| < | siječanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Bilo je povremenih osjećaja čuda. Uobičajeno čovjek slijedi nizove uvjeta što nižu se po prethodnostima. Kao da se stvarnost pretače u neke oblike nove. I ne samo oblike nego i ono što kao neka energija predstavlja mogućnosti. U nizu tome sve je nekako stvarno, povremeno predvidljivo i u slikama predstavljivo. Usnulo čudo, na kojem sve to kao san biva, poziva me u traženje 'čvrste točke' na kojoj postojanje jest. Slutim daljine vremenske iz kojih stvarnost stvarnošću dolazi. Nažalost ne mogu tako daleko vidjeti, a ni zamišljati. Kao da je uvijek postojalo ono prije, što uvjete je stvaralo za nove stvarnosti. U beskrajnom nizu štrikanja spoznajem da nemam moć dokućiti stvarnost stvarnosti. Ne mogu, niti tek tako, prihvatiti stavrnost kao stvarnost. Što me to vodi potrebom tom? Tko me to poziva viđenju tom? Shvatih i prihvatih nemoć svoju u spoznaji stvarnosti, ali tada se okrenuh sebi. Nemoć, a za što to? Što ja to ne mogu? Što ja to činim? Odjednom vidjeh kako uporno nastojim dokazati sebi površnost svoju kao stvarnu stvarnost. Iznikla su mnoga nova viđenja gledanjem svoga gledanja. Takvošću svojom nastojim dokućiti takvost takvosti. Kao da nastojim izaći iz sustava svoga, ali ne odricanjem njega. Što time činim? Nastaju tako čuda i zastrašujuća viđenja što ustvari su konstrukcije uma što nezna stati u zabludi. Očito je to nešto drugo, a ne ono što uporno nastojim sebi dokazati. Nastade otvoreno polje mogućnosti. Kao da je moj stvaran prostor postojanja odjednom oživio mnogim pretpostavkama. Ne, nisam izgubljen. A kako da se uopće izgubim? Smireno slažem djeliće i tražim svojstva koja ih povezuju u cjelinu. Nekako me to oduševljava. Svijet ipak nije kako ga vidimo; onako grub i neprijateljski. To smo samo mi u našoj upornosti da priznamo njegovu slobodu; slobodu od naših nastojanja da njime ovladamo. Nova viđenja ništa nisu uništila od prethodnosti, već se viđenje nje polako mijenja. I dalje hodam i postojim u svijetu viđenja očima, ali sada znam da to ja takav tako vidim. Znam da ima toga više od vidljivoga i ne samo da znam, već pomalo se i određujem prema tome. Kao da se mijenjam. Sada, kada pogledam ranije gledanje, vidim kako je apsurd bila beskonačnost. Svagdje sam je nalazio; u vremenu, u prostoru, u velićini, u svemu što se moglo mislima zamišljati …Vidim da beskonaćnosti nema. Tako sam samo pravdao nemoć svoju i prekidao daljnje putovanje. Na načim tadašnji putovanje i nije moglo nikuda do li do apsurda beskraja. Sada znam da beskraja nema. Misao je uobrazila dokučiti stvarnost, a ona je samo mali dio sustava njenog. Čak i takova je nastala kao dio sustava održanja života. U početku razvoja su to bili obićčni refleksi, koji su štitili procese, do sve složenijih koji su predstavljali opstojnost. Razvilo se što se moglo i bilo tako zacrtano u mogućnostima prethodnih postojanja. Na taj način jest takvost. Sav svijet je povezan. To je cjelina i nema tu nekih veličina i manjina. Istost jest! I kada tako prihvatim, vidim kako vrijeme, što jest jedna od prividnih osnova života, daje samo relativne otklone od istosti. Trudim se vidjeti. Ustvari biti. Fantastično. Ni vrijeme, ni prostor, ni misao … već sve zajedno u istosti. Nema beskraja. To je misao podarila to što je mogla. Misao kao dio sustava održanja života i spoznajom sebe po sebi, sebe same. Jesam li našao rješenje? I jesam i nisam. Sve je relativno, je pokojni Albert rekel. Lijepo je to vidio. Čak je to i ekzaktno dokazao. Svaka čast Alberte. I to su vrata što promjene sustava gledanja nose. Našao sam novi put, novi način doživljavanja svijeta i stvarnosti. Našao sam mir koji je zamjenio nemir beskraja i neodređenosti time. Kraj nisam našao, jer kraja kao ni beskraja nema. Sve je relativno, pa tako načinom gledanja određujemo početak, a time određujemo i vrijednosti kraja. I početak i kraj su misaone kategorije. Istinom je istost. Smireno tako gledam svijet. Znam, mnogi pate u nemirima svojim. Usnulima mir i spokoj, a budnima radost i spoznaju istine. Istina nas oslobađa. Njom smo cjelina u istosti. Puno toga po dobroti vidjeti se tako može. I ja ću tijelom ovim putovanje odraditi u stvarnosti takovoj. Biti će to voljom Vječnosti, voljom Istosti. I Vječnost i Istost biti će i dalje isti. Ono što stvarno jesam bit će isto. Puštam misao livadama, šumama, planinama, zemljom, savemirom. I nije bez veze naziv svemir… sve mir … Nekada su mudri ljudi kretali se svijetom i tragove ostavili. Svijetom?... Svemirom… Prijatelji dragi, neka vas radost i sreča na životnom putu prati. Ja sam opet malo oslikavao, a slika ima, ima, ima …. :) |