petak, 28.03.2008.
znam, znam.
no.223
Trenutak slabosti.
Trenutci tj.
Ali gotovo je.
Skužila sam.
Idem .
Nikamo ja ne idem.
Brzo ću se ja vratiti.
A sada ljudi gdje smo ono stali?
( Aha.)
SKAZ je počeo!
Danas.
02. 04. '08.
20. 45.h
KcPeščenica
Ivanićgradska 41a
no.222
NE MOŽEŠ ME TAKO GLEDATI SA SCENE.
NE MOŽEŠ!!!!!!
Okej, otišao si tamo negdje na periferiju na ćevape sa plavušom.
OK.
utorak, 25.03.2008.
POČEO JE SKAZ!!!!!!!! POČEO JE SKAZ!!!!!
no.221
32. SKAZ je otvoren.
Po rasporedu, prva predstava bi bila kuda Dubrava: '' Mamica su morali vmreti ''
Negdje između, Teatar Gaudeamus boje brani sa '' LUCIFEROM '' a susret zatvara također genijalni Teatar Gaudeamus sa spektaklom zvanim '' SLAVA ''
Korporacija je iznajmila ime pa će tako Gaudeamus nastupiti 3 puta. '' Ali to nije naša briga jer nam ništa ne fali.'' Tako da ne bih štela se mješati. Ali ja poštujem naše IME ... stoga obavještavam da se treća predstava zove: '' Poljubac sestre pauka ''
Ali dosta o politici.
Ovdje je riječ o ljubavi prema kazalištu.
Ljudi, SKAZ je super.
Nemojte da Vas nema ;)
* LUCIFER *
02. 04.'08.
U 20.45 h
* SLAVA *
08.04. '08.
20.45 h
Svi ste pozvani.
DOĐITE!
ponedjeljak, 24.03.2008.
recimo na primjer da sam ja ona a da je on .... hm.
no.220
... onda fakat nije bitno kamo idem ...
nedjelja, 23.03.2008.
Kaj da se dela... kaj da se dela .... kaj da se dela ... kaj da se dela ...
no.219
U Crkvu idem tek popodne.
Do tada?
Nogomet.
Popevke iz Lisinskog.
Brodogradnja.
Hej, Uskrs je.
Strašno me zanima kako je izgrađena najveća autocesta u Njemačkoj.
Te adute HTV je ljubomorno čuvao za blagdane.
Radije gledam Boruta na RTL - u kako trenira manekenkice wannabes.
Ma ni to ne gledam.
Samo sam neobično ironična na ovaj dan.
Šunku smo pojeli.
Jaja porazbijali. ( i njih smo pojeli )
Gledali pomalo Sv. misu iz Splita na tv-u ( i nemreš si pomoć a da ne pomisliš kako je đakon u pozadini presladak )
Nekako Tata fali za stolom.
Vani je ružnjikavo.
U glavi raspre o smislu života.
Fejsbukanje.
I predstava koja je pred nama.
Bilo je čudno pripremati predstavu o Luciferu u doba Korizme.
Jako.
Ima li netko trubu?
Pravu, pravcatu trubu?
Treba mi.
Uspjela sam pogledati neki Scorssesiev film na TV 1000.
Griffin Dunn je neobično nalik mom Luki. ( mom??? )
Trebam popiti kavu.
Zumbulići mirišu.
Treba jednostavno pustit dan pred sebe.
Ne treba se ništa dogoditi.
Neka bude dosadno.
Imamo pravo na to.
Svako pravo.
Lijena sam a bit će mi oprošteno.
Jer je On pokupio sve sa sobom.
I ostavio prazan grob.
Sretno nam svima.
Sretno.
subota, 22.03.2008.
I nestane mrak. Zauvijek.
no.218
... SRETAN USKRS ...
četvrtak, 20.03.2008.
.... nemreš bit netko tko nisi ...
no.217
AMEN
ponedjeljak, 17.03.2008.
Kiss me I am Irish ili sjećanje na ... hm, ništa u stvari.
no.216
Ja sam ostala zauvijek na onim stepenicama koje vode na stage, obasjana reflektorom koji je palio po našim glavama.
