ponedjeljak, 26.11.2012.
pripreme
dovoljno je dva dana.
dva dana da vas nema u uredu
i da vidite kako se vaše radne kolege odnose prema vama.
kroz male znake kolegijalnosti
kad shvatite da su vas 'slučajno zaboravile' u nekoliko situacija
u kojima smo se svi trebali naći
no obzirom da sam tad o njima ni ne znajući ovisila,
ja sam izvisila :)
jer baš su mislile na mene ali nisu znale trebaju li ili ne nešto napraviti.
pa nisu, svjesne da me tako stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na njih.
no nema veze.
barem meni je dovoljno bilo dva dana kako bih shvatila.
no bolje je znati.
nego živjeti u neznanju s kim radiš.
ali i to je škola :)
bila sam u Zg poslom.
putem za metropolu u vlaku srela poznatog kiropraktičara na ovim prostorima.
pomalo ekstravagantnog.
neki od vas vjerojatno znaju o kom se radi i bez spomena njegova imena.
bosonog hoda gradovima odjeven u crno.
toliko ću reći.
dva puta me centrirao u vlaku.
bili smo atrakcija cijelom vagonu.
pustila sam mu se jer znam da je u tome stručnjak.
iako veliki broj ljudi bi ga izbjegavao, nekako nisam.
imala sam povjerenja u njega bez obzira što ga smatraju ludim.
no to se valjda događa samo meni.
imam ponekad osjećaj da privlačim čudne ljude oko sebe.
jer u cijelom vlaku ja sam mu bila valjda najzanimljivija.
no meni je bilo u konačnici dobro.
otkočio me, namjestio kralježnicu, otklonio umor.
dobro, i prorekao neke stvari, iako o njima nisam ništa govorila.
no ne treba upadati u zamke nadanja za ostvarenjem
jer prorekao je i sam sebi da će biti novi predsjednik sa kozmičkom vojskom :)
vratila sam se u Os.
ponovo u ured.
i prešutjela svoje spoznaje o istim kolegicama
koje se dvolično smješkaju tijekom razgovora sa mnom.
nije važno.
netko to od gore vidi sve :)
no ajmo o vedrijim temama :)
veselim se Božiću.
svake godine se veselim kao luđakinja.
božićnim zvijezdama koje kupim čim se pojave u cvjećarnama prvi put
i još jednom pred sam Božić jer su prve uvele od topline zraka u stanu,
pečenju slatkih malih kolačića zajedno sa prijateljima tijekom nekoliko večeri tjedan dva prije Božića
kad sve to preraste u cjelodnevnu/višednevnu zabavu uz iće i piće, lijepo druženje satima.
veselim se mirisu kuće na božićne kolače, cimet, vaniliju i štaub šećer,
raznoraznim ukrasima koji vrište sa svih strana kako je Božić tu, blizu,
mom neobuzdanom nagonu da ih sve pokupujem iako ni ne znam gdje bi ih sve stavila,
silnim papirima i trakama za umatanje poklona koje kupujem kako god mi koji padne pod ruku
pa ih imam neiskorištenih i od godine prije,
razmišljanjima kako ukrasiti ove godine bor,
već sad obilascima mjesta gdje se borovi mogu kupiti
u nadi da ću pronaći savršeni na kojemu piše moje ime,
kuhanom vinu s narančinom korom i klinčićima,
otvorenom klizalištu i toplom čaju s rumom,
božićnim pjesmama na radiu od kojih mi nekad bude i muka,
gužvi po trgovačkim centrima u kupovini božićnih poklona,
božićnim sajmovima na glavnim gradskim trgovima,
zamatanju poklona
kićenju bora
slaganju poklona ispod bora
i brigom da i onaj slučajni gost može pronaći ispod mog bora
barem mali poklončić koji će ga razveseliti,
Badnjoj večeri
Božićnom jutru
ručku,
obitelji.
ovaj Božić nadam se provesti u B.
u novom domu.
mužić intenzivno uređuje dom,
brušenje parketa, krečenje, novi hladnjak,
namještaj,
sve pomalo dolazi na svoje mjesto
i iako znam da me čeka još jaaako puno posla kad dođem
znam da mi ništa neće biti teško ako budemo zajedno
i kad radimo nešto za nas dvoje.
možda neću stići sve ono nabrojano obaviti u Os,
možda ću peći kolačiće u B,
možda će moj dragi morati po mene doći s kombijem
kako bi stale sve one gluposti koje sam pokupovala za ovaj Božić :))
kako bismo stali ja i moje životinje koje idu sa mnom.
nisam baš sigurna hoću li ih voditi svih četvero
ili samo dvoje koje je već naviklo putovati sa mnom
a drugih dvoje još malo pustiti da se priviknu na stalni dom i automobil
prije dugog putovanja.
uglavnom,
još malo.
ne mogu dočekati!
kao djeca koja broje koliko još noći trebaju prespavati do nekog događaja :)
držite mi fige da sve prođe u najboljem redu
i da napokon moj mužić i ja imamo malo više vremena jedno za drugo,
malo duže budemo zajedno.
iskreno, željna sam tog.
običnog Božića u našem domu i zagrljaju najdražeg.
ne tražim puno, zar ne?
- 20:30 -
