četvrtak, 30.06.2011.

bosonoga

više ne znam što odjenuti kad idem na posao.
kombinacije me ubijaju svako jutro kad otvorim ormar.
a najviše mrzim stajanje pred ormarom.
i 'dumanje'.

danas sam imala nekakav sastanak.
gotovo svaki dan imam neki.
pa prema tome moram prilagoditi i odjeću.
ponekad pomislim kako je jednostavnije onima
koji ne rade sa strankama, klijentima,
pa si mogu ponekad dozvoliti i rifle
ili neki 'normalniji' komad odjeće.

uglavnom,
morala sam se 'zbigecat'.
i na noge obula svoje vjenčane cipele.
moje vjenčanje nije bilo klasično
pa tako niti vjenčanica a ni cipele.
stoga mogu iste nositi i u nekim drugim prilikama
a ne samo po feštama tipa vjenčanja, rođendani, krštenja ili slično.
pa sam ih danas obula.
prošle godine, ljeto, jesen, nosila sam ih milijun puta
i savršeno su mi pristajale na nozi.
odličan model, prava koža, mekane, udobne,
za izdržati koliko god želite.
prošlo je manje od godinu dana.
danas na putu od kuće do posla uspjela sam 'nabiti' dva žulja na njih.
na poslu sam u njima jedva izdržala do kraja radnog vremena.
a s posla sam do kuće prošetala bosa
da ne uništim kožni džon jer je padala kiša.

počele su me moje vjenčane cipele žuljati.
ima li to neko dublje značenje?
govore li mi one da se trebam izuti iz njih,
iz svega vezanog za moj brak?
ili su samo otvrdnule nenošenjem
pa uz malo kreme i one će opet postati nosive
a moj brak izdržljiv?
možda je krema za cipele djelotvorna.
a što sa brakom?