Urlanje publike koja vas zove da se vratite, kulminacija slavlja, miris pive i irski taktovi. Priljubljena uz tvoja gola leđa, ruku sklopljenih oko vrata. Vručina pod prstima i miris kože. Prolazim prstima po tvojim rukama koje drže gitaru. Ukradeni trenutak.
Trenutak zaključan u mojem sjećanju.
I baš je onako kao što Bono kaže.
Dao si mi ništa a to je sada sve što imam.
Eto, tako je to bilo nekad kada se slavio dan svetog Patrika.
nedjelja, 16.03.2008.
zapravo
no.215
... željela bih se probuditi sa njim. Za pravo.
subota, 15.03.2008.
pin me, pin me, pin me .. . ali kako bih te ja mogao zaznačkati ?
no.214
Ne znam u detalje jer je to nešto što sam vidjela na filmovima.
Fakat volim bedževe. Pričaš bez otvaranja usta.
Savršenstvo!
1. one začarane brojke iz LOSTA
2. Mačak u čižmama - koje oke, sve bi mu oprostio ;)
3. sufražetkinje, to su bile prave žene aktivistice, a ne ove isfrustrirane današnje b.a.b.e
4. ja sam luda, koja je tvoja isprika? - previše.
5. mali Ralph, nevino, naivno preslatko neiskvareno. I like men now ;)
6. ikonografija Gospodara prstenova - Gandalf ;)
7. Moj Guru
8. samo simbolično 'facebook ' - bilo što - jer fakat je više dosadno ... fakat.
9. Oslobađanje. smijala sam se danima ovom bedžu.
10. Ovo nije život koji sam naručila. Moram prekrojiti narudžbu, pošto nema vračanja.
11. Fakat volim škotski naglasak. McGregor, Boyd, Scott, Butler ... yeah ;)
12. Moja najdraža grupa
13. Mali emač - naravno, sarkazam vriten ol over ;) on patološki ne može biti emač ;)
14. Žutokljunac- kultna emisija u ranojutarnjim satima, Igor Mešin kao Velika žuta ptica,hm.
15. Al mora se čistiti ne?
16. Harry Potter u srcu ;)
17. accio love, čarolija koju bi upotrijebila za bedž broj 18.
18. Radovan ;)
19. volim glumiti ( da sam dobro, najčešće )
20. Nixa - glumica ;)
21. Alex
22. Clockworkorange
23. Alex again ;)
24. vrišteča narančica
25. Istina će nas osloboditi
26. ovo mi je opomena; ležanje u krevetu i zazivanje Boga se ne računa kao odlazak u Crkvu ;)
27. volite ih kao što Isus voli ;)
28. izvadila sam dušu da napravim mjesta za sav taj sarkazam.
29. volim nekoga tko ne postoji. ( postoji al ne za mene :(
30. tratinčica
31. Venera
32. Master Shakespeare - najjači, najjači.
33. Mišo i Oliver
34. Kauboji, nova predstava Exita koju jedva čekam da pogledam, režija Saša Anočić, trebam li reći više ;)
35. Smješko i plačko ;) :(
36. Milo. - najljepše crne oči.
37. Sawyer
38. Moje pjesme moji snovi. ( a ne znam pjevati )
39. Rocky Horror picture show - Tim Currey, ma nezemaljsko genijalan ;)
Neke sam dobila, neke sam sama prikvačila.
Bolji su ovi koje dobiješ.
Po sitnicama vidiš koliko te ljudi poznaju i misle na tebe.
Uglavnom.
Čekam Skipa da me zaznačka, jer kako bih ja pobogu mogla zaznačkati njega?
petak, 14.03.2008.
Ime Mihael, u hebrejskom Mi ka el, što znaci: "Tko je kao Bog?"
no.213
Kada se oblak rasplinuo imao sam što vidjeti.
Poslao je Mihaela.
A tada smo ih ugledali. Cijelu užarenu vojsku zbijenu iza njega.
