petak, 13.06.2008.

ukočila sam se

osjećam se kao stara baba.
ne mogu se okrenuti.
ne mogu sjediti.
ne mogu ustati.
ne mogu čak ni ležati.
jučer su mi skrkali injekciju protiv bolova, kao da nisu.
zaspala sam sa sedam raznoraznih tableta protiv bolova
a učinak je kao da sam popila čašu vode.
danas idem po još jednu.
injekciju.
tražit ću neku jaču, za konja.
možda prestane.
inače ću kao pas hodat na sve četiri po stanu.
najmanje boli.
iz kreveta nisam mogla jutros ustati.
ustala sam, naravno, i stigla na posao.

pojašnjenje

kako sam stigla s puta počela sam odmah drugi dan raditi.
pa sam imala par vikenda od kojih sam jedan također bila na putu.
pa sam u međuvremenu radila
ali i spremala sve ono što nisam koristila zadnjih 6 mjeseci u domu.
jer onaj tko je živio u međuvremenu potrudio se sve pretumbati na svoj način.
pa kao da sam došla u tuđu kuću jer ništa više nije bilo na svom mjestu.
doslovno ništa.
pa sam se bacila u akciju spremanja i vraćanja u prvobitno stanje.
i pri tom vrtila film kako ja sve to mogu sama.

a na poslu radim u jednoj lijepoj kućici koja je pod zaštitom spomenika kulture.
pa na nju ne možemo staviti vanjske jedinice klime.
možda i možemo s neke dvorišne strane
no izgleda da nekima nije vruće kao ostalima
pa klima nije potrebna.
pa onda ostali koji tako rade već duže vrijeme
naprave propuh i rade pod njim
jer od vrućine ne mogu izdržati.
a na propuh su navikli.
i stigla plavuša
koja je mislila da se s njima može nositi.
i s propuhom.
pa je par dana izdržavala i godio joj povjetarac.
više joj ne godi.

najbolje od najboljega što mi večeras trebaju doći gosti.
ja bih trebala praviti večeru.
biti ljubazan domaćin.
a ja ne mogu otić do trgovine donijeti namirnice
a ne kuhati nešto.
ne mogu sjediti i zabavljati goste te se smješkati.
još uvijek nisam smislila što ću.

sutra ujutro trebaju mi stići drugi gosti
koje bih također trebala ugostiti.
a i pokazati im nešto moga grada ali i županije.
učiniti im boravak ovdje nezaboravnim
uz ovo odvratno kišno vrijeme vani
naći nešto zanimljivo što bi mogli vidjeti
ali i ponuditi im koji slavonski specijalitet
made by me.
mislim da to nije izvedivo, barem za sad.
pokušala sam jučer na lijepi način objasniti
da mi baš nije dobro pa da ako mogu odgoditi put
bilo bi možda bolje da dođu drugom prilikom.
ne, baš ovaj vikend.
jer slijedeći tjedan opet sam na putu
pa bi me željeli vidjeti prije toga.

i ja sam se tome veselila
no nekako me veselje prošlo.

sad samo želim da bol prestane
i da mogu ponovo hodati uspravno.

sjest na wc i ustat s njega
otuširati se tako da mi nije problem nasapunati se cijela
zavezati vezice na cipelama
očistit mačku wc
nešto oprat u stanu
ako mi nešto slučajno ispadne iz ruku na pod
moć podići isto.
hodati recimo.
sjediti, i to bi bio uspjeh.
jednostavne stvari.

:)

mali update:
skrkali mi dvije injekcije
dali još neke konjske tablete
gel za masažu
pa ćemo vidjet ;)

gosti, bit ću spremna!!!!