| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
I desi se tko zna gdje i tko zna kada, u nečemu što nismo nikada ni znali što je, a ni sada tim slijedom neznamo, nešto. Došao je iz ničega onaj tko je došao. Život. Čovjek. I ko u pripremi nekoj bijaše, određenih osobina, prepoznatljiv time među srodnima što jesu i biti će u tome nečemu negdje. Kao osoba određena, kao netko. I krene kao netko od nikuda negdje. I sve tako po viđenju što se stiče i mogućnostima što stvoriše pređe i predaše načinom odnosa prema onome što je tko zna gdje, jer tako jest prema nečemu nešto. Tako jest nešto po čemu jest taj što dolazi. Tako i jest da nije po ničemu. Tako i jest način odnošenja prema svemu što u ovome negdje i nekada jest. Stvaramo osnovu svoga odnosa prema onome što nađosmo. Od davnina se to prenosi kao osnova smislenoga postojanja, kao osnova sebe. Mi imamo svoje gledanje, mi imamo svoja pamćenja, mi imamo svoj način reagiranja, mi imamo sebe i one oko nas, mi imamo svoj svijet. A svijet taj jest nešto samo naše u stalnom dokazivanju prema onome u čemu nastadosmo od nikuda. I tako misao jest u svijetu kakovoga ga vidimo, jer tako možemo stvarati daljnje odnose. No u svakom od nas ipak ostaje, tamo negdje duboko, kao malen otvor u onu stvarnost što ne nosi slijed stvorene sigurnosti po naslijeđu. I pitanje se rađa, plutamo li u beskraju? I kao da nastojim načinom svijeta svoga dokućiti ono što van sigurnosti je svijeta moga. Usudim se, jer kada već i jesam i kada naslućujem, priznajem naslućivanje. I ostavim otvorena vrata, jer jednom će ono stvarno lagano uči u svijest moju. I biti ću onaj koji stvarno jesam. Ne netko iz snova mojih. Ne netko iz želja mojih. Ne netko tko priznanje traži po svijetu svome. Netko tko priznaje kada dobije zadovoljenje njegova potreba 'svijesti' o postojanju. Tu jesmo u odnosima međusobnim. Ljudi u svijetu. Taj svijet po svijesti našoj ishodištem je u tijelu našem. Razum naš relativan je. Prioriteti relativni su. Vještina u nalaženju odgovora i puteva relativna je. I taj svijet naš promijenjiv je, kao da ustvari nije onaj u kome postojimo. Često nas iznenađuju događaji nepredviđeni. Nismo ih mogli predvidjeti. Naš svijet nije bio spreman u pripremi preslike svijeta stvarnoga. Onoga svijeta u koji smo stvarno došli. Trudimo se graditi naš svijet na razne načine. Najčešće je osnova u uspješnom nalaženja puta do nećega što nazivamo zadovoljstvima. Zadovoljstva su opet relativna. I po tome opet imamo zadatke po našem svijetu o nama i njime djelujemo. I kao nebrojeno jedinki ustrajno nastojimo izaći na svijetlost uspješnosti po načinu u svijetu našem. I gledam tako sva ta zbivanja. I vidim i sebe u načinu svoga poimanja svijeta. Pokušavam razumjeti i ne s potrebom da mi to netko prizna, jer priznanje i nije po svijetu kao što je ovaj moj i naš slijedom naslijeđenim. Svašta se izreći može. Riječ nosi poruke o slikama života po životima u nama. Nastojanje je to kao i korak što je, mada puno plahiji. Riječ što dolazi u svijetove drugih. Riječ što nosi namjere i želje moje. Riječ što ide u svijet koji je građen osobnošću drugom, ali istih mehanizama. I odlaze riječi po kazivatelju onome što ih čuje. A riječ, ko riječ, jest sama po sebi. Trud jest da ponese nešto, a i odnosi željeno. I tamo gdje stiže razumljiva će biti načinom razumjevanja onoga koji je čuje. I stoga u svijetu ovome i takovom, nije isto ono što se kazuje i ono što drugi razumiju. Često ni sami sebe ne razumijemo. To da nas drugi ne razumije nekako je jasno. Ljudi su različiti, ali problem je kada čovjek sam sebe ne razumije. Ne razumije i po nekom svom sudu griješi uvijek isto. I kaže se: 'On je takav.' Tako je to u svijetu svijetova. I kao da jest nešto čega nema. Izmišljen svijet i takav prenošen pokoljenjima. Izmišljen za sigurnost onih što život održavaju i prenose. Već prve žive stanice počele su graditi svijet svoje sigurnosti. Slijedovi misli, slijedovi riječi, slijedovi djelovanja rijekom života teku. Što ja to hoću? Što dođoh od nikuda negdje, nikada u sada, da bi bio u svijetu svijetova nošen ustrajnošću života, ma i ne razumio to. Prijatelji dragi u svijetu ovakovom, svijetu priča i želja ne razumijem ja baš sve što činim. Uvijek sam želio dobro, ali možda i nevješt bio. Mjere baš i nemam, pa sam tako često ustrajan. Znali su mi prijatelji reči da sam naporan. Tada bih stao, ali samo zato što mi to rekoše. I neka mi oproste svi kojima sam takav bio. Nisam znao i slijedio sam samo svoj svijet, svijet krhak i promjenjiv. I na kraju ja ipak znam da sam došao od nikuda u svijet stvaran da bi svijet svoj stvorio, jer došao sam u život. I takav što jesam i dalje vrtim slike što svijet moj čine. I pričam i dalje, kao i ovo sada, i kao što ću i dalje u želji da sebe što više razumijem. Prijatelji dragi malo sam gledao svijet na način svoj, a Vas sve lijepo pozdravlja i voli Vaš Mladen |