| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Istina ...
- 12:06 -
Komentari (33) -
Isprintaj -
#
Od onih prvih trenutaka kada se svijest bilježila promjenama u meni, promjenama u onome što smatrao sam sobom ili se jednostavno po sebi odražavalo djelovanjem, nastojim spoznati događanje to. Ne bijaše to kao nešto prema nećemu, već osjećaj sebe. Jesam! Kao da nije bilo onoga vani, onoga što nije, već do dio osjećaja mojih. Postojalo je samo ono nešto; ono nešto što bijah tada. Toplo, hladno, glad ... bili su stanja moja. Vanjski svijet kao da postojao nije. Tada nisam ni ja postojao kao netko, već to bijaše sve. Možda bi tako i ostalo, da nije stvoreno viđenje, po kojem sam izražavao stanja, na koja bi se promjene događale. Zapišan bi se mrštio i izražavao nelagodu, sve do plača, i tada se dešavala promjena. Moj izraz nelagode bio je poticaj promjenama. I dešavalo se to brzo ili sporije. I kao što slijedovi u meni bijahu poticani stanjima prethodnim, i to bijaše tako. Otkrivao sam svijet svoj i djelovanje njegovo. Micanje ruku i nogu voljom je bilo. Isprva spontano i nekontrolirano, sve dok ne spoznah povezanost radnji tih. Kretao sam ruke sve više svijesno i voljno. Pomalo tako bijaše i sa drugim promjenama koje su tražile suptilnije pristupe. Trebalo je plakati, da se zapišane krpe promjene ili da se hrana dobije. Koji puta samo moja volja nije dovoljna bila. Bile su tu i radnje za koje skoro nikada svijesno pripremanje nije bilo. Srce je počelo kucati još u vrijeme kada misao po meni nije bila vezana uz svijest. Svijesti kao da ni nije bilo tada, po pamćenju mome. Sve što nije više tijelu trebalo, napuštano je majčinim putevima odvajanja nepotrebnosti tijelu. Učilo se, tijelom majke, tijelo moje. U tom periodu zajedničkog života sve osnovne životne radnje nalazile su svoje mjesto u tijelu mome. Izgrađen sam na sliku njenu slikom oca po genima. Sve to i danas u meni postoji, promjenama životom lagano dograđivano. Od pamtivijeka tako čovjek životom prolazi. Ko iskrice nad velikom vatrom života dogorijevamo svemirom. Uvjeti razni odnosima u nama prenošeni su. Mnogi već zaboravljeni su. Ne zaboravljeni sviješću našom, već i napuštanjem djelovanja po njima. Prošlo je života u meni. Gledao sam nastojeći cjelovit biti. Nastojao sam vidjeti što to bijaše i čime sam dat. Ne prihvatih to riječju. Dvadesetih godina svojih, uz prijatelja, susreo sam puteve misli i gledanja iz vremena prije brojanja godina po nama. Naznačeno je to kao mudrosti istoka. Nastojanja pronicanja u bitno. Usvojih sliku o sebi kao 'sliku o sebi'. Usvojih riječ kao 'riječ'. Usvojih gledanje kao 'gledanje'. Usvojih svoje kao misao da tako jest. Jest osjet da jesam, bilo mi je iskreno svjedočenje sebe. I pored misli vodilje i mišljenja kao djelovanja na putu traženja, bio sam biće osjećaja. Vidjeh da misli granicu nalaze nemoćima svojim, kada puta još je vidjeti dalje. Tražio sam, čime? Učitelji, sada tek tragovima njihovih života vidljivi, kazivahu, da vjera jest put dalji. Pitah, onako kroz sebe: 'Zar vjera na neviđeno? Maćak u vreći? ...' I nisam htio uraditi korak odmah. Neka sazrije gledanje puta daljnjeg. Volja čovjeka razvija i mijenja. Ljubavlju! Dijete puta traži. Ima jedna 'ruka' što vodi. Osjetih je povremeno. Ne ide mišlju dalje, ali srce traži. Sve ovo s razlogom je. Razlog? O razlogu se vezanošću pojava gledati može. Sve više misao gledanju mjesto prepušta. Sve više vidim i ono što se ni opisati ne može. Učila me toj vještini i igra koju prihvatih, a i ona je iz vremena davnih i prostora odakle i