utorak, 14.04.2009.
Uskrs u mom drugom domu
pita me frendica jučer:
daj mi reci,
opet si nosala sa sobom sve moguće i nemoguće?
druga je pogleda u čudu ne razumjevši pitanje.
da, opet sam sve nosila, kako znaš?
ma znam te,
tako si i za Božić nosala sve moguće sa sobom na drugi kraj svijeta,
kuhala, pekla, pravila kolače...
to valjda samo ti radiš.
svi ostali u gostima samo se goste,
ne pripremaju hranu, dođu na pripremljeno.
pa da, nosila sam i boje za jaja, i šunku i košaru od mahovine i pile od pravog perja :)
ti stvarno nisi normalna!
s crvenim koferom, najvećim kojeg imam,
otputovala sam na samo tri dana
i napunila ga toliko
da je opet bio par kilograma više od dopuštenog.
na svu sreću nisam morala platiti razliku kilaže.
prije mi je za put od tri dana bio dovoljan mali koferčić
kojeg sam mogla unijeti i u avion.
prije.
sad se više ne znam normalno pakirati.
možda nikada ni nisam :))
ali nema veze.
nisam teglila tešku koferčinu na svojim rukama sama.
uputila sam se poslije posla prema Zagrebu
i malo žešće vozila autoputom.
naravno, bila sam uslikana
i uz nekakvo pregovaranje (koje meni s policajcima i ne ide baš)
platila nekakvu manju kaznu od one propisane zakonom.
danas mi je ekipa otkrila da ako nisam do sad uopće bila kažnjavana
mogli su me samo pisanim putem upozoriti.
ah, što da vam kažem,
plavuša nema pojma za to,
ali opet, neka je to najveće zlo što mi se dogodilo.
automobil sam parkirala na parkiralištu zračne luke
i uspjela se naživcirati što nema garaže
već ti auto mora stajati na suncu danima
i što je cijena parkinga više nego europska
a ne obračunava se kao na ostalim aerodromima (europskim)
prema broju dana već po satu.
računa se ovako:
prva tri sata 15 kuna sat a svaki slijedeći sat 3 kune.
pronašla sam malo jeftiniju varijantu:
prva tri sata 10 kuna sat a svaki slijedeći sat 2 kune.
pa me je taj parking u tri dana
na najjeftinijem parkiralištu koštao 168 kuna.
netko bi rekao da nije puno.
ne bih se baš složila s tim.
uglavnom,
stigla ja u Belžik
a ondje ljudi furaju gradom u majicama bez rukava,
golih nogu,
u japankama i natikačama.
ili sam ja pretjerano zimogrozna
ili su oni silno željni sunca
pa misle da je to normalni način odijevanja za ovo doba godine.
meni ipak nije :)
i stvarno, imali smo prelijepo vrijeme,
doručkovali u vrtu na terasi,
grijali se na suncu
šetali parkovima
uživali u svakom trenutku zajedno.
ja sam došla na svoje
i pronašla bijela jaja
koja sam tražila danima kod nas i nisam mogla nigdje naći
a trgovci su mi objasnili da im se uzgoj kokoši koje nose bijela jaja ne isplati
pa 'želimo ti sorry premudra, nema bijelih jaja'
kupila sam odmah 15tak komada bijelih
kupila set igala za šivanje
(nećeš valjda sad na Uskrs šiti?)
i provela cijelih nekoliko sati na bušenje i ispuhivanje istih.
dragi me u čudu gledao jer takvo što još nije vidio.
a zašto sad pušeš u njih?
a što ćeš s njima raditi poslije?
ja sam lud, ali ti...
onda su na red došle moje slikarske vještine,
izvadila sam kist i boje koje sam ponijela sa sobom
i trackala po jajima
a On je samo iskomentirao
ti si jedno veeeliko dijete :)
tek kad sam mu objasnila običaje da se kod mene uvijek do sad
skupljala ekipa koja bi sjela i danima prije Uskrsa dolazila bojati jaja,
malo mu je bila jasnija moja zaluđenost :))
a onda kad sam vidjela da sam prespora
(moj jedan sat su tvoja tri)
ne zato što nisam ništa radila
već sam puno toga i napravila u kratkom vremenu
a opet nisam htjela da smo stalno u kuhinji
(kuhanje šunke, pečenje kolača, slanih i slatkih okusa)
odlučih se za jednostavniju ali ništa manje efektnu metodu bojanja kuhanih jaja.
za nju su mi trebale plastične rukavice.
i kako nisam baš sve ponijela od kuće,
trebali smo se uputiti na benzinsku :)
ali ljubavi, što ćemo na benzinskoj, imamo goriva u automobilu?
ma samo ćemo na trenutak skočiti, vidjet ćeš, trebam nešto.
na svu sreću, svakih par stotina metara jedna benzinska.
nekoliko smo obišli ali rukavica nema.
ja još ne govorim što tražim a On postaje nestrpljiv.
na slijedećoj stajemo, ja izlijećem i kradem tridesetak rukavica
i osjetim zbunjeni pogled :))
kradeš? i smije se kao lud :))
miiiiiliiiicijaaa, uhvatite kradljivicu :)
daj šuti, jesi poludio?
stvarno će me još netko prijaviti ako nastaviš vikati :))
svašta sam u životu radio,
ali krao rukavice s benzinske da bih mogao bojati jaja... nikad :)
za sve postoji prvi put, posebno s mnom ;)
vidim :))
otišli smo ujutro u crkvu
ovaj put ne hrvatsku
jer nisam željela ponovo proživljavati zvonjavu mobitela glavnog i odgovornog
koji je dobio 'poziv i sms odozgo' u pola mise kojemu ne može odoljeti.
otišli smo u lokalnu crkvicu
gdje smo jedini stigli s hranom i željom da se ista blagoslovi.
djeci oko nas to je bilo vrlo zanimljivo
jer do sad takvo što nisu nikada vidjeli
pa su znatiželjno bacali poglede što se nalazi u našoj košarici.
svećenik je bio sretan što smo ga zamolili za blagoslov hrane
i s velikom pažnjom ju je posvetio.
dragi prijatelji na doručku poslije,
na ručku i večeri.
moj dragi sretan što smo proveli Uskrs zajedno.
a i ja, jako sretna :)
povratak kući stigao prebrzo, po običaju.
nazad sam vozila sporije.
Micko me nije mogao dočekati.
a niti ja njega :)
cijelo popodne i noć nismo se odvajali jedno od drugoga :)
- 15:58 -
