| < | rujan, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
U nizu misli, što kao da same od nekuda naviru, i ostavljaju trag u nećemu što pamćenjem nazivam, naiđe i poneka posebna. Naučili me da je to sa pamćenjem tako, pa i taj nauk tim pamćenjem čuvam. Ustvari bi vjerojatno činio tako i da me učili nisu. Ne bi znao da je to pamćenje, ali bi se pomašao služeći se njime. Čime? Možda bez učenja ne bi znao izreći dosta toga riječima, ali bi sigurno bio spontaniji.Tako si zamislim da se riječima prestanem služiti, a da ipak nastojim komunicirati. Nisu riječi jedine. One čak zasjene i neke kvalitetnije načine sporazumijevanja. Da, a kako bi vama sada ovo ja prenio? Bez riječi, hm? Ustvari, često ni riječima puno ne mogu. Pitam se povremeno što vi podrazumijevate pod pojedinim pojmom? Ipak činim na taj način, ali svijestan da me možda razumijete na neke druge načine. Ponetko bude i blizu mog izmišljaja. No, nisam to htio reči. Nadošlo samo od nekuda slijedom misli. Gledam pred sebe, ovim slabim vidom svojim, idući polako. Okolina i je i nije slikom. Zvukovi oslikavaju, a i puno drugih osjeta, koje sam ranije, za dobra vida, zanemarivao, zakođer. Kao da otkrivam svijet na drugi način. Isti svijet, a nekako meni nov. Krećem se i spontano nastojim povezati ono što trenucima nazivam. Nastojim biti u slijedu. Da, u slijedu, ali čega? Tren! Tren? Opet zamisao iz područja znanja po pamćenju. Tren je onaj presjek u vremenu neizmjerno sitnog trajanja. Uprošćeno je vrijeme trena nula tj. ništa. Da, ali nula materijalno ne postoji. . Pa, neka to bude samo zamišljeno. Tako zamišljam presjek trenom. Moj praktičan um zamišlja prerez u kojem postoji i lijevo i desno od njega. No, dobro, lijevo i desno jest nešto. Što? Ta zar nisam mislio da stvarnost jest slijed trenutaka, a sada postoji samo lijevo i desno, ili prije i poslije. Znači slijed čini veza tih sviju strana, a ja ih presjekao. Čudim se kako mislima ne mogu to dokučiti. Mnogi bi sada spremili u pamćenje da se to ne može. Ja ne. Pitam se što to i što to nastojim i što to radim? Nisam li pokušao nešto bez veze, kao pas što svoj rep lovi? Zaustavim misli takove. Ok; presjek nije učinkovit. Znači da to samo zamišljam i da slijred jest nešto drugo. Što, ako slijeda nema? Što, ako je to kompaktna cjelina u kojoj i to što činim jest sadržina. Tada o sadržini ne mogu zboriti, jer time obezvrijeđujem tu kompaktnost cjeline. U cječini nsaprosti ne postoje dijelovi. To mi samo zamišljamo. Na taj način nema slijeda, jer bi u slijedu bilo nešto što ne postoji; osim u mislima. I tako nailazim na novi način gledanja. Ne rasturati nego doživljavati. To je neanaliziranje poštivanjem cjeline. Da, ali kako, kada svaka misao čini neko izdvajanje. Pa, dobro, neka čini, ali to je njen način. Neka se igra. Znam da je to misao, pa čak niti ne znam. Vidim. Ona će sama doći k sebi, jer kada bi je krotio činio bi kao i ona. Jednostavno prepustiti stvarnosti da bude to što jest. Ona je to i bez obzira na moje prepuštanje, ali to je proces moje svijesti. Istini sam sviješću bliže što je manje sjeckam, a ako se to i desi, samo ću osmjehom popratiti to, jer sam svijestan toga činjenja. Ha, ha, ha, kuda ideš Mladene….? Da, kuda… i opet osmjeh. Zadivljujuće je kako je to jednostavno. Pojavi se pitanje i evo uz njega osmjeh i kao da vidim sebe kako mislim. Da, mislim. Pa neka me. Proći će me. Što dođe i prođe. I tako idem pločnikom dalje maglovita vida diveći se cjelini postojanja; cjelovitosti Istine, pa i to svoje divljenje njoj poklanjam osjećajem sreće. A ja razmišljao o trenu kojega nema; koji je nula. I tako kao da lebdim, mada čvrsto nogama na tlu. Da, kao tijelo u svijetu sam tako, ali istinski spoznajom lebdim. Misao prerasta … Eto pokušao sam opisati tok misli u traženju onga što stvarno je. Misao se trudila do viđenja sebe same. Ima i dalje, ali nešto treba ostaviti i za druge prilike. Život ipak traje … i opet osmijeh.. da, da, traje … :) |