mudrosti, što ih spomenuh. Slika obuhvatnija je od misli izrečene. Slike takove novima se dopunjuju, a pretpostavke ujedno prihvaćaju i pobijaju. Kao i misao. I kada slika se u meni stvori, gledam put nastanka njenog. Vidjeti se puno toga može. Gledam čovjeka i njegovo djelovanje. U njega je slika mogućnosti po kojima je postao. U njega je tako i put njegov ucrtan, a i put što proći će. Ne onako kako si neki misle. Ne proricanjem po željama, strepnjama ... Jest kao osmjeh, kao suza, kao radost, jer putevi naši po nama jesu. Gledam čovjeka u okruženju što u njemu se odražava. Gledam onu volju što životom se odražava. Gledam cjelovitosti i cjelovitost cjelovitostima. Gledam kako čovjek djeluje. Vidim kako se stanje čovjeka mijenja promjenom svakom. Cjelinom djeluje. Puno je toga u nama. Možemo više od onoga što mislimo. Mogući počeci mnogih djelovanja su tu, a svijesni ih nismo. Ponuđeni su nam putevi lakši, putevi po mislima drugih. Isključili smo tako moći neke svoje. Gledam tako stanja bolesti. Naiđe stanje što rastaće cjelovitost čovjeka. Nemoć najčešća je tada i pomoć se traži. Puno je rješenja u nama samima, što odbaćena su i prije pomisli i pokušaja da ih se ostvari. Neostvarene želje uvjeriše nas u nemoći naše. I ne prihvaća se često nerealnost želja, već se stvara slika o nemoći. Tako smo, malo po malo, stvorili otklon od života. I ima 'ruka' što pružena je da nas vodi. U nama je i često nas štiti od nas samih. Gledam i vidim. Život u području dalje od moći misli. Tamo jest. Dozvolim misli put do granica njenih i tada zamolih misao da ponizno prepusti put. Obraćam se istini po kojoj jesam, ne i samo misao moja, već cjelovitošću. Vidim tada da cjelovitost ta, po kojoj jesam, jest veća od tijela moga i onoga što mislio sam da jesam. Svo postojanje jest istina. U njoj su i djelovanja što životom dadoše i mene. Mene živa čovjeka u vremenu i prostoru. Kao čovjek tada ljudski obrat Tebi jedinom što jesi. Ljudski, da komuniciram. Time sam čovjek. Svijest. Tebi zahvalnost za postojanje, za ljubav, za život. Na prostorima našim, u vremenu našem, jest učitelj jedan veliki trag ostavio. Život svoj posvetio jest Istini. I danas nakon više od dvije tisuće godina, nastoji se tragove te poštivati. Nešto se i izmjenilo. Nešto se i dodalo. Nešto se i zaboravilo. Pisani trag je bio i dopunjavan novim viđenjima. Imam slobodu viđenja takovih. Postoje i oni što čuvaju svetost zapisa tih i tumačenja njihovih vrijednosti. Gospode, do nas je, da slijedimo put poštovanje vrijednosti po Tebi. Istina jest put radosti života. Svaka biljka, kamenčić, stvor jest po Tebi i ljubavlju tvojom. I jest život slikom na Tebe, ali cjelovitošću. I ne da darujem život svoj Tebi, već život moj je dar Tvoj i na tome Ti Gospode bezgranična hvala ... Prijatelji moji dragi, svi ste vi meni Gospodom darovani, bili toga svijesni ili ne. I oni što se ljute tu su i oni koji ne vjeruju. Nevjernici ustvari i neznaju u što ne vjeruju, jer kada bi vidjeli cjelovitošću, vidjeli bi i ono zbog kojeg neviđenja i odbaciju istinu postojanja. Odbacivanje jest neviđenje vrijednosti. Možda ih nema, a možda ih se samo ne vidi, a ima ih. U oba slučaja je neviđenje. Možda trebate još malo bolje pogledati. Život s istinom je život 'otvorenih očiju i srca'. Tradicijom su pred nama blagdani što ukazuju na vrijednosti života. Trenuci su to poštivanja njihovih. Prijatelji moji bez obzira na vjerospovjest, želim vam svima radosti života i ljubavi, jer Istina je samo jedna svima nama. Srdačno vas pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) |