Htio sam reći nešto tipa: '' Pa onda .. ''
Nije imalo smisla.
Tada se provalio Pakao.
srijeda, 12.03.2008.
... bliži se Slava.....
no.212
utorak, 11.03.2008.
Mala mrljica koje nije bilo
no.211
Fakat mi se ne da. Dobro. Nevažno. Neki dan sam sa bratom radila njegov projektić za školu. Mijesili smo kuglice od fimo-mase i čarolijom ih pretvarali u prikaze kemijskih spojeva. GROZOTA. Farbali smo ih u crvenu, plavu i crnu boju. Stol je ostao flekav. Sve do danas.
Imam one male krpice za jednokratno brisanje. Pobrišeš i baciš.
Danas u jutro brišem stol. Primjetim da je crvena mrljica nestala sa stola i identična takva stoji na krpici. I šibne me prispodobna misao.
U tom malom trenutku poistovjetila sam malu bijelu krpicu sa Isusom a sebe sa tim drvenim stolom.
Uzeo je moju mrlju u cijelosti na sebe. samo tako. I ja sam čista. I osjetim val bezgranične zahvale. I onda sma se samo tako ištekala. Stol je bio čist, perilica je brujala ali mi je ta mrljica bila pred očima.
Odlučila sam ovjekovječiti utisak.
Evo jesam.
Jučer u 18.15 krenemo postavljati scenu od tri strane. Njih dvoje. Scena je postavljena u 18.25.
I što raditi?
Zbilja savršeno funkcioniraju zajedno.
Poslije, plesna proba Slave.
Sanjala sam dakle, uskopovezano svime time - plesnu scenu. Bila je u maniri Broadway showa, njih dvoje u nekom tornjiću, nešto glume, a oko njih masa ljudi pleše totalno sinkrono, reflektori blješte sve je nešto super, ultra ,mega, zakon.
Glavni osjećaj moga sna je ljubomora.
Budim se totalno ljuta na sebe zbog toga.
Zatim je slijedila mrljica.
Nakon nje riješila sam se tog grimiznog osjećaja iz dna trbuha.
Dobili smo krila. Anđeli su dobili krila.
Tomasica - Gabriel
Mare - Urijel
i anđeo bez krila u našoj verziji ...
Dinko - Rafael
Anđeli smiju ...
Otkrivati, voditi, osigurati, zaštiti, donositi , ojačati, ohrabriti, pomoći, odgovoriti na molitvu, i pojaviti se ako je potrebno za neko dobro djelo....
Anđeli ne smiju ...
Zvati Boga ocem, propovijedati Evanđelje, biti otkupljeni, djelovati po vlastitoj volji, postati ljudi, suditi ljude, primati štovanje, otkriti išta u vezi Božijeg djelovanja.... Anđeli nisu sve prisutni.
subota, 08.03.2008.
dovesti se u red, poput glazbe ... kužim, kužim.
no.210
O temeljima secesije govori dotični Hermann Bahr. Zazvonilo mi je to što je rekao:
'' Objavljujemo, rat bezličnim pravilima i okorjelim navikama, objavljujemo rat svim oblicima lošeg ukusa. .... Naša secesija nije borba mladih protiv starih, već borba za napredak svih umjetnika, a protiv onih grabežljivaca koji sebe nazivaju umjetnicima, a ipak zbog vlastitog novčanog probitka sprečavaju napredak umjetnosti. ''
Divno ocrtano. Dalo bi se pridružiti neka imena ovome navodu. Vrlo konkretno.
Nisam mogla dugo razmišljati tko je zao a tko nije jer su me totalno opile slike.
Rečenica iz Slave koju Doris izgovara nakon što je čula taktove Male noćne muzike: '' Glazba je tako organizirana. Tjera me da svoju glumu malo dovedem u red.''
Nekako sam slično pomislila za život općenito nakon što sam izronila iz slika. Kakve god bile, tako su savršeno složene.
Svaka crta, trak boje, točkica, crtica - sve.
