petak, 06.11.2009.
lijena sam pisati
vrijeme mi leti.
puno toga se događa.
nemam niti jedan vikend slobodan.
ne sjećam se kad sam se naspavala.
malo sam putovala do belgije.
samo preko vikenda.
i imala najljepši vikend do tad.
no meni je svaki put
svaki slijedeći vikend sa mojim dragim najljepši :))
onda je on stigao u Hr.
pa koliko god imala nekakve planove
on je u tome brži :)
svaki put me iznenadi.
samo se pojavio pred mojim vratima :)
i opet nisam spavala.
i opet sam vozala noću, po magli.
i stigla taman u 8 sati ujutro u ponedjeljak na posao.
direktno iz automobila :)
krenula sam na talijanski.
preko Firme.
moramo školovati naše djelatnike.
samo zato. inače ne bi.
jer mogli bi bit pametniji od nas.
pa sam se tako odlučila kad već nešto moram učiti
neka to bude jezik koji mi se sviđa.
a i poslom sam postala vezana za Italiju.
naravno, s malim zakašnjenjem sam počela slušati sate.
jer moji su u tvrtki došli do zaključka da bih ja možda mogla i otići.
pa možda bolje da razmislim.
a onda...?
pa zašto bismo ulagali u nekoga tko može otići?
a ja se ne izjašnjavam. idem li ili ne idem.
ili možda dovodim nekoga k sebi.
'jel znaš da je XY kad je odlazio morao platiti sve što je do tad slušao?'
'znam, jel možda postoji neki problem?'
'ma neeee'
mama mi slučajno izvukla bespla ultrazvuk štitnjače u jednoj klinici u Zg.
na moje ime.
pa sam otišla.
tek toliko da čujem još jedno mišljenje.
jer ja redovito idem na kontrolu u bolnicu u mom gradu.
i na tom odjelu bila sam kod četiri liječnika.
ne svojom voljom.
kako koji put kome dopadnem.
i tako, otišla ja, kao informativno.
kad, dr. me gleda i nakon pregleda pita 'gdje ste vi do sad?'
' i vi ne uzimate nikakvu terapiju?'
'ne gine vam operacija'
super :)
meni moji govore da je sve pod kontrolom
i da svi problemi koje osjećam nisu ništa posebno
u stvari ja sam dobro samo mi se ne čini tako.
evo, toliko sam dobro da ću je morat vadit.
no dobro.
dobila terapiju i počela je pit.
za mjesec i pol vidjet ćemo ponovo kako sam.
od svih tih vitamina i minerala i svega što unosim u sebe udebljala sam se.
kao zdrava sam ali i nisam.
još uvijek kašljem.
najbolje mi kad me vidi moja doktorica.
'pa ti super izgledaš, dobro si ti'
a što ću joj reć, to je samo žbuka.
no ne želim ni kukati nad sobom.
trebala bih slijedeći tjedan krenuti na neku rekreaciju.
još nisam smislila točno koju.
znam samo da bi trebala biti pon, sri, pet.
ut i čet mi je talijanski.
subota proleti.
nedjelja, kad je nestala?
već je ponedjeljak 7,00.
još uvijek nemam ženu koja mi glača.
a ni ja ne hvatam se pegle.
svako jutro sama sebe tjeram ustati u 6,30
a ustajem u 7.
trčečki glačam a u međuvremenu
tuširam se, pijem tablete, doručkujem, hranim Micka.
Micko je dobro.
nedostaje mi iako sam tu.
mazi se.
grebe po kožnom trosjedu.
čula sam da je najbolje pošpricati octom ono što grebu mačke
jer su kao na ocat alergične.
aha.
kako da ne.
