utorak, 20.08.2013.

ljeto...



ovo ljeto nisam mogla dočekati.
svi su već u 7. mesecu otišli na godišnji
a ja sam trebala pričekati 1.8.
no za mene bilo je to dugo kao vječnost.
kako otvaramo (još uvijek nismo, ne pitajte zašto) trgovinu u mom gradu,
tako je moj mužić malo u Hr a malo u Be.
a kako je u Hr u vrijeme dok ja radim
vjerujte mi to je nemoguća misija s njim.
šesnaest puta malo je reći da me zvao tijekom mog radnog vremena
da me pita ovo ili ono, da mi kaže kamo trebam otići
ili što trebam napraviti na kompjuteru.
kad sam vidjela da me to previše zamara i da ne mogu raditi tako
zamolila sam šefove da me puste ranije na g.o.
i pustili me.
od tad sam s mužićem,
malo u Be a malo u Hr, par dana ovdje, par dana ondje.
najviše na putu.
i mogu vam reći da mi je bilo tako lakše nego sjediti u uredu kao na iglama
i ispunjavati njegove 'glazbene želje'.

uglavnom,
otišli smo u Be prvi put otkako sam na godišnjem,
bez mojih mačaka
i to mi je bilo najgore od svega.
no uvjerio me da ćemo biti samo par dana pa mi nekako bilo lakše.

no kad smo došli gore, shvatih da u njegovom životu
postoji susjeda kat niže od našeg stana
koja se uredno 'uselila' u njegov život
koja je pod izgovorom da čuva naš stan dok njega nema
prvo počela raditi za njega
jer je nezaposlena i živi od socijalne pomoći sa malom kćerkom,
pa se nije pokazala kao velika radnica i prestala je raditi, zatim je nastavila komunikaciju posuđujući automobile,
posuđujući led jer nema hladnjak,
perući rublje u našoj perilici jer nema perilicu,
slažući njemu njegove neispeglane košulje da mu se nekako zahvali,
ostavljajući kao fol slučajno svoj gel za tuširanje u našoj kupaonici,..itd.
i mogu vam reći popizdila sam.
ne na nju, jer ona je samo iskoristila mudro situaciju
(što nema prisutne žene)
već na njega koji (iako tvrdi da je samo htio dobronamjerno pomoći)
nije znao reći kad je dosta.
i kad je shvatio da sam popizdila,
što onda nije znao biti muškarac koji će joj reći dosta.
već sam to morala ja učiniti.
naravno,
kao što bi pretpostavljam i svaki muškarac u takvoj situaciji,
uvjeravao me kako ništa između njih nije bilo
i kako ja paničarim bezveze
te kako nema potrebe za bilo kakvom intervencijom
niti s moje niti s njegove strane.
ne moram vam govoriti na koji način sam ja to napravila.
ili?
ukratko,
poslala sam joj sms u kojemu sam se zahvalila za brigu o mom mužu,
zahvalila se što je vratila ključeve od našeg stana i automobila,
zamolila je da više ne posuđuje ništa od nas, odn. od njega,
te poželjela sve najbolje u daljnjem životu.
naravno da sam joj pomutila planove koje je imala,
jer se trebala zbog neimaštine iseliti iz svog stana
i sigurna sam da je imala namjeru useliti se k njemu.
no eto, pojavih se u pravi tren,
objasnih joj prvo fino (a zatim puno manje fino) situaciju
te kako se trebala seliti ponudih joj dobrosusjedski
da ću je ja spakirati i odvest joj sve stvari besplatno kombijem
(kojega je htjela posuditi od mog muža a ja zločesta nisam dala).
i tako smo se mi prvo malo prepucavale preko smsova
pa onda čak i osobno upoznale u zgradi
(očekivala je valjda zbog njegovih godina da će naletjeti na stariju zapuštenu ženu
jer u tom smjeru su joj išle uvrede preko smsova dok me nije upoznala :)) )
a iznenadila se vidjevši i da sam mlađa i zgodnija od nje a prije svega inteligentnija)
dok je moj dragi kao šupak glumio gentlemena koji se ne želi svađati.
a ja se razočarala u vlastita muža.

uglavnom,
susjeda je odselila, bez moje pomoći.
ja počistila svu kuću od njezinih 'zaostataka'
glavu svoju još nisam.
trebat će mi malo više vremena
da prijeđem preko 'praznina' u kvalitetama vlastita supruga.

u međuvremenu smo još nekoliko puta bili malo gore malo dolje,
no mora još nisam vidjela ovo ljeto.
kako on radi i radi,
nema vremena za birati gdje ćemo na g.o.
i bira neke meni opaljene destinacije tipa Malta, Albanija, Francuska rivijera
(što ne mogu reći da me ne privlači ali podrazumijeva letove avionom
i ostavljanje mojih mačaka opet doma što ovaj put ne želim)
pa sam odlučila da idemo gdje smo i pretprošle godine,
na Korčulu, u jednu malu uvalu.
rezervirala sam nam kuću,
idemo sa mačkama,
i nadam se barem taj zadnji tjedan u 8. mjesecu
odnosno u mom pomalo i uništenom godišnjem,
malo mira, lijepog vremena, sunca i mora.
njemu sam rekla da može sa nama a i ne mora,
ako mu nije zgodno.

kako će biti, pisat ću vam po povratku.
za sada, sitno brojim ;)

- 15:06 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

online

adopt your own virtual pet!