utorak, 16.03.2010.

vjerni pratitelj

znam, znam, rijetko dolazim ovdje.
znam, ne pišem često.

ovo mi je došla neka luda faza u životu.
ništa ne stignem.
stalno sam na putu.
bila sam opet.
do belgije.
nastavak 'liječenja'.
no dobro sam, ne brinite :)
operacija uspjela pacijent ostao živ :))

tjedan dana sam provela u B.
Mic je bio sa mnom.
ne odvajamo se više.
ne želim ga ostavljati.
sigurnija sam kad je uz mene.
promijenila sam stav o životu,
ne kažem da je ispravan,
no imam osjećaj sve više i više
da danas možda još jesam ovdje s vama
a sutra i ne moram više biti.
pa onda bolje da sam uz one koje volim svaki dan
jer možda ih više vidjeti neću.
znam,
glupa spika,
no drži me.
toliko se stvari događa s ljudima oko mene
toliko negativnih priča
da stvarno nemam osjećaj
da će većina nas dočekati nekakvu normalnu, duboku starost.
pa onda i dane živim jedan po jedan :)
nisam depresivna, ne, bez obzira na ovo gore napisano.
samo svjesnija koliko je život krhak.

tek sad sam stavila slike Pariza na ptičicu.
i još poneku s mog zadnjeg posjeta belgiji.
u raskoraku sam sama sa sobom.

razbila sam digitalac neki dan
i to mi je bila najveća bol koju sam osjetila
zbog gubitka neke materijalne stvari.
no nadam se da ću ga uskoro popraviti
i nastaviti po običaju fotkti sve moguće i nemoguće.
slika je puno, na mom kompu, mailovima, najviše u glavi.
tek kad ih gledam
svjesna sam koliko mi se toga u kratkom vremenu događa.
i lijepoga i ružnoga.
prije je kamera bila moj bijeg od stvarnosti.
moje vrijeme.
bez mobitela, bez ostalih ljudi u mojoj blizini.
samo ja i digitalac.
i predmet promatranja.
a sad je ona postala moj svakodnevni pratitelj.
bilježi gotovo sve što je mojem oku zanimljivo.
kao podsjetnik.
da ne zaboravim.
i na tom sam joj neizmjerno zahvalna.
dragoj mojoj kamerici.
vjernom pratitelju.

i opet, koliko god sam u vezi,
koliko god sam dio para,
uvijek postoji taj neki osjećaj da sam i tad sama.
da bez obzira što je netko pored mene
ne vidi i ne dijeli sa mnom iste stvari na isti način.
i možda sam ja čudna što takvo što očekujem,
možda je to normalno.
no volim svoju kameru koja vidi isto što i ja.
bez pitanja,
bez komentara.