Micko ne.
ali on mi govori, samo ga ja ne razumijem.
osjeti moja raspoloženja.
volim ga jako.
ne moramo pričati a osjetimo se.
smiruje me to malo mekano klupko.
zato me posebno kad smo oboje napeti budi ujutro u 4,30.
kad smo mirni spavamo.
do 7.
nakon budilice u 6,30.
i sanjamo.
najljepše sanjam pred jutro.
ali više ne znam razlikovati san i stvarnost.
jutros sam sanjala da sam se probudila u 10,59.
i razmišljala kako ću se opravdati na radnom mjestu.
nisam smislila.
probudio me iz sna alarm. na vrijeme.
u utorak sam se probudila i bila sigurna da je subota.
bio je lijep sunčan dan
i dobrih pola sata Micko i ja smo se igrali
a ja razmišljala kako ću glačati svoje hrpetine rublja.
odjednom mi nekako palo na pamet
da je vikend prošao dok sam bila na putu
i kako je ipak radni dan.
pa sam dotrčala na posao.
na vrijeme.
minutu do 8.
imamo pauzu za ručak od 11 do 11,30.
moramo se javiti prije izlaska.
ne smijemo zakasniti pri povatku.
ne možemo pomaknuti pauzu na npr. 10,30 do 11.
ako npr imamo neko predavanje u 11.
treba odlučiti: hoćeš li biti pametan i gladan ili glup i sit.
ja izabrala ovo drugo.
želudac me ubija.
taman sam jedno vrijeme bila bez podstanarke žgaravice.
vratila se, sviđa joj se moja kuća :)
pišem stalno neka izvješća u zadnje vrijeme.
i ide mi to na živce.
ali ajde, valjda je i to dio posla.
dopustili su nam da idemo na Fb.
samo iz jednog razloga - jer nam je i šef ondje.
pa sam našla novi ventil za opuštanje.
kad propalim odem na farmu i ubijem se sadeći drveće ili mrkvu.
odem do akvarija i nahranim virtualne ribe.
odem u svoj restoran i skuham nešto.
ko budala.
al nema veze, malo me smiri.
kao retardinjos.
smijala sam se ljetos frendici koja nije znala obrati voćku.
a ja sam ovisnica.
ne idem spavati dok sve ne napravim.
ne idem spavati dok ne čujem jedan topli dragi glas.
svog dragog.
ne idem spavati jer ne volim spavati sama.
nisam se vidjela sto godina sa svojim prijateljicama.
kad ih vidim sve su milijepe.
to je zato jer ih nisam dugo vidjela.
pa su mi drukčije nego ih pamtim.
msilim, drukčije.
ošišale su se, ili im narasla kosa.
ili su promijenile boju kose.
upravo držim boju na svojoj kosi.
i hladno mije za pop...
jer ne stignem preko dana obojati se.
da, ja sam bojana plavuša.
i baš mi dobro tako.
kosa mi sve komatoznija iako idem redovito k frizeru.
imam dobru ekipu od troje mladih ljudi koji me feniraju.
barem jednom tjedno.
i sad su se odselili na dugu lokaciju :(
no dobro, sutra idem vidjet kako im je tamo.
u subotu su mi svatovi.
ne moji :)))
to su mi treći svatovi u tri mjeseca i sad sam se već umorila.
ne znam što ću odjenuti.
kao i uvijek.
imam dvije nove orhideje.
već tjednima ih želim fotkati.
još dok su im cvjetovi bili u pupovima.
evo obje do kraja procvale.
na svu sreću pa cvjetovi dugo stoje.
možda i stignem.
oči me peku.
mrzim mast za oči.
ne znam si sama staviti kapi u oči.
a onaj tko mi ih stavlja psuje mi sve po spisku jer ne mogu otvoriti oko.
to je jače od mene.
e da, imam malu novu peć u stanu :)
samo još da mi dimnjačar dođe!
ona je alternativa gradskom grijanju.
zašto?
pa ne znam, zlu ne trebalo.
ja sam zimogrozna.
nešto što ne podnosim je zima.
uvijek kad gledam katastrofe tipa poplave, uragana,...
ili gledam dokumentarce o ratovima i logorima
jedino o čemu razmišljam je kako su ti ljudi izdržali svu tu silnu hladnoću.
znam stat pod tuš i pola sata puštati toplu vodu da me ugrije.
i dalje mi bude hladno.
kosti su mi ledene, nokti plavi.
za otpis sam :))
- 00:59 -