I uvijek se svi smijemo nakon što Nixa izgovori tu rečenicu, i padne zaključak kako je to glupo ali sad kužim da nije. Da ima savršenog smisla to što je Doris htjela reći.
Slika '' Prijateljice '' više ne postoji. Izgorjela je u požaru 1945. godine. Nije im očigledno bilo suđeno, jer neke stvari ostanu ovjekovječene zauivjek, zauvijek. Njih dvije su izgorile. A bile su tako savršeno dovedene u red. HM.
Alegorija skulptura.
Kult ljudskog tijela. Otme mi se misao kako je to zaista nešto najlijepše na svijetu. U svome prirodnom savršenstvu, a ne kako nam je ono predstavljeno. Ne brijem protiv manekenkica jer sam na njih kivna, dakleko od toga. Nego se slažem da dizajneri od njih rade dječake. I to mi se ne sviđa. I onda ostatku ženske populacije diktiraju neku tamo '' ženstvenost ''. Žensko tijelo je predivno. Zahvalno za slikarstvo. Već samo po sebi izgleda kao potezi kistom. Volim gledati Bridget Jones, ali dobijem fraze, frazetine kada je Renne Zelweger navodno debela!!!!! Još veće frazetine dobijem kada pročitam da su Kate Winslet i Liv Tayler ugodno popunjene a da se Jenifer Lopez i Beyonce ne srame svojih oblina. ( komentiram ono kaj nam se servira )
Ana Begić glumi ' Debelu ' . Isuse Kriste!
Ja znam što je debelo. Ja sam debela. Naravno da moja debljina ne negira bilo koju kilu viška na nekome tko osjeća da je predebeo,... tipa jučer u tramvaju Mare se uhvati za noge i kaže da su joj predebele. To vjerovatno meni zvuči kao nešto nenormalno zbog mene, a njoj je to stvarni problem, ne. Ja samo onda iz svog kuta ne kužim kaj se žali. Jer curka povazdan nosi tajice i noge su joj čisto dobre ali eto njoj su predebele.
To ne kužim. Ali dobro. To je to savršenstvo kojem svatko teži.
Samo što je savršeno?
Meni je savršeno svako žensko tijelo kojem kosti ne štrlje poput čačkalica naokolo. Venere i Afrodite. Savršenstvo slika kroz stoljeća a ne modnih pista i kvazi Hollywooda.
Sve moje curke sa dramske su savršene. Imaju prava glumačka tijela koja mogu koristiti kako žele. Uključujući i Mare sa tim njenim debelim nogama.
Sa svojim tijelom nisam zadovoljna. Oh da, izgledam i ja kao Venere, ali poput onih kipeca iz paleolita i neolita.
U vode o muškim tijelima ne ulazim. Barem ne sada. Ova Klimtova slika se zove Idila. Hm, slažem se ;)
O debljini sa ove strane. Jučer na probi raspigan maksimalno Vitez zaključi da mora smršaviti. Velim mu ja; ne moraš i frajer poludi.
Dobro, dobro, napravih zaključak; ti znaš najbolje za sebe. Da, znam. Poklopi me i to je to.
Ova slika se zove Teatar ... o tome sam i krenula. Završila tko zna gdje. Divila sam se slikama kako su lijepe i pravilne. Sve ima svoje mjesto i red. Jednostavno je tako i ne može biti drugačije.
I ta ljepota. Tjera te da se poistovjetiš. Odvodi te negdje sa druge strane.Ne znam opisati doživljaj uopće, baš sam bezriječna u ovome trenutku.
U stvari kenjarim bez-veze a jedino kaj sam htjela reći je to što Doris kaže.
Ovaj red tjera mene da se dovedem u red.
Nekako ovako.
Klimt je oslikao unutrašnjost HNK u Rijeci.
Pojma nisam imala. Šećem Rijekom kao zadnje tele i zbog krivih razloga.
HNK.
Vraćam se početku.
... '' zbog vlastitog novčanog probitka sprečavaju napredak umjetnosti. ''
To sam ustvari hjtela reći. To i glazba i slike.
To niti ne moram govoriti.
To je u zraku.
U savršenom redu.
