utorak, 04.03.2008.
my heroe ( s )
no.208
Sanjala sam noćas da sam dvorska dama.
Dakle dvorska dama sam. Imam prejaku haljinu, sve onako u slojevima. Samnom su još neke dvorske dame. Tu je i moja Mare sa dramske ali , ona je odjevena u dvorjanina. ( ??? ) Prostorija je ogromna, tapiserije po zidu, slike i sve nešto vrlo dvorski. Priljubljen uza zid stoji mega ogromni krevet. Bjelina posteljine gotovo bliješti. Vucaramo se tromo gore dolje dvoranom.
Čekamo kralja.
Neka putenost je u zraku. Dvorjanke i dvorjani se hvataju na onom velikom krevetu. Atmosfera je nalik Diellovoj poganoj zabavi u dalekoj kraljevini Borovniji.
Ulazim u neku drugu sobu, i penjem se na veliki krevet, raskošniji i cifraniji od onoga vani. Baldahin je bordo crven protkan zlatom. Ležim na jastucima i otvaraju se vrata. Ulazi Kralj.
- Vaše, Veličantvo. - pokrivam se mekanim prekrivačem. - Pogriješili ste sobu. - Ja čekam svoga plemića. -
Kralj se nasmije i uđe. Zatvori vrata. Seksualna napetost u zraku je reziva nožem.
- Zašto ga čekaš? - Približava se korak po korak. Primjećujem da Kralj izgleda kao ( .... ) Nosi zlatni plašt i krunu.
- Da napravimo nasljednika, Vaše Veličanstvo. -
- Da? - Kralj se penje na krevet. Osjećam mu ruke ispod haljine. Vruče je. Jako.
- Pa mogli bi mi napraviti jednoga dok čekaš. - Govori Kralj uz vragolasti osmijeh. Kralj je na meni, tonem u jastuke.
- Vaše Veličanstvo. - Kroz uzdahe .... - Vaše Veličanstvo. -
* * *
Zanimljiv san.
Nasljednik? Podsjeća me očigledno moj mozak da mi biološki sat otkucava. Riješila sam to. Bez nasljednika u reali. Ali tijelo to očigledno ne zna. Ono bi rodilo. Sorry tijelo. Taj spektakularni događaj u filmu zvan ' moj život ' neće se odigrati.
Neki ludi filing tog dvora i sva ta senzualnost.
Opet, moram negdje to sve ispucati jer na reali ništa od ničega. Dvor, dvorjani i Kralj.
Zašto je Mare bila muško u mome snu? Zašto je ON bio Kralj ... svašta.
Volim te gotovo filmske snove. Bilo je jako realno, koliko san može biti.
* * *
Snu je predhodila proba.
Nisam se nešto naprobavala ali Slava teče kao podmazana i kada pola ljudi nije tamo.
Ide Slava, ide. Njegovom strpljivošću i preciznošću i mogućnosti da izrazi ono kaj želi.
I ja mu zavidim, ja mu zavidim na tom.
* * *
Nakon probe žurih doma. ( opet žurim doma zbog teveja )
Ma zbog, teveja, vrajt. Zbog njega.
Milo Ventimiglia.
Moj Jessie iz Gilmorica.
Najljepše crne oči. Peter Petrelli. Jedan od Heroja.
Mislim da mi nije bitno o čemu se to sve skupa radi.
Ja bih radije Izgubljene. Ali Heroji nemaju Sawyera, a Izgubljeni nemaju Petera.
Ah.
Odlutale mi misli na tren.
Previše lutam ionako.
Lutam, lutam ne mrdnuvši iz sobe.
Okej, Jelk, neću jamrati.
( ali jedan bezvučni JAMR-JAMR zagrmio je u meni upravo sada. )
Gdje je moja Cuclica?