| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Energija – materija ?
- 13:50 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Kako napisah post raniji, misao ne stade. Vrte se misli u svijetu što sam ga postavih. Svijet taj granice ne ima. Sam mu ih ne htjedoh dati. Tamo u krajevima njegovim jest sve ono što još ne razumjeh, al tamo jest. Odredih tako. Ne, nije to mrak. Čak što više jest svijetlost što je još svijetom ovim ne spoznadoh. Rekoh: 'Kritiku sebi samom dati trebam.' Izrekao sam nejasnoće i nedorečenosti. Javlja se ono moje ja što stalno nadzire onog izhitrenjaka, koji ushićen kreče ne čekajući, pod pritiskom mogućih spoznaja. Idem dalje u prostranstva neotkrivena; idem dalje u viđenje stvarnosti kojom sam i sam činjen; idem još dublje u otkrivanju onih, još sitnijih čimbenika svijeta po meni, s uvjerenjem da sam bliže viđenju svijeta stvarnoga; idem jer ne mogu da ne idem. Lepršavim pogledom u svijet viđenja po svijetlosti; u svijet viđenjem, što mislimo da jest stvaran, a stvarnot ta tek viđenje jest. Viđenje, a kakovo? I nije to samo otklon viđenjem, već i otklon po zamišljenoj stvarnosti. U mislima našim; viđenju našem; spoznajama našim, realan je svijet to što pretpostavljamo. Svijet je to materijalan, na kojem se, kao pjena na valovima, stvaraju svijetovi naši. I stade misao na svijetu materijalnom. Materija? Stvar? Predmet? Prošle su godine učenja, kada stariji, ranije naučeni, prenosiše znanja. Učio sam nešto o elektrici. Bilo je nešto o elektronima, pa i o onima slobodnima, bez kojih električne struje bilo nebi. Učio sam iz fizike i o materiji i njenoj tvorbi. Bilo je govora o elementarnim česticama materije. Od prvih informacija o njima moje se zanimanje odredilo. To je to! I još kao mladi srednjoškolac odlučio sam se! Atomska fizika je moj put! Vidjeti ću te atome, elektrone i smisao po kojem je sve ovo sačinjeno. Još u srednoj sam školi sam nešto tražio. Spajao razne formule, ali u smislenom i logičnom redu. Znao sam na mogućnost da se uđe u zamku zbrajanja krušaka i jabuka, a i ne samo toga. Svako iskazivanje formulama treba imati svoj realan smisao. I vidjeh nešto zanimljivo. Pričalo se tada o dualnoj prirodi svijetlosti. Kao ono, može ovako, a može i onako. Kak se zeme. Kao sve je relativno. Ali ne prihvatih to tek tako, čak i odbacih. Imao sam tu slobodu, a da me profa pita bio sam spreman i jedinicu dobiti, ali uz svoja obrazloženja. Nisam bio pitan, a svi s kojima sam o tome u razredu razgovarao nagovarali me da se javim. Kasnije sam nakon niza godina razgovarao i s ljudima što su doktorate spremali o tome i mogu reči da su mi ukazivali na neke granične momente u fizici kada se sve to tumačiti može nekim prikračivanjima. Očito mi to gledamo na neki statičan način, kao i sve u životu. U moje vrijeme, a neznam kako to sada tumače, govorilo se o dualnoj prirodi svijetla. Kao može biti val, a može biti materija. To je valjda kao odgovor na to što je to svijetlo, a svijetlost je u nekom momentu ili ovo ili ono. Nikako ne istovremeno, kako sam ja to, poput maloga Ivice vidio. Zamislite zraku svijetlosti. Ona je neki val energetski što putuje prostorom brzinom svijetlosti (valjda u odnosu na nas). Podliježe nečemu što nazivamo pravilima kretanja valova. O tim stvarima govorio sam na neki način u postu prethodnom. Naleti li na prepreku prestaje njen put. Prenosi energiju tijelu na koje je naišla, pa tako zarobljenom povećava njegovu energiju ili čak i masu. Striček Albert, meni jedan od posebno slobodnih ljudi u pristupu stvarnosti, učio je ljude svom viđenju elementarnih procesa u prirodi. Izradio je onaj nama famozan odnos E=mc(na kvadrat) (nezanam kako na tastauri nači ono na kvadrat). Veli on da su materija i energija ista stvar samu u drugačijem stanju. Stvarno zanimljivo. To su provjeravali ljudi u nuklearnim reaktorima. Nema milosti u čovjeka. Dokazati se mora na način da bi svi razumjeli. Stričeku je Albertu kasnije bilo pomalo žal, što je to drugima kazao. No, da ja dalje gledam sve to. Vidim kako je to jednako i ne mogu opet to samo tako prihvatiti. Nešto me kopka. Kako da to postane čas ovako, a čas onako. Imam neke samo svoje pretpostavke u pokušaju samoobjašnjenja. Znam da me drugi nebi razmeli. Oni su većinom učeni i prihvaćaju