utorak, 24.11.2009.
i leti..i leti.. i leti... :)
provela sam još jedan prelijepi
i prekratki vikend u Belgiji.
u petak popodne bila sam već u automobilu i furala za Zg.
dan prekrasan.
nema magle.
vozim kao luđakinja u strahu da neću stići na boarding time.
kasno sam krenila iz Os.
radila sam.
ne mogu otići dok posao ne napravim.
a ni ne mogu dobiti slobodan dan.
na svu sreću sve sam spakirala dan prije.
pregledala auto, nahranila njegov gladni trbuščić, okupala mu oke.
a što ću kad ga volim pa mu tepam.
iako svaki put to ostavljanje autića u Zg me košta.
brige za njega.
a i štete na njemu.
jer ga kao ostavljam u sigurne ruke
ali ipak nisu baš tako sigurne.
i to me ubija.
prošli put sam tek nakon što sam se vratila i prošlo četiri dana
pronašla kako ga je netko udario.
nije velik udarac ali nije ni mali.
kako nisam vidjela prije?
nisam jer nisam ni očekivala
da kad nekome dam automobil na čuvanje
taj koji ga čuva istim tim autom dok je kod njega
drugi dan ide na posao
i ne znam kako prijeđe 70tak km
od kuće do posla i nazad.
tu razliku vidjeh na kilometraži
a i sam mi je rekao.
no o udarcu ništa.
kako stižem navečer i odmah idem dalje,
ne pregledam automobil kod preuzimanja ključeva.
a trebala bih.
prošli put pri povratku sam dobila prazan rezervar i priču
'puno ti troši auto, više nego moj'.
osoba koja ga je čuvala vozala se
i izvozala 220 km u dva dana.
nije važan rezervar iako niti to nisu mali novci
a niti ja ne volim točiti na benzinskima na autocesti.
pa sam prije puta lijepo napunila autić do vrha
nadajući se kako sam pola potrošila pri dolasku u Zg
a pola ću pri povratku.
aha.
ponovo sam ga nahranila.
i reda radi nakon tih 220 km pregledala tlak u gumama.
i imala sam što i vidjeti.
na novoj gumi, jednoj od četiri, trbuščić.
nazovem tipa koji ga je čuvao i kažem kako
tu kvrgu na gumi auto nije imao pri dolasku u Zg.
a on mi 'pazi samo kako voziš nazad, nemoj juriti'
halo?!?!?
to je nova guma a ti si je uspio deformirati!
i što napraviti?
s jedne strane želiš uštedejti i ne plaćati parking
na zagrebačkom aerodromu 550 - 825 kuna za vikend
i još imati automobil na otvorenome
a na kraju imam štetu na automobilu
koja me možda košta i više.
loše kombinacije.
no, uglavnom...
vozim ja tako ako luđakinja autocestom
i trudim se biti u rasponu dozvoljenih brzina
i 'pokupim' škanjca u niskom letu.
udarac kao da sam deset kila bacila na automobil.
na svu sreću udario je u prednje staklo,
suvozačeva strana.
i to baš u zavoju gdje nisam imala još prostora
izbjeći ga.
no dobro, autić je dobro
a i ja :)
stigli u B.
i ondje je bio divan dan.
točnije večer.
izišli van, na večeru,
u naš omiljeni restoran.
prošetali poslije gradom.
volim te dane tamo.
veseli su
čine me sretnom.
pokušavam ne misliti o odlasku jer tek sam došla.
pokušavam isisati iz svake sekunde, minute, sata,..što više.
i lijepo mi je.
subotnje jutro dugo i lijepo.
tek oko 11 doručak i odlazak u grad.
volim kad imamo vremena za nas :)
odrađujemo posao no uživamo u tome.
pravimo kombinacije u glavi za budućnost
i veselimo se planovima.
kupujemo nekakav namještaj
i kao djeca smo oboje.
tri sata proletjelo je u trenu.
pozvani smo na komad torte.
naručena je dan prije na putu za Pariz.
topi se u ustima, stvarno.
vidiš, sad sam se sjetila da je nisam niti fotkala.
odlična!
vrijedi svaki euro :)
večer u dobrom društvu, opuštena, mirna.
psi oko nas, uživaju što smo doma.
nedjeljno jutro kišovito.
no ondje se vrijeme mijenja svakih pola sata.
nadamo se proljepšanju.
idemo u duuugu šetnju.
i uživamo jedno u drugome.
mene već hvata kriza zbog odlaska.
ne želim ići.
mrzim rastanke.
mrzim areodrome.
avione.
dosadne spike u čekaonicama.
u avionima.
mrzim se vraćati doma.
croatiu airlines koja je sve lošija sa svojom uslugom.
više niti papirnate vlažne maramice ne dobiješ ako ih ne tražiš.
pa ti jedi prljavih ruku.
sendvič na granici jestivosti.
ne znam zašto se svaki put trudim nešto od toga pojesti.
zar stvarno u cijeni te karte ne možete napraviti jedan normalan obrok?
zar ne možete imati jednu mikrovalku i podgrijati to što dajete?
zar stvarno više ni kavu ni čaj ne možemo dobiti?
kao da sam u kazni kad njima putujem.
ništa ne smiješ ni ne dobiješ.
a nisu low cost letovi, još uvijek ne.
a duty freee shop samo se tako zove.
ponuda se svela na cigarete i dva parfema
koji su tko zna otkada na tom letu.
već dva mjeseca barem želim vidjeti jedan od proizvoda iz kataloga uživo
i kupiti ga ako mi se svidi.
na žalost, nemamo.
ali možete ga naručiti pri slijedećem letu.
da, mogu, ali pitanje je hoću li ga kupiti.
no nema veze.
mrzim se vraćati kući.
slijećem u Zg i čeka me moj tutač.
prazan i gladan.
napunim ga, popijem kavu i furam za Os.
oko ponoći sam u stanu.
tuš i krevet.
ponedjeljak i budilica.
radni tjedan.
ovaj vikend ostala sam doma.
i veselila se spavanju do podneva jer sigurno dva mjeseca
niti jedan vikend nisam provela u stanu.
u subotu smo se Micko i ja probudili
i kotrljali moje biserne naušnice po parketu :))
baš lijepo zvone :)
zanimljivije su od bilo koje loptice, hehe.
pola sata rastezanja po podu i maženja, četkanja, hranjenja.
nema odanijeg stvorenja.
malo smo napunili baterije i krenuli dalje.
još jedan radni tjedan.
a vrijeme leti...
- 16:08 -
