četvrtak, 08.12.2011.
mislila sam da su današnje žene agresivne u pristupu..
ok.
nisam ljepotica.
imam viška kilograma.
imam oblina na sve strane.
posebno sprijeda :))
plavuša sam.
imam plavooki blago teleći pogled.
i mamac sam za muškarce.
mislim, mamac?!?!?!
takvom se na žalost osjećam.
iako se takvom ne doživljavam.
ali lijepe se na mene.
i većina mojih prijateljica zna
da nisam zainteresirana za bilo kakve kombinacije.
da sam oduvijek bila u dugogodišnjim vezama
i to mi je odgovaralo.
tek jedna kratka faza bila sam bitch prema muškarcima
no to mi je valjda bilo potrebno da malo nadođem,
iskorištavala sam ih za zabavu i ostavljala zbunjene.
no ta faza kratko je trajala i odavno je prošla.
već duže vrijeme sam u stabilnom braku i taj status mi paše.
istina, ne živimo zajedno,
no meni to ne smeta u smislu nesigurnosti u ljubav, ljubomore,
ili potrebe za nadoknadom ljubavi i nježnosti od strane nekog trećeg.
ali eto, muškarci su svugdje oko nas.
i sami se lijepe.
kao leptiri na svjetlo.
kao muhe na govno.
"mmmm...kakvo krasno popodne za... :* :* :* "
šalje mi sms osoba koja je nekada davno bila moj susjed i uvijek me željela potajno,
još dok sam bila u vezi sa svojim bivšim,
samo tad nije imala hrabrosti to reći.
u međuvremenu se ohrabrio bez obzira na moj brak i supruga
te iako je svjestan da nema šanse ništa od svojih maštarija ostvariti,
svejedno se javlja, šalje sitne poklončiće po dostavi, smsove, poljupce, stihove...
kad ga zamolim da prestane odgovara da jednostavno ne može, to je jače od njega.
"malo si se udebljala?
nemoj mršavit, baš si sad taman onakva kakvu mi muški volimo, ima te svugdje, baš za uhvatit..."
kaže mi moj poreznik kojemu predajem obrazac za povrat poreza jednom godišnje.
dakle, nisam ga znala prije,
tek nakon što mi je izvukao iz nečije ladice rješenje o povratu poreza za neku godinu
nakon što sam se došla žaliti da kako ja nisam dobila povrat
a svi su već odavno dobili a već je i rujan prošao,
uzeo si je za pravo da sa mnom prijeđe na 'ti'
a nakon treće godine 'druženja' tog dana kad predajem prijavu za povrat poreza
uzeo si je i pravo razgovarati o mom izgledu kao da smo najbolji frendovi.
ili nešto više od toga?!?!
zna da sam udana i da ni na kavu ne možemo otići zajedno.
da, i on je oženjen ali bi se družio sa mnom.
"b, vot ar ju duing tudej? ja bi te htio vidjet malo, zaželio sam te se"
šalje mi sms frend koji se prije 5 godina (u vremenu kad sam prekinula sa bivšim) počeo intenzivno javljati,
zvati me na telefon, slati mi sms-ove i pričati sa mnom satima
prolazio je pored mene gradom u automobilu ili pješice
i govorio mi što imam na sebi i kad sam bila ondje ili ovdje,
a ja nisam uopće znala tko je to, po glasu nisam mogla prepoznati,
a tvrdio je (i istina je) da je moj bivši student.
odjednom je nestao.
godinama se nije javljao i sad kad je prošlo ajme vremena javio se,
pokazao svoj identitet i postao mi prijatelj,
koji bez obzira što zna da sam udana pokušava biti nešto više od samo prijatelja.
sretno je oženjen.
kasnije sam saznala da je bio i tad kad me je proganjao pozivima i smsovima.
kakav je to sretan brak, pitam se?
pitala sam i njega, ne zna odgovor.
ako si sretan u braku, zašto mene zoveš,
zašto sam ti ja potrebna u danu?
"dobar dan, jeste li za kavu ili čaj negdje u gradu?"
već drugi put od ljeta dolazi mi u Firmu lik, opaljeni arhitekt
kojega sam jer je bio naporan i dosadan
na jednoj izložbi natječajnih radova tako izgasila i otjerala iz društva u kojemu sam bila
da su me proglasili bezosjećajnom kujom a njega luđakom.
od tada silno se trudio saznati tko sam, gdje sam radila, gdje sada radim,
nuditi mi da radim za njega i kako naravno sam sve od ponuđenoga odbila,
sad obilazi s vremena na vrijeme pri svom dolasku u moj grad i moj ured,
u nadi da ću s njim izići.
isto zna da sam udana.
i da ne želim s njim ništa imati.
ali baš ništa.