gotove šablone i formule i za njih je to dovoljno. Meni ne. Sjećam se priče o elektronima u gornjim enegetskim elektronskim ljuskama. Njima samo malo energije treba da se oslobode i putuju do slijedeće postaje. Tako elekrična struja to koristi kada na izvoru struje napon daje potisak elektronima. Taj potisak uz veliki broj tako pokrenutih elektrona daje energiju. To je za struju u kojoj elektroni ostaju elektroni. Oni putuju unutar vodića prelazeći put skokovima od ljuske jednoga do ljuske nekog drugog atoma ili idući dalje. I sve suma sumarum je u nekom kretanju elektrona. Taj potisak začas prolazi vodićem, ali elektroni kao materijalne čestice idu puno sporije. To je jasno. Ali što je sa svijetlošću. Idem opet u elementarne čestice, ako one uopće jesu elementarne, mada mi izgleda da bi mogle biti. Za danjega svijetla, a i svijetla uopće, zrake svijetla padaju na predmete. Dio svijetlosti se reflektira, ali pod uvjetima predmeta na koji padaju. Neke predmet i upije i povećava svoju energetsku zalihu. Što se ustvari događa u onom sitnom prostoru gdje zraka svijetla pada na predmet? Dolazi svijetlost, a to je energetski val promjenjivih vrijednosti polja koje je čine u smjeru puta svoga na predmet. Putanja se prekida, jer predmet je prepreka. Dolazi do sraza s jednom od čestica predmeta. Dvije su mogućnosti. Prvo je da se zraka apsorbira i tada nestaje komponenta puta. Ta energija ima promjene polja u svim smjerovima. U putanji je bila promjena okomita na smjer kretanja gledano u sustavu kordinata dvodimenzionalnog prostora. Treća dimenzija je bila u smjeru putovanja zrake i u toj dimenziji došlo do sumiranja komponenti koja za rezultat ima takovo kretanje zrake svijetlosti. Meni to izgleda OK. Kada to uslijed nekih razloga stane vraća se komponenta treće dimenzije promjena i nastaje stojni val, a energija putovanja se prenosi prepreci. I to mi je po meni jasno. Događa se potpuno razumljiv proces. Druga mogućnost pri dolasku svijetla do prepreke je njeno reflektiranje po uvjetima refleksije sa te prepreke. Spomenuh stojni val. On se ne kreće, a iskazuje se promjenom elektromagnetskih polja u sve tri dimenzije. To je ustvari osnova materije. Ako tako jest, a čuo sam te teze, onda je sve jasno. Sav svijet je sačinjen energijom. Promjene su to raznih polja. Sve mi je to jasno, samo se pitam što je to električno polje, a što magnetsko i još poneka složenija, a možda i jednostavnija polja. To je za nas žive ljude kao ništa, a može se osjetiti. Da i taj osjećaj i mjerljivost jest po kvaliteti polja. E sad, tu je ono značajno. Ulazim u svijet tamo u sitne dijeliće što ga čine. Sve ovo jest različito stanje energije, a ona je kao što i biva, stanje raznih promjenjivih polja. Sad si sve to gledam na način kak mogu. Tu se mijenja nešto što nemogu vidjeti. Ušlo se u osnove po kojima se uopće i gleda. Sada si zamislite kakav je to svijet. Postoji samo ništa što se mijenja. Bi se reklo samo promjena, ali čega? Polja? Pa lepo, polja! OK. Kad-tak o tim promjena mislim i mi se čini, da te one postoje i djeluju i u realnom svijetu. Mislim na ovaj naš, što ga mi vidimo na naš način. Ipak te promjene ne vidimo, tek tu i tamo njihovo djelovanje. E tu se sada sjetih Nikole. Zgleda mi da se i on u mislima kretao tim poljima. A nedavno se neki sjetili drastično mijenjati stanja energija, pa žestoko bombardiraju atomske jezgre, stvarajući prave rusvaje u jezgrama. Ti rusvaji ne mogu lako stati. To su često dugovječne rane u milijardama godina balansiranim uvjetima, na kojima i život postoji. Uhvatili se rabote za profite svoje i ne misleći što čine. A da sam studirao atomsku fiziku, morao bi i ja tako. U najmanju ruku bi me izškolovali za to. I tako ja opet malo plovim nekim svojim vodama. Ima li koga još ovdje neka mi se javi. Neka mi skrene pozornost na ono što on vidi drugačije ili ga tako učili. Možda se i meni otvori koji novi prozor. A ja ću kroz te svoje prozore i dalje škiljiti. Možda u nekom trenutku nešto novo primjetim. A ovo što iznesoh u ova dva posta tek je djelić onoga što me zaokuplja. Zar da vam sam spomenem vrijeme kao komponentu izčitanja stvarnosti. Zar da vam spomenem prostor kao čimbenik stvarnosti. Zar dan vam spomenem ....... Prijatelji dragi lijep pozdrav i voli Vas vaš Mladen |