utorak, 11.03.2008.
Mala mrljica koje nije bilo
no.211
Fakat mi se ne da. Dobro. Nevažno. Neki dan sam sa bratom radila njegov projektić za školu. Mijesili smo kuglice od fimo-mase i čarolijom ih pretvarali u prikaze kemijskih spojeva. GROZOTA. Farbali smo ih u crvenu, plavu i crnu boju. Stol je ostao flekav. Sve do danas.
Imam one male krpice za jednokratno brisanje. Pobrišeš i baciš.
Danas u jutro brišem stol. Primjetim da je crvena mrljica nestala sa stola i identična takva stoji na krpici. I šibne me prispodobna misao.
U tom malom trenutku poistovjetila sam malu bijelu krpicu sa Isusom a sebe sa tim drvenim stolom.
Uzeo je moju mrlju u cijelosti na sebe. samo tako. I ja sam čista. I osjetim val bezgranične zahvale. I onda sma se samo tako ištekala. Stol je bio čist, perilica je brujala ali mi je ta mrljica bila pred očima.
Odlučila sam ovjekovječiti utisak.
Evo jesam.
Jučer u 18.15 krenemo postavljati scenu od tri strane. Njih dvoje. Scena je postavljena u 18.25.
I što raditi?
Zbilja savršeno funkcioniraju zajedno.
Poslije, plesna proba Slave.
Sanjala sam dakle, uskopovezano svime time - plesnu scenu. Bila je u maniri Broadway showa, njih dvoje u nekom tornjiću, nešto glume, a oko njih masa ljudi pleše totalno sinkrono, reflektori blješte sve je nešto super, ultra ,mega, zakon.
Glavni osjećaj moga sna je ljubomora.
Budim se totalno ljuta na sebe zbog toga.
Zatim je slijedila mrljica.
Nakon nje riješila sam se tog grimiznog osjećaja iz dna trbuha.
Dobili smo krila. Anđeli su dobili krila.
Tomasica - Gabriel
Mare - Urijel
i anđeo bez krila u našoj verziji ...
Dinko - Rafael
Anđeli smiju ...
Otkrivati, voditi, osigurati, zaštiti, donositi , ojačati, ohrabriti, pomoći, odgovoriti na molitvu, i pojaviti se ako je potrebno za neko dobro djelo....
Anđeli ne smiju ...
Zvati Boga ocem, propovijedati Evanđelje, biti otkupljeni, djelovati po vlastitoj volji, postati ljudi, suditi ljude, primati štovanje, otkriti išta u vezi Božijeg djelovanja.... Anđeli nisu sve prisutni.