četvrtak, 06.03.2008.
yeeeee- haaaa! A usna harmonika poziva na samoću.
no.209
{ MOJ }
Šutim, svjesna da imam samo sumrak koji nestaje. Cvjetam, opijena lošim vinom čekam zoru igrajući se s utvarama. Zaglušujući vapaj pretvara se u nijemi bol dok nečujna tuga suzama plovi prema ušću duše. Bol zastire misli i trga najljepši dio u zaborav. U daljini sam, nevidljiva, i pitam se hoću li se dohvatiti ako pružim ruku. Oči mi igraju, u titraju svijeće otapaju led, opet ne vidim ništa. Prisjećam se ljepote isčupanog osjećaja. Otrgnutog iz neba. Istočno od raja diže se gola zora spremna da procvjeta u sunčevoj žeravici. Željna da svu gorčinu istjera iz nečega što još nemam a ne želim izgubiti. Napajam dušu u rumenom vinu svjesna praznine što dolazi s jutrom. Željna sam riječi iz svoje nutrine, svjesna, da tu gdje jesam davno je vrijeme stalo. Koliko zapravo, puno je, ono što tražim malo je. Napajam dušu, a ona prazna je. Slike su blijede, ništa ne traje. Putnik i kofer. Vrijeme je. Da krenem danas. Još Dalje.
Don't tell me to stop!
utorak, 04.03.2008.
my heroe ( s )
no.208
Sanjala sam noćas da sam dvorska dama.
Dakle dvorska dama sam. Imam prejaku haljinu, sve onako u slojevima. Samnom su još neke dvorske dame. Tu je i moja Mare sa dramske ali , ona je odjevena u dvorjanina. ( ??? ) Prostorija je ogromna, tapiserije po zidu, slike i sve nešto vrlo dvorski. Priljubljen uza zid stoji mega ogromni krevet. Bjelina posteljine gotovo bliješti. Vucaramo se tromo gore dolje dvoranom.
Čekamo kralja.
Neka putenost je u zraku. Dvorjanke i dvorjani se hvataju na onom velikom krevetu. Atmosfera je nalik Diellovoj poganoj zabavi u dalekoj kraljevini Borovniji.
Ulazim u neku drugu sobu, i penjem se na veliki krevet, raskošniji i cifraniji od onoga vani. Baldahin je bordo crven protkan zlatom. Ležim na jastucima i otvaraju se vrata. Ulazi Kralj.
- Vaše, Veličantvo. - pokrivam se mekanim prekrivačem. - Pogriješili ste sobu. - Ja čekam svoga plemića. -
Kralj se nasmije i uđe. Zatvori vrata. Seksualna napetost u zraku je reziva nožem.
- Zašto ga čekaš? - Približava se korak po korak. Primjećujem da Kralj izgleda kao ( .... ) Nosi zlatni plašt i krunu.
- Da napravimo nasljednika, Vaše Veličanstvo. -
- Da? - Kralj se penje na krevet. Osjećam mu ruke ispod haljine. Vruče je. Jako.
- Pa mogli bi mi napraviti jednoga dok čekaš. - Govori Kralj uz vragolasti osmijeh. Kralj je na meni, tonem u jastuke.
- Vaše Veličanstvo. - Kroz uzdahe .... - Vaše Veličanstvo. -
* * *
Zanimljiv san.
Nasljednik? Podsjeća me očigledno moj mozak da mi biološki sat otkucava. Riješila sam to. Bez nasljednika u reali. Ali tijelo to očigledno ne zna. Ono bi rodilo. Sorry tijelo. Taj spektakularni događaj u filmu zvan ' moj život ' neće se odigrati.
Neki ludi filing tog dvora i sva ta senzualnost.
Opet, moram negdje to sve ispucati jer na reali ništa od ničega. Dvor, dvorjani i Kralj.
Zašto je Mare bila muško u mome snu? Zašto je ON bio Kralj ... svašta.
Volim te gotovo filmske snove. Bilo je jako realno, koliko san može biti.
* * *
Snu je predhodila proba.
