prepreke

Čekao je i čekao. Onda je odlučio nazvati. Nitko se nije javio. Bio je sam u kafiću i tipkao je po mobitelu, a jedna djevojka ga je iz kuta gledala. Dobio je ubitačno glupu poruku: zaboravila sam na tebe. Baš joj hvala! Zaboravila je! Koza glupa! Ma, oprostiću joj. Danas je praznik pa joj se poremetio, kužiš ono, ritam. Nije imala sve one obaveze među koje je gurnula i njega, pa je i on otpao. Djevojka iz kuta baci mobitel na pod, pa ga digne. On to nije čuo ni vidio, a bilo je namijenjeno samo njemu. I ne samo da će joj oprostiti. Još će joj i reći da će je opet čekati, jer lijepe žene se mora čekati: o Marijanaaa, slatka mala Marijanaaa, ja ću te čeeeekati, dok svane dan...
A mala baci i torbicu, i sve stvari iz nje, i skuplja ih polako tako da on to vidi i pomogne joj, ali ne. On to ne vidi. I ona je njemu oprostila, jer, eto poslovan je čovjek, prima važne poruke, ali doći će opet u taj kafić, u slično vrijeme, možda ga vidi, i natjera da je primijeti.