"Ti si gospodarica mog k...a."
nazove me muškarac kojega sam nekada davno voljela
i bila s njim u prelijepoj i strastvenoj vezi,
objašnjavajući da bez obzira na protok vremena, udaljenost i dugogodišnje neviđanje,
dovoljno mu je čut me i on me vidi pred sobom
a reakcije na moj glas su kao prvoga dana kad me sreo.
zna da sam udana i čak sad ga to još više uzbuđuje?!?!?!?
mislim, što ga uzbuđuje kad me nije vidio sto godina?
samo misao na mene..
"pikice, gdje si?"
šalje mi sms moj bivši bivši
koji se u međuvremenu oženio i ima prelijepu malu djevojčicu.
ja ne odgovaram na poruku
jer znam da će me iza nje nazvati i pitati nemoguća pitanja.
zna da sam udana, on je (navodno) u sretnom braku,
no uporno me već godinama ne pušta na miru
nego s vremena na vrijeme se javi, ispituje gdje sam, kako sam,
kad ću doći u Zg, kad ću doći u Du, kad ćemo se vidjeti.
i zna već moje odgovore, no svejedno.
ja ne odgovaram, no svejedno.
"jel ti muž ljubomoran? kad dolazi? jel te se zaželio?"
i ja to shvaćam kao pitanja kolege koja su još koliko toliko pristojna,
iako već pomalo zadiru u intimu.
no nakon toga slijedi ničim izazvana rečenica
"pa kak te se ne bi zaželio kad ja samo ovak kak te gledam ne mogu ti odoljeti,
tak bi te rado puk'o, tak si dobra!"
i što da kažeš na to svom kolegi po struci s kojim si na nekom službenom sastanku
a on ti u pola nešto takvo izjavi?!?
i on zna da ja znam kako je istinita ona stara 'pas koji laje ne ujeda',
no svejedno, nije mogao prešutjeti.
sinoć se nađem u jednom mješovitom društvu.
neka ekipa iz drugog grada imala je nešto u mom gradu danas pa su stigli večer prije.
javili su se i došla sam ih pozdraviti, kao domaćin, to je red.
popila kavu s njima i otišla.
oni završili u Baranji na večeri do dugo u noć.
kako sam iscrpljena u zadnje vrijeme, pokušavam leći u neko normalno vrijeme spavati.
i radi mirnog sna gasim mobitel.
jutros uključim mobitel prije odlaska na posao
i dobijem porukicu jednoga od muškaraca iz te ekipe
"jel spavaš?"
i ne odreagiram.
pomislim da se sigurno zabunio pa umjesto nekome drugome poslao sms meni.
nikada do sada nije pokazivao nikakve pretenzije,
bio je uvijek vrlo fin i pristojan prema meni.
danas popodne zvoni mi mobitel.
isti lik.
ja ga zafrkavam kako sam jutros dobila njegovu poruku
ali sigurno je trebala nekome drugome otići, sigurno je pogriješio.
"ne, nisam pogriješio, tebi sam poslao sinoć, ali nisi mi odgovorila,
valjda si spavala, a baš smo mogli lijepo provesti noć..."
zna da sam udana, zna da me ne zanima ni u kojoj kombinaciji osim kao prijatelja.
pa zar stvarno muškarci i žene ne mogu biti prijatelji?
pa zar stvarno muškarci misle da (kako bi rekla jedna moja prijateljica) imaju ljekoviti k...c?!!?!?!
zar stvarno svi muški idu na foru APP (ako prođe prođe), barem su probali?
zar stvarno svi oni misle da me trebaju tješit jer mi suprug nije u blizini
iako im ja nisam dala do znanja da mi je utjeha potrebna?
zar ja tako provokativno izgledam (iako subjektivno naravno, ja to za sebe ne bih nikada rekla)
da se oni jednostavno ne mogu suzdržati od takvih glupih komentara?!?!?!?
zar misle da su svojim izjavama kod mene u očima narasli
ili da su se samo još više srozali
i da postoji dobar razlog zašto nisam ni sa jednim od njih?!?!?
zar se to samo meni događa ili sam samo jedna od mnogih žena
koje su zgrožene ovakvim muškim agresivnm ponašanjem?
misle li da meni gode ovakvi komentari i reakcije?
što da sam neka ljepotica? što bih tek tada morala trpiti?
dakle, nije ovo od jučer, ja to prolazim godinama, svakodnevno.
i možda bi nekom ovakvo što bilo zanimljivo ali meni nije.
i mislila sam prije da je stvar u meni jer se možda ne znam postaviti.
jer ne znam biti bezobrazna.
jer ne znam nekoga 'otpiliti'.
no savladala sam sve te vještine.
i najbolje je da što ih više tjeram od sebe to su dosadniji i uporniji.
i mislila sam da je onaj moj dio života kad sam bila sama
bio dio kad nisam imala zaštitu
pa su se pojavili 'dušebrižnici' koji bi brinuli o meni.
no shvatila sam da se ništa promijenilo nije niti mojom udajom.
oni, odnosno neki drugi, jer neki su konstanta,
a neki su samo pokušali i odustali poraženi,
i dalje su tu, misleći da su šaljivi,
misleći da će me pridobiti.
za što?????
- 23:22 -