Nisam se nešto naprobavala ali Slava teče kao podmazana i kada pola ljudi nije tamo.
Ide Slava, ide. Njegovom strpljivošću i preciznošću i mogućnosti da izrazi ono kaj želi.
I ja mu zavidim, ja mu zavidim na tom.
* * *
Nakon probe žurih doma. ( opet žurim doma zbog teveja )
Ma zbog, teveja, vrajt. Zbog njega.
Milo Ventimiglia.
Moj Jessie iz Gilmorica.
Najljepše crne oči. Peter Petrelli. Jedan od Heroja.
Mislim da mi nije bitno o čemu se to sve skupa radi.
Ja bih radije Izgubljene. Ali Heroji nemaju Sawyera, a Izgubljeni nemaju Petera.
Ah.
Odlutale mi misli na tren.
Previše lutam ionako.
Lutam, lutam ne mrdnuvši iz sobe.
Okej, Jelk, neću jamrati.
( ali jedan bezvučni JAMR-JAMR zagrmio je u meni upravo sada. )
Gdje je moja Cuclica?
ponedjeljak, 03.03.2008.
hm, tu sam....
no.207
Onda internet. Nabila mi se mi se t-portalova početna i ne da mi mrdnut, uopće si ne mogu google namjestiti za početnu i tak ... mislim najvjerojatnije sve ima neki logični rasplet ali u tome i jest kvaka, u riječi LOGIKA.
Ja i ona se nismo baš skompale.
Pa poput Blanche ovisim o dobroti stranaca.
Fučkaš to.
Najbolje da se maknem sa strane, da miješam hranu u kuhinji na šparhetu, jer to je očigledno jedino kaj znam raditi.
Ali nećemo jamrati.
Sada sam tu i to je najbitnije.
Ide SKAZ a ja riječi nisam o predstavi stavila iako se koliko se sjećam blog zove ' radim predstavu ' jel?
Ma.
Tako mi je sad krivo kaj sam suzu pustila pred Alexom ali nekako imam povjerenja da mi se neće zbog toga smijati. Mislim da sa sigurnošću mogu biti sigurna u to.
Ne trebaju mi take stvari poslije. Još nijednom nisam otišla haapy doma.
Ali ako trinaest ljudi čuje jedno a ona sama drugo i onda još počne umišljavati urote protiv nje.
Kaj da velim.
Naravno da nisam bez grijeha, i da ponekad nekaj zaboravim. Ustvari, zaboravim sve kaj ne zapišem.
Trudim se.
Bojim se same sebe i svojih ( ne ) sposobnosti. I zato linijom manjeg otpora naslanjam se na jače.
To mi je kao isprika.
FUJ.
Jedno stoji, Naranča se mora igrati u pravom kazalištu.
Ovo je bilo super, zbog lokacije i to.
Ali nema do scene.
Nema.
No, reakcije nakon predstave uvijek su iste. '' Glumci su genijalni.''
SLAŽEM SE.
Bilo je ljudi koji su već po četvrti puta došli gledati.
I nije im dosta, pitaju kad će opet.
Kad će opet???? A tek su izašli iz dvorane.
To je čarolija koju i ja osjetim.
I totalno osjećam da mi ta predstava više ne pripada.
Njihova je i zato tako dobro i kvalitetno živi.
U početku je trajala 1.30h da bi je u subotu odigrali za 1.15h.
Predobro nešto.
I dobro mi je Ksenija poslije rekla, sama si sebe raspigala bez-veze zbog trivije.
Kako me žena pročitala.
Shvatila sam i naučila napokon.
Ne smijem u ovome poslu ništa doživljavati previše osobno.
''Poslu ''.
Bilo je okej u Purgeraju poslije.
Moglo je i bolje.
Alex je tradicionalno otišao, Vitez otplovio u 'privatni život ' i tako. Shef je bio tamo ali ...
Ide SKAZ.
Susret Kazališnih Amatera Zagreba.
Domaćin. KcPeščenica, i čovjek koji drži da su amateri k...*c.
Pišem k..*c
I kažem: - takes one to know one ;)