| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Nije li čudo, da nađosmo se u beskraju? Nije li čudo, da vrijeme od vječnosti baš sada bude u trenu našem? Nije li čudo, da beskrajna prostranstva u beskraju vremena dadu baš nas sada i ovdje? Beskrajem u svim smjerovima prostora i vremena dati smo baš u trenu što jest čista sredina, ma koliko velika bila, pa i do kraja misli naših. Svi tokovi materije, što vremenom prostora beskraja stvarahu stvarnost stvari upravo takovu, nije li čudo? Nije li čudo, da jesam i pitam se o postojanju svome, baš tako, baš ovdje, baš sada u beskraju vremena i prostora, a tako stvaran i tako stvoren nečim što sve jest u svim vremenima svih prostora? Stadoh mislima u čudu. Nije li svijet ovaj ipak nešto drugo do to što mislima dokučiti mogu? Nije li svijet nešto drugo, do čudo? Čudo, kome? Vidim tebe čovječe. Vidim tebe što odbacio si i pomisao na čudo i kročiš datim putem, da ispuniš što ti je dato. I pitam se, što se pitam? Trezveno gledam. Ne žurim. Kuda i zašto, jer žurbom mijenjao bi stanje, a time i pogled u stvarnost. Stati i dozvoliti čudu tome da se oglasi, da samo ono bude bez ludosti moje. Neka me ispuni stvarnost. Neka budem samo to što jesam. Neka pitanje postane viđenje. Neka čudo stvarnost postane mnome. Kada, nego sada, kada jesam. I sve što jest sažeto u tren i točku poštovanjem mojim. Nerazdjeljeno. Takovo. Ni više, ni manje. A stvarnost, kao da prolazi uz osmjeh moj, uz čuvstvo, kada sve jest i kao tiha vječna i beskrajna rijeka, kojom moje postojanje jest. Prijatelji dragi što činite zajedno samnom ovaj trenutak u točci beskraja, tu ste čineći stvarnost moju. Vi ste što i ja; čudo središta beskraja. Hvala vam za postojanje vaše. Vi ste svjedoci vječnosti po kojoj postadoste i činite stvarnost. Radujem se vama, jer vi svijet ste moj, ma i ne znali. Po stvarnosti mi smo isto. I mogao bi ovdje i drugim riječima. Mogao bi sve staviti u okvire prihvaćenih nemoći naših. Dozvolio sam sebi odletjeti u beskrajnu tišinu mislima. I ćemu odustajati od istine po kojoj jesmo? Biti ću ovdje, jer jesam, jer srce moje tobom kuca, jer biće moje tobom jest, jer misao moja traži odraz tvoj, mada zna da to odraz jest. Tebi jesam po nemoći svojoj, jer iskreno jesam to što jesam. I pitam se kome Hvala, jer time jesam. Kome? Misao moja ovdje će stati. Neizrecivi osjećaj čini poštovanje za sve što mi je dato osjećajem da jesam. Hvala. Radosnim otkucajima srca i osmjehom vama vaš Mladen |
Nije li čudo, da nađosmo se u beskraju? Nije li čudo, da vrijeme od vječnosti baš sada bude u trenu našem? Nije li čudo, da beskrajna prostranstva u beskraju vremena dadu baš nas sada i ovdje? Beskrajem u svim smjerovima prostora i vremena dati smo baš u trenu što jest čista sredina, ma koliko velika bila, pa i do kraja misli naših. Svi tokovi materije, što vremenom prostora beskraja stvarahu stvarnost stvari upravo takovu, nije li čudo? Nije li čudo, da jesam i pitam se o postojanju svome, baš tako, baš ovdje, baš sada u beskraju vremena i prostora, a tako stvaran i tako stvoren nečim što sve jest u svim vremenima svih prostora?