| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Sličice sa štaka (nema više)
- 00:26 -
Komentari (39) -
Isprintaj -
#
|
Čovek sa šarafom Oglasio se mobutel i prekinuo mi spavanje. Rano je kasnoljetno sunčano jutro. Šest je sati. Mozak strelovito traži izlaz iz nastale situacije. Vrlo brzo razjašnjavam samom sebi, da pola sata ništa bitno ne znači. Navlačim poplun, glava na jastuk i nakon što ugodno prodrhtim, nestaje neželjenoga slijeda. San me uljujao neki u meni lijep svijet. Kako je lijepo bar još malo odspavati! Odlučio sam se za još pola sata i dižem se spontano. Zurim u mobitel. Nastojim pročitati koliko je sati. Ne razaznajem dobro, ali izgleda kao da je trojka u deseticama minuta. Sati su slično ‘06’. Izgleda da sam pogodio samobuđenje. Kada je tako, zaslužio sam još petnaestak minuta. U slijedećem pokušavanju očitanja točnog vremena kao da je petica na deseticama minuta. Bit će da je deset do sedam. Sada bi se stvarno trebao dići. Možda bi se pokušao za još ponešto nagraditi, ali tada nastupa prava budilica. Iz susjedne sobe javlja se dedino zlato. Maleni još ne hoda, a nezna niti uobičajene riječi za govor na našem jeziku. No, ima on svoj. I tako čujem, isprva po tiho: ‘Tatica’, i onda : ‘Tatn’. Vrlo brzo je tu i neki slijed glasova koji ja neznam ponoviti. Sve je to u početku nekako pažljivo, ali kako se ništa bitno ne događa, on po malo pojačava. Ja sam se, međutim, na to digao. Fala maleni, dedu si probudio definitivno. Slijedi moj ritual kojim pripremam organizam za ispravnu regulaciju šečera u krvi. U tome podosta uspjevam. Jutarnji šečeri su mi ko u male bebe. Normalan šečer mi je uvjet za ostalo zdravlje, a kako izgleda, još se držim. Pojeo sam svoju svakodnevnu porciju sirove zobi sa nešto sirova mlijeka. Uzimam štaku i torbu. Nisam zaboravio lječničku dokumentaciju. ‘Bok, đenja.’, i odlazim. Idem busom za Zagreb, kroz pothodnik na tramvaj četvorku i kod trauma dole. Ulazim i prilazim prijavnom šalteru. Samo četvoro tamo!? Nisam valjda opet nešto promašio? Odmah sam na prijavi. Gospođa zaprima potrebne papire i kaže mi da idem pred ambulantu broj tri i da će me tamo prozvati. Dolazim tamo, a ljudi ko u priči. Gipsovi na rikama, nogama. Svima su face nekako jadne. Sjede i čekaju red. Neki sa manje iskustva u takovim situacijama su pomalo nervozni, ali nemaju podršku u tome od nas iskusnih zečeva po tom pitanju. Znamo da će trajati. Sve je to za naše dobro, a ima nas nažalost, poprilično. Doći će red i na nas. Naslonio sam se sjedeći na štaku i pomalo drijemao. Nadoknađujem jutarnji manjak. Odjednom začujem kako sestra glasno prozbori: ’Smud!’ ‘Ja sam’, prozborim dižući se i krećem put vrata u ambulantu. Tek što krenuh, sestra će: ‘Gospon Smud, prvo na rengen. Tamo će vas prozvati.’ Okrećem se na lijevo i kratko njoj uputih jedan: ‘Hvala lijepo.’ Kod rengena slijedi još jedno strpljivo čekanje. Kao i uvijek, isplatilo se. Dočekao sam. Mlada rengenologinja, valjda ih tako naziovaju, odmah mi kaže da skinem sve sa lijeve noge i da se legnem na stol. Imam ja već iskustva u tom. Uzimam olovni pokrivač i stavljam preko doljnjih organa, ustvari gornjeg dijela hlača. Odmah i komentiram: ‘Bum to del, maker mi više i ne treba.’ Ona, ne budi dužna, nadoda kratko: ‘Čujte nikada se nezna.’, na što slijedi moj osmjeh i mislim si: ‘Ošla baba s kolačima.’ ‘Nogu na levu stranu, pa malo na koso. Tak i sad budite mirni.’, ode u drugu prostoriju, a ja čujem škljocanje i zujanje. Evo nje nazad i veli: ‘Sad na leđa.’ Mislim si kak me lepo namešta i to samo za nekakvo škljocanje i zujanje. Kaj sad? Tak mora bit. ‘Sam gotov? Mogu ići?’ ‘Je. Možete.’ ‘Fala im lepo.’ Vraćam se u čekaonicu pred ambulantu, natrag. Još jedna tura čekanja. Pa, većinu sam odradil. Doktor rentgensku sliku dobi direkt na ekran svog kompjutora. Skoro da mu više i ne trebam za odluku o meni. Evo, dišel je red na mene. Ulazim u ambulantu uz glasno: ’Dobar dam’, što je bilo prihvaćeno i uzvraćeno. Ušao sam noseći štaku u ruci i hodajući bez njene pomoći. Valjda su to vidli. Ja svojim vidom nisam primjetio da li su primjetili. Sjedam na slobodnu stolicu i odlažem štaku. Moj doktor kirueg, šaljiivdžina i ljudina kratko: ‘Kako ste?’ ‘Dobro. Doma hodam bez štake, a po vani s jednom.’, objašnjavam ja svoje stanje. ‘Kakve su vam to cipele?’, primjećuje. ‘Doma negde imam i drugu sandalu, ali je dugo nisam nosio zbog problema s nogom. Nisam je mogel pronaći.’, opisujem i ovaj svoj problem. ‘Stanite na prste.’, on će meni. Ja stamen, ali kao da izgubim ravnotežu i na tabanima sam i ponovim. Vidi doktor, da to meni ide. Pita me potom: ‘Kaj će vam ova štaka?’ ‘Ma, to mi je za po vani. Znate, kad hodam tu I tam me zna štrecnuti. Sa štakom sam nekak sigurniji.’ Gleda me i vidi moj problem, pa predlaže: ‘Mogli bi Vi i kacigu metnuti. Onda budete još sigurniji.’ Vidim ja kaj govori i kratko ja njemu: ‘Fala, razmel sam Vas.’ Krene on na slijedećeg pacijenta, a ja još dodajem, da imam još dva pitanja i to za osiguranje i za bolovanje. ‘Kaj delate? Kakv vam je posel?’ ‘Na kompjutoru.’, ja odgovaram. ‘Maaaa, možete vi ići delati.’ ‘Fala, a za osiguranje?’ ‘Imate kakve špapire?’ Pokazujem, a on kratko. To ćemo kad završi lječenje, a vi se javite na kontrolu za četri meseca.’ ‘A šaraf?’, pitam. ‘Bumo obda vidli.’ I tak sam ostal z šarafom. Setil sam se jedne stare poslovice koja glasi. ‘Ko nema u glavi, ima u nogama.’ Sinulo mi odmah: ‘Šaraf!’ Ak mi v glavi fali, al ga imam v nogi. Nekak, kaj da sam ponosam. Ne fali mi šraf. Nema veze gde je, al ga imam. ‘Fala lepa i vidimo se za četri meseca.’ Izašel sam nekak ponosno z štakom v ruki. Tak sam zišel z bolnice i prešel dalje črez Zagreb grad. Idem odmah do doktora industrijske medicine, gde s ozljedom spadam, da odmah reguliram biolovanje. Tam reda ni bilo. Digel sam zdravstveni kartion i ravno doktoru. Par ugodnih rečenica i doktor mi zaključi bolovanje s petkom. Znači još tri dana za psihičku pripremu. I dalje nastavljam sa štakom u ruki. Pomalo mi zgledi kaj štafeta. Idem odmah u firmu da predam doznake. Tam si popripovedam z društvom. Dugo se nismo vidli. Odlazim doma z tramvajem, busom i po malo pješke. I sve to z štakom v ruki. Došel sam doma i odložil štaku. Kaj da sam se z njom pozdravil. Buju još malo tu, a onda bum ih vrnul socijalnom. Morti mi buju trebale, ak mi vadiju šarafa. Prešlo je i to. V knjigi života sui je mesta zelo. Ja sam još nekaj naučil. Mislim onak kroz sebe. Pa jedino tak se zapraf uči. Nisu znanje hrpe informacija. Kad to kroz čoveka projde, e to je nekaj sasma drugo. Dragi prijatelji srdačno vas pozdravlja i voli vaš Mladen (pazite, bez štaka) … :) |