utorak, 25.11.2008.
mood
- 15:29 -
ponedjeljak, 24.11.2008.
pjer tilja
danas sam dobila lijepi mail
u kojemu sam pronašla jedan link
a na njemu priču.
ako imate toliko vremena, pročitajte ;)
http://www.pjertilja.com/slikovnica/index.htm
- 13:14 -
srijeda, 19.11.2008.
što te ne slomi...
pa tako,
kako sam već navikla svakodnevno obilaziti doktore
(ne zato što ja to želim već što i dalje radimo pretrage)
jučer sam bila kod još jednog liječnika,
stručnjaka u svom području djelovanja.
i naravno,
po starom dobrom Murphyevom zakonu...
...ojača te.
bit ću jaka kao Iron Man
ili jedan od njih ;)
- 11:12 -
ponedjeljak, 17.11.2008.
u novinama
danas na jutarnjoj kavi
kolegica mi pokaže dio sa osmrtnicama
i pita poznajem li jednu ženu koja je umrla.
umjesto nje prepoznala sam drugu mladu ženu
koja je još prošli tjedan iz mjeseca u mjesec
išla na kemoterapiju u istu dnevnu ambulantu
gdje i ja primam svoju infuziju,
još prošli tjedan vidjela sam je kako je
uvijek vedrih očiju, nasmiješena,
razgovarala sa osobljem bolnice
i pitala sam se odakle joj snaga.
donijela je male čokoladne poklončiće
sestrama koje brinu o nama.
kao da se došla pozdraviti..
- 09:14 -
četvrtak, 13.11.2008.
vjenčanje
ne moje :))
prijateljica se udavala ovaj prošli vikend
pa smo otišli u svatove :)
i mogu vam reć da je bilo jako lijepo
ja koja baš nisam ljubiteljica istih,
gledam kako ih zaobić,
posebno otkako nikad nisam sigurna
hoću li u svatove sama ili ću imati pratnju.
ipak, ovaj put nisam išla sama
već u paru :)
srce mi je bilo veliko kao kuća
jer po prvi put moje prijateljice imat će priliku upoznat mi dragog
dobro, neke su ga upoznale i tijekom ljeta
baš mladenka i mladoženja na moru
a jedna u Belgiji
no ostale nisu ga nikada niti vidjele.
nije stvar u izgledu, već u tome hoću li se i ja osjećati ugodno u takvoj kombinaciji.
no mogu vam reći, on je stigao dan ranije
u svom filmu je bio, kao i obično
pa dok sam ja padala s nogu
od želje da sve stignem i svima udovoljim
on me molio da ga odvezem na bazen
da se malo ispliva i razgiba prije svatova,
da ga odvezem na šišanje da mi bude uredan i lijep,
da odemo na ručak jer moramo nešto i jesti,...
i tako, jedna opuštena atmosfera :)
u stvari, došla sam do zaključka da svi koji dođu u moj grad na par dana
iz Zagreba ili nekog drugog užurbanog grada
kao da su stigli na godišnji kad stignu u Osijek.
pa se tako i ponašaju :)
uglavnom, bilo je lijepo,
sve smo stigli,
ja se zbigecala,
nova haljina, nove šuze (cipele), pokloni spremni...
i put svatova :)
naplesala sam se kako skoro nisam
a i napjevala (još tri dana nisam mogla normalno govorit) :)
prije dijela sa bacanjem mladenkinog buketa
prijatelji za stolom objašnjavali su mi gdje trebam stat da bih uhvatila buket
na što sam se ja samo smijala
jer nikad u životu niti jedan u svim mogućim svatovima nisam uhvatila,
no nisam se niti trudila
pa tako zadnjih desetak svatova nisam čak išla niti hvatati buket
kao beznadan slučaj :))
prijateljica do mene stalno mi je govorila
da kako mogu tako lijep buket nekome drugome prepustiti
opet, samo sam se smijala
kao 'što vam je, svejedno neće biti moj'.
i kad je stiglo vrijeme i najava za mladenkino hvatanje buketa
nitko od neudanih djevojaka nije želio stati iza mladenke
pa je ona sama uzela mikrofon u svoje ruke i počela prozivati preko razglasa :)
naravno, kog je prvog prozvala?
