četvrtak, 19.06.2014.
prijatelji stari, gdje ste... ;)
nekako ne stignem redovito pisati.
ne ljutite se, vi koji me čitate :/
u stvari više je razloga.
prvo, nemam kad vremena sjesti i u miru ispisati misli, događanja,
a da to nisu samo nabacane misli.
drugo, fb me nekako okupirao svojom jednostavnošću i brzinom širenja informacija.
treće, ondje sam stekla neke nove prijatelje kroz zajedničke interese.
mačke i udomljavanje odbačenih su postali moji prioriteti.
tako se broj mačaka u mom domu sa jedan popeo na sedam.
sedam udomljenih sa ulice.
sedam prelijepih živih bića koje me čine sretnom jer dijele sa mnom sve.
a tako malo traže, a tako puno daju.
samo ljubav, toplina, dom, hrana sve su što traže.
a ja im to mogu pružiti.
a dobivam zauzvrat njihovu ljubav također :)
pa tako sam se povezala sa nekoliko udruga za brigu o tim napuštenim bićima
i eto, otvorila su mi se neka nova vrata u životu, lijepa, ponekad tužna
ali sve u svemu dobra i pozitivna vrata :)
četvrto, tipkovnica mi na kućnom kompu bacila rikicu
kad mi se jedno od udomljenih mačića, na žalost uginulo jer je bilo prebolesno,
baš zbog te bolesti upiškilo nekontrolirano na tipkovnicu.
od onda nikako da dam popravit komp a u stvari sve ga manje koristim.
na poslu nema šanse da stignem išta pisati.
popodne sam po običaju u trgovini, do navečer.
navečer, toliko crknuta da nemam snage ni čitati a ne tipkati.
mobitel mi nezgodan za pisanje.
i novost, danas mi po drugi put u mjesec dana pao
i ponovo mu otišao drugi ekran
ponovo ga moram slati na popravak, i 'baciti' još koju tisućicu.
no sama sam si kriva.
nespretna, rastrzana, neoprezna, nije ni čudno da mi je pao.
no neka je to najveći problem ;)
peto, pola mojih frendica sa bloga prešlo je također na fb i ondje smo se nastavile družiti :)
kad mi netko kaže kako je fb bezveze,
sigurno ga nije koristio dovoljno dugo da bi ga stigao proučiti i vidjeti njegove prednosti.
pa ni moj mužić ne kuži koje su mu prednosti, ali samo zato što ga ne koristi.
ali evo baš danas se sjetio da jednu zajedničku poznanicu
koja se ne javlja preko jednog internertskog programa
mogu potražiti na fb i ondje ću je sigurno naći te da joj pošaljem poruku.
naravno da mi je odmah odgovorila.
za mene fb povezuje ljude, ne znam kako vi o tome razmišljate.
novosti kod mene?
pa ukratko...
otvaramo drugu trgovinu u Zg.
trenutno je u fazi nekakvih završnih radova, još koji tjedan do otvorenja :)
nadam se ;)
radim full 24/7 i malo sam koma od umora :)
danas sam slobodan dan i blagdan iskoristila za punjenje baterija spavanjem .
svaki vikend sam u Zg, ili gotovo svaki.
jako mi malo slobodnog vremena ostaje za one najosnovnije životne obaveze,
no nadam se da to neće još dugo ovako trajati i biti.
moj mužić pun je energije i sve to hendla vrlo lako
ali ja ipak moram imati barem 6 do 7 sati sna u komadu, kvalitetnog sna.
a većinom to izgleda ovako:
od ponedjeljka do petka radim od 7 do 15h,
popodne sam od 16 u trgovini do 20-21h,
vraćam se doma i onda imam ručak umjesto večere jer nisam stigla ručati,
maženje s mojim najmilijim čupavcima
i ćorka :)
subota ili petak navečer sam već u Zg i budem do nedjelje u noći
te se oko 3 ujutro u ponedjeljak vraćam za Os,
legnem spavati i nakon 2 sata ustajem i idem na posao :)
pomalo iscrpljujuće.
zato jedva čekam da se otvori Zg
tati smo kupili stan, potpisala sam ugovor neki dan i isplatila do kraja sve,
mirnija sam barem zbog toga, da on više ne mora strepiti.
mama mi i dalje ne da mira,
sad joj je nova fora da daje brojeve mog telefona nekim svojim poznanicima
koji me zivkaju i pitaju hoću li prodati svoj motor
jer me ona iz šupe u kojoj se on nalazi želi izbaciti i njima navodno iznajmiti,
iako ta šupa nikada nije ni bila njezina.
i onda kad mi netko kaže da sve mame vole svoju djecu kako god im bilo u životu...
moja je tipičan primjer da mene ne može smisliti i samo gleda priliku gdje me zaje..., jel.
no valjda tako mora biti.
već sam se naučila da je takva, ignore je za nju najbolji lijek,
točnije za mene, onda se ne uzbuđujem.
godišnji?
veselim mu se iako mi je dalek kao vječnost, tek u kolovozu idemo
i čini mi se da neću izdržat do tad,
no proći će i taj srpanj brzo,
barem kako meni vrijeme leti :)
neki prijatelji otišli su iz mog života, a neki novi/stari došli,
i to je lijepo, prirodni put.
saznah neki dan da mi je jedna frendica preselila iz stana u kuću,
nisam ni znala da je kupila kuću,
saznah da se druga razvela, nisam ni znala da imaju problema u braku
pa je ne znajući pitala kako joj je suprug,
frend je pred rastavom a još neki dan srela mu suprugu u gradu i pričale normalno,
uopće nisam ništa iz razgovora skužila,
očito da ta moja prezauzetost uzima mi od prijatelja vrijeme.
a onda opet, nisam još niti jednu prijateljicu odbila za kavu
ako je sama prišla i pokazala želju za druženjem,
koliko god bila zauzeta uvijek za prijatelje pronađem vremena,
pa se nekako tješim, da nije sve u mojoj prezauzetosti
koliko je nešto i u onoj drugoj strani,
prijateljstvo se mora njegovati obostrano,
sigurna sam.
pa eto, kratko izvješće,
nadam se da ste i vi dobro,
i imate vremena za svoje najmilije,
jer jedino to naše slobodno vrijeme, sa onima koje volimo, je najdragocjenije,
i ostavlja najviše uspomena za stare dane.
stoga uživajte u svakom slobodnom trenutku,
budite dobri prijatelji, majke, očevi, braća, sestre, partneri,
volite bezuvjetno i dajte se potpuno, bez straha da će vas netko provrijediti.
pa ako i povrijedi, iz toga ćete nešto naučiti,
no ostaju uvijek lijepa sjećanja,
ona koja nas hrane, koja nam pune baterije, koja nas tjeraju naprijed,
daju nam snagu i kad nam je teško.
do slijedećeg tipkanja budite mi dobro
- 22:56 -
