utorak, 03.06.2008.
bila i vratila se :)
složila sam kombinaciju
kojom bih što manje ljudi gnjavila svojim dolaskom.
barem sam to ja željela.
nikoga ne maltretirati.
pa sam kako živim u gradu koji je na kraju svijeta
počela putovati u ponoć jednoga dana
da bih ujutro u 5,05 bila u Zg
jer sam u 6,30 trebala biti na aerodromu
kako bih u 8,00 bila u avionu za Bruxelles :)
i skoro sam zakasnila na vlak
jer sam tako dobro spremila svoju putovnicu
(zašto nije na mjestu gdje je inače stajala sva moja važna papirologija
to je jedna druga priča)
pa je (putovnicu) 15 minuta prije polaska vlaka
nisam još imala u svojim rukama :))
na svu sreću moj grad je mali,
treba mi dvije minute do željezničke stanice,
uspjela sam u zadnjim minutama pred polazak
utrčati u vlak i uputit se prema Zg :)
zašto nisam otišla dan ranije u Zg
i prespavala kod, recimo, brata mi...
duga je to priča.
zato su se ponudili ljudi
koje sam vidjela par puta u životu
primiti me u svoj dom,
no nisam ih željela inkomodirati za jednu noć.
i mislim da je to ok.
stvarno lijepo što su se ponudili,
no bilo bi bezobrazno od mene iskoristiti nečiju dobrotu
zbog moje komocije.
no svejedno,
dočekali me u rano jutro dragi neki malo poznati ljudi
i ipak brinuli o meni kao da sam njihova
te me odvezli u zračnu luku,
doručkovali i popili sa mnom kavu
i pobrinuli se da sam sigurno na letu za Bxl :)
spakirala sam najmanji kofer na svijetu
kako bih pokazala da ja mogu putovati i s malo odjeće :)
(bez vješalica ;) aha, mogu ja to)
i naravno ponijela totalno krivu garderobu
jer je u belgiji padala kiša i bilo je hladno
kao da je jesen a ne početak ljeta :)
pa sam imala jednu jedinu vestu dugačkih rukava
a sve ostalo bile su ljetne haljinice, košuljice bez rukava
i japanke, natikače, lanene hlače,
sve nešto ljetno :)
dočekalo me drago drago lice i izljubilo
te nije ispuštalo iz ruku
svih nekoliko dana koliko sam bila ondje.
iako sam se smrzla i vrijeme je bilo očajno
bilo mi je prelijepo :)
posudili mi jaknu,
dali mi svoj krevet
nasmijavali me
brinuli o meni
radili smo
ali i uživali
s nekim ljudima imam osjećaj da mogu sve
i lapiti, i raditi, i razgovarati o svemu
i planirati
i putovati
i uživati u malim stvarima :)
i čini mi se da su te male stvari najljepši dio života
najviše ostaju u sjećanju
čine život ljepšim :)
i u Bxlu, naravno,
opet sam putovala
po malim lijepim mjestima
kao što je Leuven, prelijep sveučilišni grad,
a i u Francuskoj (Lille)
gdje smo otišli na jedan dan.
dobro društvo čini moj svaki boravak bilo gdje nezaboravnim.
i na tome sam neizmjerno zahvalna
nekome gore, tko sve to nekako slaže na poseban način :)
vrijeme je proletjelo, naravno,
no kratko sam i bila.
i stalno sam ispitivala što ima novoga, što se promijenilo.
'daj, što se moglo promijeniti, nije te bilo 9 dana'
ipak, kao da me nije bila vječnost.
pitali su me što ima novoga u mom gradu.
ništa, vrijeme je stalo.
uspavani grad.
ili ga ja više ne doživljavam na isti način.
ne znam.
našla sam se s dvije trudnice
koje su zračile srećom
i nisu mogle doći do daha
u želji da mi ispričaju novosti :)
zasadili smo jedno drvo, moje drvo
da raste dok me nema ondje.
da brinu o njemu dok me nema :)
draga prijateljica brinula je o Micku.
bilo je sve ok, kako ste i pretpostavili :)
istina, obavještavala me je tri put dnevno što se događa doma
(znam, dosadna sam, no to sam ja)
kako bih bila mirna dok sam u b.
i jedva me dočekao kad sam sinoć stigla nazad :)
ali i ja njega :)
no isto tako
dočekale su me i 'tople' riječi dobrodošlice
najbližeg člana moje obitelji
nakon što sam se javila da sam stigla.
i pitam se zašto
jer sam samo željela dobronamjerno javiti se,
čuti jel sve u redu,
a umjesto toga dobila sam 'drvlje i kamenje'.
i svaki put se pitam jesam li to zaslužila,
što sam skrivila pa takvo što me prati?
no shvatila sam da ljude ne možemo mijenjati.
roditelje ne možemo birati.
samo ih prihvatiti onakvima kakvi jesu.
neki možda imaju određene probleme
pa se s njima ne znaju nositi.
neki možda nailaze baš u tim trenucima na najbliže
na koje misle da se mogu istresti
jer imaju loš dan ili ih je netko drugi rasp...io.
no sami biramo
kakav ćemo imati odnos sa svojima.
pa sam shvatila da ako mi netko nema ništa lijepo za reć
i ne veseli se što me vidi ili čuje
kao što ja to sa svoje strane činim, ali iskreno,
ne mora me vidjeti
niti čuti.
jer nisam mazohist
i nemam potrebu trpiti tuđe žute minute
i osjećati se jadno
niti dozvoliti da mi netko pokvari lijepe trenutke prije toga.
zato..
hvala ti mama na dobrodošlici,
želim i ja tebi laku noć...
ja lijepo spavam, svejedno,
sa velikim srcem ispod jastuka :)
- 14:51 -
