| rujan, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
U ona vremena, možda nekima davna, a meni ko da je jučer bilo, kada sam bio mali, bilo je sve nekako skromnije. Baš zbog toga tražili smo načine za lijepe provode. Nije bilo tehnike kao danas. Bilo je to vrijeme kada je rijetko tko imao kod kuće radio-prijemnik. Rijetke ceste su bile asvaltirane. Auti su bili prava rijetkost. Prošao bi pokoji i digao veliku prašinu za sunčana dana. Trubili su na svakom križanju, jer broj potrubljivanja je značio da li će ravno, lijevo ili desno. Neki su imali, kak smo mi klinci to zvali, 'vinklere', što nam je značilo pokazivaće smjera kretanja. Oni bi iskakali lijevo ili desno kraj prozora auta, a bili su oko petnaestak centimetara, da ih se lako uoči. Ak smo bili blizu auta bi nas mogel s njim zakačiti, al smo se ipak plašili i bili na rastojanju. No ni to ono o čemu bi ovde sad štel pripovedati. Ste valda već primetili, da kad prejdem na ono kaj bi štel reči, počnem kajkavski. Nekak mi je to lakše i mi se čini da morem tak više dušu otpreti. Je taj kajkavski kak pesma. Znam da v nekim krajima pripovedaju skor ko da pevaju. Ovak napisano se svakak pročitati more, al da čujete kad se to pripoveda. Bi se razmeti ne moglo. Zagorec Zagorca razmeti nemre, će nisu iz istoga kraja. U tim vremenima, gda je svega malo bilo, kaj je trebalo za živeti, ipak je lepo bilo. Da bi zvana došel i onak z vrati mameku viknul: 'Ima kaj za jesti?', bi mamek rekla: 'Zemi si kruha i masti.' Se bi morti kuhal neki kelj čušpajz, zelje ili nekaj z krumpirom. Trbuh kaj da ni mogel čekati, pa je glavna klopa bila kruh i mast. Trebalo je i soli deti, al bi puno put mamek rekla: 'Je lako danas. Prije par letih, kad je rat bil, ni soli bilo.' Sam ja tak razmel kak je sad dobro vreme. Kruha ima, al je na točkice. Se dobro sećam onih 'repova' za kruh. Smo ga tak čekali da dojde. To je puno put bil moj zadatak. Kad bi ga ni bilo v dućanu na Koloniji, sam otišel v Maksimirsku ili po njoj još dalje, da bi kruha našel. Su nam dobri ljudi rekli, da više nebu došel v taj dućan. Smo mi dečki išli onda dalje. Navek smo bili v nekim grupama. Je kruha moralo bit. Ja pa mira nis imal, dok kruha nis našel. Kaj bumo jeli? A točkice su bile limitirane po datumima. Tak se ni moglo odjemput puno kruha zeti. Nebi to bilo pošteno prema drugima. Kaj bi njima ostalo? Tak je to bilo. Sam koji put štel nekaj malo više. Kad bi sve smazal, kaj mi je mamek na tanjura dela, sam znal reči: 'Ja bi još.' Mi je puno put mamek rekla: 'Nema više. Puno se na kolima vozi.' Sam si tak razmišlal, kaj bi to trebalo značiti. Da nema više, mi je jasno bilo, al zakaj treba reči da se puno na kolima vozi. Je to mamek tak automatski rekla, al ja sam navek nekaj razmišlal. Sam videl da mi kola nemamo, a ni konja da bi ih vlekel. To znači da mi nemremo puno imati, jer gdo bi sve to vlekak od ve do ve. Valda je to nekak povezano. Oni kaj kola imaju, moreju puno imati, jel moreju to pelati. Mi ih je ipak bilo žal, jel sigurno imaju puno brig. Ni lako sve to meštrijati. Treba puno toga na kola deti, a i puno stovariti. Al mi ni bilo nekak jasno, kaj će im to tak puno bilo čega. Meni je ipak dost bilo šnita kruha i masti. Gda bi si zaželel kaj više, mi brzo bilo jasno, da se bez toga more. Sam shvatil da nama kola ne trebaju i nekak sam bil z tim sretan. Štel bi reči i još nekaj. Mi klinci smo igrali razne zanimljive igre. Smo se nateravali po livadama, kojih je na našoj periferiji Zagreba, fala Bogu, bilo. Bilo nam je lepo, a tak smo malo toga imali. Ak bi neko imal loptu svi smo bili sretni. Sam razmel da baš i ni neka fora imati puno, a za peneze nis maril. Je tatek delal na železnici i nosil doma peneze. Mamek ih je trošila. Se moralo od nečeg živeti. I sve je to nekak zlazilo na svoje i mi smo klinci polako odrastali. I sve kak da je jučer bilo. Vaš Mladen |