< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
08.01.2009., četvrtak
Ustvari, tak je to nekak bilo

Zagledan u misli svoje ispraćam vrijeme. Viđam ga promjenama okruženja tijela. Osjećam zrak. Zvukovi neki dopiru podražujući osjetilo zvuka. Razvilo se upravo s namjerom registriranja promjene položaja čestica zraka. Postao je to čitav sklop određene namjene, a to je hvatanje i prepoznavanje ritmičkih promjena. Prepoznaje se tako razlog nastanka tih promjena, a time se oslikava okolina u kojoj jesam.
Svijetlost je još jedan put prepoznavanja okoline.
Kao da sam čitav prilagođen prepoznavanju okoline.
Opstanak života čovjekovog oblika tražio je put i eto me ovdje. Jedan sam od nebrojenih uzoraka toga grčevitog nastojanja da se bude.
A ja, sada, smireno puštam da sve to ide svojim putem. Kao da mi ništa ne prijeti. Meni, opstanku mome. Milioni godina grčevite borbe tek tako.
I gušter na suncu nepomično hvata zrake sunca. I ja kao i gušter hvatam, ali što?
Da, što? Milionima godina se jurilo da bi se opstalo. Bježalo se pred zvijerima, hvatala se hrana, borilo se za parenje, sklanjalo se pred prirodnim nedaćama... Zajedno sa time se gradio i sustav prepoznavanja opasnosti.
Od primitivnih porodičnih zajednica organizirali smo se u čopore. Bilo je tako lakše oduprijeti se nedaćama, a i obavljati poslove u organiziranom načinu života. Neki dijelovi neophodnih načina prepoznavanja okoline više nisu bili toliko potrebni. Sigurnost u čoporu stvorila je novu kvalitetu. Bilo je i vremena za odmor, za postojanje bez veće bojaznosti.
Prirodno je bilo da najmoćniji pojedinci vode skupine. Oni su ulijevali sigurnost, a u slučaju sukoba s drugim čoporima ili vrstama oni bi odrađivali največi dio posla. Njihov stav je najčešće bio stav čopora.
Spajali su se i čopori u veće zajednice. Činilo se to voljom vođa. Ako bi došlo do sukoba čopora, pobjednički bi vođa preuzeo poraženi čopor. Naravno da je bilo bolnih situacija uz bespoštedne eliminacije nekih od članova poraženoga čopora.
Razvijala se i tehnologija. Bilo je pojedinki koje su snalažljivo koristile razne predmete, a i onih koji su too prihvaćali.
Mijenjao se čovjek i način života. Razvile su se velike zajednice. Donedavno je organizacija ličila čoporu. Vođe su sve odlučivale, čak su ponegdje smatrani i božanstvima. Sukobi nisu nestali. Postoje i danas. Vođe često i same misle da sve smiju i mogu.
I evo nas tu smo gdje smo. Takvi smo kakovi jesmo. Sustav održanja i prepoznavanja okoline stvorio nas je na taj lik. Ima i drugih oblika života. Na putu razvoje negdje su nastale male razlike koje su uvjetovale drugačije puteve. I pored toga svim vrstama je karakterističan spomenuti sustav koji se razlikovao i uvejtima podneblja.
Sjedim ja, sada, gledajući misli svoje; ja jedinka jedna, nakon miliona i miliona godina stvaranja. Kao u loncu vrele vode nastade sve ovo. Ama, i pitam se što. Gledanje mi nastalo sistemom obrane opstanka, a ja bi vidjeti htio što je to. E, pa, senzori mi baš i nisu podešeni za to. Čudno da sam se zapitao tako što. Desi se i to čeprkajući po poljima mogućnosti ovako razvijenog sustava. Vidim da u tome nisam usamljen. Ima ih čak i podosta koji tako lutajući kroče u područja neka nova.
Našao sam se ko u mraku. Zvuk je zvuk, svijetlo je svijetlo, toplina je toplina ... i sve tako. A što je sve ovo? U čemu i što sam? Ne želim robovati nekim viđenjima senzora. Uvijek je to necjelovito, a time to nije to. Dobro, onda ću to odbaciti. Dakle, vid jok, sluh jok, opip jok, ... jok, jok, jok .... Pa što onda? Ko da neki crvić ili još manje pokušava nešto. Nešto za što nije određen, nešto za što nije napravljen, nešto za što se nije razvio. Kao da želim otvoriti neke nove oči za vidjeti nršto što sada mi izgleda kao da ne postoji. Kao!!!
Ta misao o razvoju mi daje vjere da ima i ono za što se razvio nisam. To je jače i od načina na koji sada vidim svijet. Ima još puta za promjene sebe.
Malo sam se osvrnuo na način postojanja. Spomenuo sam u prošlom postu da ću napisati o nekim problemima koji kod nas postoje. Da bi to bolje razmeli, dobro je setiti se kak smo nastali. O tom sam sad malo u ovom postu razmišljao.
Sve vas lepo pozdravlja i voli vaš Mladen ... :)
- 11:52 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>