četvrtak, 16.04.2009.

neko to od gore vidi sve...

ponekad imam osjećaj da samo životarim ovdje.
ne živim, samo životarim.
bez ikakvog utjecaja.
kao da sam ubačena u neki film
i samo ga vrtim, film nastavlja dalje ali sa još jednim likom.
onda me netko 'šalta' po kanalima
a ja svaki put pronađem neku ulogu u kojoj se kako-tako snađem.
i onda opet.
ispočetka.

koferi su mi postali životni suputnici.
ja sam postala jedan veliki kofer.
više ih ni ne raspakiravam do kraja.
otvoreni stoje u mojoj spavaćoj sobi i čekaju svoj red.
a ja samo prolazim.
pa tako ponekad nemam snage kad dođem doma
živjeti (ali stvarno živjeti) u stanu u kojem sam.
više sam kao podstanar u vlastitom domu.
dođem, prespavam, odem.
povedem Micka sa sobom.
vratim se.
ponovo odem.

jedno vrijeme
bila sam sretna što mi je dom jednostavan,
ne natrpan namještajem,
neopterećen hrpom detalja,
jednostavan čak i za održavanje.
ravnih linija,
sve na svome mjestu,
bez malih,
toplih detalja
koji skupljaju prašinu
i tjeraju te da za svaki od njih nađem posebno mjesto.
jedno vrijeme
to mi je i odgovaralo.
onda sam poželjela doći kući
i prijeći pogledom po stanu
i vidjeti male sitnice koje mi nešto znače,
nešto što daje osobni štih mojoj kućici.
pa sam pokušala svaki dio prostora 'obogatiti' nečim.
cvijećem
vazama
skulpturama
slikama
neredom na radnom stolu.
u kuhinji kako bih ubila ravne linije
poslagala sam po visećim elementima
boce od butelja vina koje su popili moji gosti.
ajd,
boce relativno lijepe,
nije baš sve čisto,
bezlično.

i onda nakon dana provedenih na putevima
nakon povratka u drugi film posla
i svakodnevnog života
kad dođem doma u kasno poslijepodne
ne sprema mi se.
ne briše mi se prašina, ne peru mi se podovi
iako bih to trebala napraviti.
ne bih trebala čekati subotu,
dan koji kod mene znači samo jedno -
spremanje cijelog stana od a do ž.

i gledam danas moju kuhinju
nekoliko puta pomislim kako moram obrisati pod
i negdje peti put kažem na glas
'ma ne da mi se danas ništa raditi u stanu, u subotu ću'
i krenem u kuhinju po čistu zdjelicu i žličicu
kako bih nagrabila sladoled
i uz tv ga na kraju dana pojela.
i otvarajući jedan od godrnjih elemenata
u kojemu se nalaze poslagane šalice i zdjelice
iznad njega se zaljuljala jedna od boca
i pala na pločice
te se rasula
u bezbroj komadića stakla.
naravno,
pomela sam i obrisala pod :)

i pomislila kako
netko to od gore vidi sve ...