srijeda, 30.11.2011.
pa i nema baš nekih novosti...
dakle,
ja ostajem pri nekim svojim zamislima,
imam velika očekivanja,
i još uvijek pružam priliku mom mužiću da se dokaže
kako je sposoban nositi se s njima,
odnosno sa mnom.
on je pretrpan poslom,
problemima,
pinklecima koje je ponio iz prvog braka
a koji su mu sve teži
i ponekad se pitam može li ih
i ima li ih snage nositi.
ja ne olakšavam
jer smatram da nije jedini koji ima
privatnih, poslovnih i inih problema
i pored toga treba normalno funkcionirati
u prvom, drugom, trećem,... braku
sa mojom, tvojom i našom djecom.
kolo je stiglo u moj dom
i mogu vam reći da je fenomenalna zabava!
da nemam pojma priznajem,
no učim kad god mi se ukaže prilika :)
približava se Božić
i sve sam sigurnija da ću ostati doma
što i volim u vrijeme blagdana
jer mi je ondje najljepše.
zatrpala sam se knjigama
i nekako ušla u onu zimsku fazu
kad mi je poslije posla jedina želja doći toploj kućici
i provesti ostatak dana s Mickom
u toplom krevetu s knjigom u ruci.
prijateljice viđam prema dogovorima
ali i tu sam suzila krug na samo najdraže.
tek nekoliko je onih koje me stvarno žele vidjeti
i sa mnom se iskreno ispričati o svemu.
koje se ne hrane tuđom nesrećom
nego su i same dovoljno hrabre pričati o svojim problemima.
sa mnom su sigurne.
uvijek bile i bit će.
kao i ja sa njima.
i to je tako lijepo znati :)
nisam baš druželjubiva, netko bi rekao.
da, moguće da je tako.
ili sam možda preplašena?
pa idem utabanim stazama
gdje ne mogu uganuti nogu
uprljati cipelu,
potrgati rub halje.
baš jučer nešto sam razmišljala
o tome kako se mijenjam kroz faze svog života
te ovisno o tome kakva sam u glavi neke stvari radim
odnosno ne radim sama.
i ponekad ne znam kad sam prestala.
ili kad sam počela.
pa tako imala sam jednu fazu svog života
gdje sam bila nezadovoljna vezom u kojoj sam
i nisam baš žurila kući.
zašto?
jer sam radila kao životinja
i očekivala sam od moje 'bolje polovice' da kad dođem kući
posvetiti ćemo jedno drugome svoje slobodno vrijeme, svoju pažnju.
kvalitetno ćemo provesti vrijeme skupa.
a dočekao me dragi koji je
'jeo sam kod mame kad sam se vraćao s posla'
dočekivao me na dvosjedu ispred uključenog tv-a i s pivom u ruci.
ne baš očekivani prizor, zar ne?
pa sam poslije posla odlazila sama negdje nešto pojest.
imala sam svoje restorane gdje su me obožavali i ispunjavali mi glazbene želje.
dobro, to se nije promijenilo ni danas.
a poslije ručka/rane večere odlazila sam u jedan kafić
i ondje sama pila svoju omiljenu kavu zašankana u izlogu kafića
gledajući promet u centru grada.
omiljeno mjesto opuštanja.
ili obilazila trgovine i kao luđakinja kupovala tolike količine odjeće i obuće
da sam se sramila donositi ih svakodnevno doma,
no trenutno su nahranile mou dušu osjećajem sreće.
čudan taj osjećaj.
sreća.
znala sam često sjesti u auto i vozati se dok god je goriva u njemu
opuštajući se uz Otvoreni
a moj bivši znao je sumnjati da nekoga vozim i da nisam sama,
pregledavati kilometražu
i čuditi se gdje sam ja to bila.
teško je bilo objasniti
da mi tada niej bio potreban nitko
i da mi nije bila namjera njemu ili bilo kome drugome (pa naposlijetku i sebi)
nabijati rogove.
samo se opustiti na učinkovit način.
pitala sam se jučer gdje je nestala ona Premudra
koja je znala otići sama u kino
kad je htjela pogledati neki film
a baš tad prijateljicama se nije baš taj gledao
dragome također.
koja je molila da se ide u kazalište pogledati neku predstavu
i bila razočarana što nema baš nikoga tko s njom dijeli istu želju
pa se sama uputila.
ne znam gdje je nestala.
jer sad mi je problem samoj sjediti u kafiću
dok mi kuma odlazi u susjednu trgovinu kupiti si cigarete
pa je molim da umjesto nje odem ja a ona me pričeka.
jer ne idem više sama na klizanje
a prije mi je to bio jako dobar gušt nedjeljom rano ujutro
kad nema previše ljudi.
jer više ne idem u kino sama.
ni u kazalište.
trgovine posjećujem i dalje :))
i za njih ne trebam društvo,
sama sam sebi dovoljna ;)
no ipak malo sam se iskulirala i promijenila odnos prema kupovini.
ne prestala kupovati, ne.
samo još više uživam :)
ali ne svakodnevno, hehe.
jer više nemam mjesta u ormarima
niti slobodnih vješalica.
a to bi mi nešto trebalo govoriti.
da nabavim još koju ;)
šalim se, ofkors.
- 21:33 -
