled jasno. Čovjek bi rekao izmišljanje i pretvaranje. To je kao unaprijed priznanje da to nije istina što se radi, nego neki izmišljeni slijed. Tu sada vidiom caku! Tko to vidi da to nije istina? U tome nije dobro juriti, jer se brzo nađe u kruženju misli i dobije se osjećaj nemoći. Tada opet pogledam što se to zbiva i tražim razlog. Kao da vizualiziram nevidljivo. Tako otklonim misao koja kruži i vidim sebe i nastajanje tih misli. Tada su moguće i neke korekcije. Znam se tako naći u čudu vidjevši sebe kako ne vidim jednostavne stvari. Misao nije smisao nego jedno od sredstava. Lijep ti pozdrav ... :)
19.09.2010. (23:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
romantika
Vječno pitanje i vječno traženje odgovora na to pitanje, nalazimo samo u sebi ...duboko u sebi. Kada ga pronađemo i kada na njega dobijemo odgovor, ne trebamo tu stati, već tražiti nova pitanja i nove odgovore .... svaki takav čin odvodi nas dalje u svijet samospoznaje i onoga što u sebi nosimo ... to smo mi, onakvi kakvi stvarno jesmo.... dobro ili loši... osobnost svakog nalazi se i čuči u samom rođenju...zapravo ne ni tamo već na samom začeću...i onakvi kakvi smo začeti takvi i odlazimo s ovog svijeta .... a živimo život koji nam je nametnut i koji svakog od nas prilagodi situaciji...tu se izgubimo i onda postoje ljudi koji sebe kroz život traže...pa se i pronađu ....postoje ljudi koji nikada ne potraže sebe... njima je ( možda ) lakše kročiti kroz život s maskom nekog drugog na licu ..... ali osobno znam da je najveća sreća pronaći sebe na tom putu..pogledati se u dušu i biti ono što jesi i kako si začet .... uspjeti proživjeti tu fazu i uživati u njoj a ne onda kada smo na samom kraju životnog puta ..i taj kraj je relativan pojam .... kraj dolazi kada pojedinac to poželi ... kraj nije ono što nam je u prirodi zacrtano ...čovijek živi onoliko koliko želi uživati u sebi onakav kakav je ...što se prije pronađe to je život puno duži i ljepši ... pozdrave ti šaljem i link za svoj novi blog :))) http://planine.blog.hr/
17.09.2010. (18:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@romantika - Da, stvarno, zašto čovjek traži sebe? Zna li koga traži? Ako zna zašto traži?
U traženju mora postojati neka zamisao traženja i razlog. Čudno je zamisliti traženje bez toga. Možda ja to ne vidim. Pokušati ću. Hm, to bi bilo ko da me nešto vodi nekuda i stvara mi nemir u kojem postoji težnja da promjenim stanje nemira. Kao, tražim mir. Valjda ima i toga. Možda sam i ja nemiran, a pravim se da sam miran? Ako bi tako bilo, onda bi ja bio glumac. Možda i jesam. Glumim da sam to ja. Ustvari se sjećam da sam imao takav osjećaj povremeno. Onda, ako ne želim biti glumac, nego istinski taj koji jesam, onda vidim da to nisam taj ja koji glumi i predstavlja sebe. Vidiš, ima tu nešto! Stvarno. Kad shvatiš i budeš to što stvarno jesi, nema više glume... Puno ti dobroga želim ... tebi koja stvarno jesi, a i onoj koja glumi sebe ... :)
17.09.2010. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
dragi prijatelju, ponekad mi se stvarno čini da sam glumac...a znaš zašto? baš zato što mi se čini da malo ljudi razmišlja kao ti. čini mi se da sam i ja blizu tvog stava i da se sam pokušavam saznati neke "svoje" istine ... i, u pravu si, neki to razumiju, neki ne...ali, teško je neke svoje stavove mijenjati, teško je sebe forsirati za nešto za što nisi spreman - čekanje... da čekanje samo ne prekriženih ruku, ne radeći ništa - mislim da baš to otkrivanje "istine" o sebi i u sebi dovest će me na put kojem težim.. .zapravo, znam li čemu težim? e vidiš - i tu istinu moram otkriti - često mislim da znam, a onda, kao da se sve u jednoj sekundi sruši, kao da je cijeli moj život jedna kula od karata....... ipak, vjerujem da sam na tragu istini.......
glumio ne glumio - ali, prijatelju ostavljam ti iskren i srdčan pozdrav... :)
19.09.2010. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@smotani - Vidiš, za sve što mislim i vidim tražim ono što to ustvari jest. Naveo sam glumljenje sebe. To je na prvi pogled jasno. Čovjek bi rekao izmišljanje i pretvaranje. To je kao unaprijed priznanje da to nije istina što se radi, nego neki izmišljeni slijed. Tu sada vidiom caku! Tko to vidi da to nije istina? U tome nije dobro juriti, jer se brzo nađe u kruženju misli i dobije se osjećaj nemoći. Tada opet pogledam što se to zbiva i tražim razlog. Kao da vizualiziram nevidljivo. Tako otklonim misao koja kruži i vidim sebe i nastajanje tih misli. Tada su moguće i neke korekcije. Znam se tako naći u čudu vidjevši sebe kako ne vidim jednostavne stvari. Misao nije smisao nego jedno od sredstava. Lijep ti pozdrav ... :)
19.09.2010. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...