| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
|
Zaustavio sam se u mislima usredotočen na uzroke sukoba među ljudima. Stadoh, ali misao još producira slike i odlaže neke različnosti kao podlogu za nova viđenja. Čini mi se da se još predstavio nisam, ali nije ni meni baš jasno to. Tko sam? Evo, me ovdje na blogu. Pišući nastojim predati dio sebe svijetu. Slijedim ono nešto u sebi što želi oploditi se u svijetu. Kao sjeme neko kazujem slike misaone. Biti će one nekome nešto, mislim. Znam, ljudi očekuju da se čovjek predstavi priznatim i provjerenim stećenim znanjem, a to su diplome i titule. Ja toga nemam, a da i imam, kao da nemam. Tu je i stanje imovinsko. Živim. Imam krov nad glavom, a i za pojesti isto. Zaposlen sam i u zadnjoj gofini pted mirovinu. Znači pri kraju radnoga vijeka sam. Imam li što, što se materijalnim dobrom naziva? Ta, zar po Istini išta mogu imati? Da, imam svoju svijest i do nje mi je stalo. Ona je moj put Istini. Njome mogu darivati i kada ništa ne imam. U ovome svijetu materijalnom slijede me djeca moja, a već i unulice i unuk. Bogu hvala. Kada kažem 'moja', mislim na osjećaje kojima ih doživljavam. Oni su radost i briga moja. Prvi do mene i od mene su. Nije da ih imam . Oni su uz mene, sljedbenici tijelima i onim što su znali i mogli od mene naslijediti. Tu je i pitanje statusa u predstavljanju mome. Mnogima sam čudan i nekako nerealan. Kažu mnogi da filozofiram i previše razmišljam, pa i o stvarima o kojima se ne razmišlja. Ja se pitam što im to znači? Nisam prošao nikakove škole filozofiranja i nemam nikakove papire za dokaz nekih sposobnosti razmišljanja. Igram go i tu sam postigao nekih rezultata, pehara, medalja, diploma, ali tako se to radi. Igraš, pa ti daju pokoji puta. Mnogi me u okruženju ove igre pitaju svašta, kao da sam ja netko. Volim da čovjek misli svojom glavom i naučio sam puno djece igrati ovu igru. Tu i tamo kotistim priliku da im govorim o ljudskoj dobroti i njenoj potrebi. Kažu mi da sam predsjednik krovne udruge igrača goa u Hrvatskoj, ali to je ustvari kao tijelo koje predstavlja naša dogovaranja i život. Postojimo, pa smo od nedavna na svijetskoj ravni postali i olimpijski sport-igra. To je možda od društvenoga statusa. Od škola sam 1963. završio srednju školu za elektro-tehničara u Zagrebu (Klaićeva). Ništa više od toga. Nekoliko godina sam se šetao po elektrotehničkom faksu, ali bez papirnatih priznanja. Indeks mi je relativno prazan. Zašto to spominjem? Pišem dušom i srcem na blogu. Nisam školovan i nemam nikakovo priznato prenijeto znanje. Ovo što činim, čak i nije znanje. Trudim se vidjeti vrijednost života. Došao sam na svijet i to je velika sreća i ne mogu to samo tako prepustiti prolaznosti. Nastojim vidjeti tko sam i što mi se to dešava. Neki će možda reči da nemam kvalifikacija za to. I nemam, ali idem putem time. Vidim puno ljudi. Većina je nesretna. Vidim raskorake u njihovoj svijesti i želje za ugodom i sigurnošću. Poznajem to stanje. Poznajem i otpore u njima da shvate istinu. Žele zadržati sliku o sebi, a da im stvarnost bude dobra po njihovu sudu. Ne odstupaju, jer rušenjem te slike kao da im se ruši sav svijet. Tako razvlaće to stanje do puknuća, a tada nastupa katarza ili propast. Kako da im kažem, da je bila u pitanju samo njihova slika sebe i da im je to najveći problem. Za čudo, riješiv je. Ali, veliki ali… treba shvatiti da nisu oni njihova slika o sebi, a spremni su za njeno održanje sve dati. I opet se pitam tko sam??? Ja znam, ali hoću reči vama. Možda i vi nešto novo primjetite u životu. Ja nisam svoja slika o sebi! Pa tko sam? Jesam li uopće? Toliko toga sam odbacio i ne priznajem kao valjanu vrijednost, a većina se u to zaklinje. Stvarno sam čudan. Da, ali jesam!!! Jesam!!! I kada odbacim sva kićenja i pridjeve i kada shvatim da viđenje osniva se na senzorima i time je posredno, što mi ostaje od mene? Tko sam ili što? Kao u nekom mraku, bez svega što mi se u životu pridodaje, jest nešto čime jest da jesam. Jedan bezvremeni i nematerijalni tren što se neizmjerno javlja. Igdje i ikada!!!! To jest. Vječni trenutak. Oko njega u svijeta ovoga može biti svašta, a i ništa, ljudski gledano. Takav sam potpuno čist i mogu mirno svijet promatrati. Ništa moje nije. Gledam bez opterećenja i mogu mnogima kazati što krivo rade, jer vidim što im je bitno. Vidim što rade. Jesam li si to možda umislio? Neznam. Stvarno neznam. Ne vodi me potreba znanja i klasifikacije. Jednostavno vidim. Spreman sam čuti i razumijeti i kazati što razumijem. To i sada činim. Sav je svijet tako sazidan. Sve je povezano, ali mnogi to ne vide. Pitam se kuda hrle. Sve je tu pred njima od vrijednosti pravih. Svijete kuda juriš? Zar te netko zauzdao u zapregu za bijesnu jurnjavu? Možda se netko želi provozati zapregom vašom? Vidite li? I pitam se što čovjeku treba? Zar išta više od ljubavi; od onoga čuvstva da sam nekome potreban i voljen. I ako me nitko ne primjeti, ja i dalje ću voljeti. I dalje ću svijetu sebe darivati. Ta sve ovo i mene čini. Ovaj svijet može 'raj' biti. Ne kao svijet svih svijesnih, jer tada su upitne vrijednosti života, ali svijet ljubavi u kojoj svi međusobno zajedno živimo darujući i pružajući pomoć jedni drugima. Nikome ja ništa prodati neću, ali darovati ću sve; sve vrijedno što imam, a to je ono što mnogima izgleda kao ništa. To ne znači da ću se toga odreći, nego slobodu življenja. To je sloboda koja je dar Božji. Prijatelji dragi sve vas pozdravlja i voli vaš Mladen … :) |