mene, okorjelu neudavaču :)))
i naravno, sva moja ekipa potjerala me uz povike podrške
'ne zaboravi gdje trebaš stat',
'vidi kako je lijep buket',
'hajde, Valisa Mei, tvoj je'
ajde, što ću, stala među ostale djevojčice
(doslovno po godinama u odnosu na moje godinice)
mladenka zamahnula, no prejako
i buket završio kod vjenčane kume u rukama.
kako je kuma već udana
ponovili smo bacanje.
i što mislite, tko ga je uhvatio? ;)
bacala sam se, skakala, laktima pravila mjesta
i onemogućavala konkurenciji da dođe blizu MOM buketu
i naravno, osvojila ga!
ma dobro, malo se šalim, nisam baš tako grozna :))
no ipak, čekam snimku kako bih vidjela kao treće lice
koje napore sam uložila da uhvatim buket.
ne naravno zbog sebe,
već da isto može još netko vidjeti ;)
a taj netko samo je iskomentirao:
'a što ću,
sad kad si uhvatila buket, morat ću te ženit' :)))
ma naravno, samo zbog buketa ;)
sve u svemu, bio je to lijep vikend
jedan koji ću dugo pamtiti :)
- 16:17 -
srijeda, 05.11.2008.
ukratko...
kako se ne javljam duže vrijeme
i kako me neki pitaju što mi je, zašto ništa ne pišem...
evo kratkog objašnjenja :)
i dalje idem svaki drugi dan na injekcije željeza
i dalje se ne osjećam ništa bolje nego prije
novosti su da mi svi mogući mirisi smetaju
pa čak i hrana nije mi baš nešto ukusna.
i dalje se tješim da ću počet osjećat promjene nabolje,
samo treba vremena.
i dalje kad vidim sve one bolesne ljude oko sebe
pomislim kako meni nije ništa.
danas sam čak toliko daleko otišla
da sam zbog manjka prostora i ležaja u dnevnoj ambulanti
gdje primamo svi svoje terapije
ponudila kako ću ja svoju primiti na običnoj sjedalici,
jer ipak sam ja zdrava u odnosu na druge
na što me medicinska sestra u čudu pogledala
i naredila da ostanem ležati ondje gdje do tada jesam.
u mom tijelu sve se pobrkalo i ono živi svoj život,
i ne pita mene baš previše ništa,
ja se za sad samo pokušavam prilagoditi trenutnoj situaciji.
s druge strane sve to mi oduzima jaaako puno energije i vremena
i imam osjećaj da sam u teškom zaostatku sa svime.
poslom posebno.
ostajem duže u uredu skoro svaki dan
i pokušavam nadoknaditi izgubljene sate.
s druge strane,
kažnjava me se što sam uopće bila na bolovanju i onih desetak dana
koje sam provela na raznoraznim pretragama prije početka ove terapije.
mogu se samo ljutiti, za drugo nemam snage.
i ljutim se, jer ne mogu šutjeti,
no samo sebe uzrujavam, sve ostaje i dalje po starom.
smatra se da sam za ovu godinu ispunila
svoj bonus edukacije, školovanja, bilo kojeg oblika obrazovanja,
sigurnija sam (ne znam za koga) ako sjedim u uredu i mulim u kompjuter.
a opet,
radim (jer mi se nameću) poslove koje nemaju veze s mojom strukom,
i to moram.
ovaj vikend iza nas
od muke
ili od tuge
ili od sreće
ili od jada
ili zbog nostalgije
ili iz ljubavi
ili ne znam ni ja zbog čega točno
otišla sam u Belgiju.
ovo su prve Svisvete da nisam bila doma.
i jedino to mi je nedostajalo.
bila sam otprilike tri dana
i napunila baterije.
naravno da se osjetio moj nedostatak snage
i još neke moje manjkavosti
no pravili smo se da ih ne vidimo.
i bilo je lijepo.
i srce mi je vrlo kratko ponovo bilo puno.
već nakon jednog dana poslije povratka u Hr
shvatila sam
da otišla na pola godine ili otišla na dva dana
sve ostaje isto.
jedino, ljudi su sve agresivniji, bezobrazniji,...
način na koji netko u hijerarhiji moje Firme
u zadnje vrijeme razgovara sa svojim djelatnicima
nemoguće je opisati
jer takav nastup ne očekuješ od neuka čovjeka
a ne rukovoditelja, visoko pozicioniranog intelektualca.
ali, ništa nas ne smije iznenaditi :)
pa tako ni ovo.
svaki dan nova je škola
a ja učim, kao mala štreberica :)
- 17:44 -
