Sve je ostalo tišina ...

ponedjeljak, 03.03.2008.

hm, tu sam....

no.207

Kad ne znaš sam naštelavati kompjuter, onda ti se ko meni stalno nekaj ruši, pa onda dižeš, a digne ti se na slovenščini i ti nikaj ne kužiš, pa onda ne možeš narihtati hrvaščinu na tipkovnici pa ju stalno trebaš ručno i tako.
Onda internet. Nabila mi se mi se t-portalova početna i ne da mi mrdnut, uopće si ne mogu google namjestiti za početnu i tak ... mislim najvjerojatnije sve ima neki logični rasplet ali u tome i jest kvaka, u riječi LOGIKA.
Ja i ona se nismo baš skompale.
Pa poput Blanche ovisim o dobroti stranaca.


Fučkaš to.
Najbolje da se maknem sa strane, da miješam hranu u kuhinji na šparhetu, jer to je očigledno jedino kaj znam raditi.
Ali nećemo jamrati.

Sada sam tu i to je najbitnije.

Ide SKAZ a ja riječi nisam o predstavi stavila iako se koliko se sjećam blog zove ' radim predstavu ' jel?

Ma.

Tako mi je sad krivo kaj sam suzu pustila pred Alexom ali nekako imam povjerenja da mi se neće zbog toga smijati. Mislim da sa sigurnošću mogu biti sigurna u to.
Ne trebaju mi take stvari poslije. Još nijednom nisam otišla haapy doma.
Ali ako trinaest ljudi čuje jedno a ona sama drugo i onda još počne umišljavati urote protiv nje.

Kaj da velim.
Naravno da nisam bez grijeha, i da ponekad nekaj zaboravim. Ustvari, zaboravim sve kaj ne zapišem.
Trudim se.
Bojim se same sebe i svojih ( ne ) sposobnosti. I zato linijom manjeg otpora naslanjam se na jače.
To mi je kao isprika.

FUJ.

Jedno stoji, Naranča se mora igrati u pravom kazalištu.
Ovo je bilo super, zbog lokacije i to.
Ali nema do scene.
Nema.

No, reakcije nakon predstave uvijek su iste. '' Glumci su genijalni.''
SLAŽEM SE.

Bilo je ljudi koji su već po četvrti puta došli gledati.
I nije im dosta, pitaju kad će opet.
Kad će opet???? A tek su izašli iz dvorane.

To je čarolija koju i ja osjetim.
I totalno osjećam da mi ta predstava više ne pripada.
Njihova je i zato tako dobro i kvalitetno živi.

U početku je trajala 1.30h da bi je u subotu odigrali za 1.15h.
Predobro nešto.

I dobro mi je Ksenija poslije rekla, sama si sebe raspigala bez-veze zbog trivije.
Kako me žena pročitala.

Shvatila sam i naučila napokon.
Ne smijem u ovome poslu ništa doživljavati previše osobno.
''Poslu ''.

Bilo je okej u Purgeraju poslije.
Moglo je i bolje.
Alex je tradicionalno otišao, Vitez otplovio u 'privatni život ' i tako. Shef je bio tamo ali ...

Image and video hosting by TinyPic

Ide SKAZ.
Susret Kazališnih Amatera Zagreba.

Domaćin. KcPeščenica, i čovjek koji drži da su amateri k...*c.
Pišem k..*c

I kažem: - takes one to know one ;)


03.03.2008. u 14:11 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."