utorak, 12.02.2008.
pa - pa.
no.206
Sunce i dalje sjaji nečijem tuđem nebu.
Patuljku ljubomore koji se uvijek motao oko mojih nogu je odzvonilo. Pojela sam ga. Sa guštom. Samo mu je ta prokleta crvena kapa bila neprobavljiva. Moja sentimentalnost pospremila ga je u džep
Nešto mora ostati. Mislim.
Drago mi je kada se ljudski životi mijenjaju. Ne volim kada u toj mijeni ja ispadnem iz jednadžbe.
Ali tako valjda mora biti.
Ljudi vole sunce, a ne kuku, čemer i jad.
Doživjeti ću ovo kao fairwell poklon.
a ja ću dalje ... onda, pa i ovako ...
... jer da nisam, ja bih bila biljka.
subota, 09.02.2008.
Tipsy
no.205
TEATAR GAUDEAMUS najavljuje:
* NA NA NA *
aka
PAKLENA NARANČA
01.03.'08.
U 19.30 h
KC RIBNJAK
( iznad Purgeraja )
BUDITE TAMO ILI BUDITE KVADRATIĆ ;)
petak, 08.02.2008.
Buda se pita, slika ili riječ?
no.204
Jučerašnje nebo.
Everlasting osmijeh.
Tamo gdje je srce
Želja
Utjeha
Heroj
Infatuacija
San o putovanju
Bijeg
***
četvrtak, 07.02.2008.
Gad nam je sve pojeo ... i reklama za BMW.
Lopov zaspao u krevetiću
MALEZIJSKI lopov uhićen je nakon što je provalio u kuću, pojeo kolačiće i zatim zaspao u dječjem krevetiću. Muškarac je bio pod utjecajem droge, a probudio se tek kada su ga protresli policajci koje je pozvala šokirana obitelj Sathya u Terengganu.
Provalnika je otkrio 9 - godišnjak koji je vičući izjurio iz sobe. - Lopov se čak ni tada nije probudio i nastavio je spavati držeći u ruci torbicu moje supruge - rekao je vlasnik. Lopov je prijavljen samo za ometanje posjeda, jer nestali su samo kolačići.
- Gad nam je sve pojeo. - kazao je Sathya. METRO/HINA
Ovo sam danas prvi puta vidjela.
Super mi je dio kada se Blur pretapa u Wagnera pa opet u Blur. Čisti Monty Pyton .
A Clive Owen? ... uf.
Clive Owen , Clive Owen , Clive Owen ... uf.
srijeda, 06.02.2008.
zbrčka ... zdolčka
no.202
Sanjala sam da mi brat pada kroz prozor i da visi na rubu i ja ga hvatam u zadnji tren.
Grozan filing taj strah da bi bracek pao sa petog kata i tresnuo dolje. To uvijek tako proživljavam kao da je zaista.
Mrzim to.
Nema kave. To me malo iziritira baš kao i činjenica da moram kuhati.
Ali nema kave.
Nisam bila nigdje na maskembalu. Opet.
Zato sam se maskirala doma. Bila sam Mišo i Oliver odjednom.
Pepelnica.
Odricanje.
Hm. Promišljanje.
Coca - cola definitivno.
To će bit tormencija bez nje do Uskrsa. Ali u tome je poanta, nije li.
To je žrtva.
A ono ostalo je kruh i slatko.
Zbog toga što moram ući u određene kostime kada za to dođe vrijeme.
Mislim da je pozitivna stvar što sama sebi počinjem ići na živce sa jadikovkama.
Ali problem ostaje.
Znam sva riješenja a ništa ne poduzimam, jer znam da je lakše ne mrdnuti prstom i hodati po svijetu sa pogledom u pod.
Okej, za neke stvari nisam kriva, za puno njih jesam .. ali sve dalje i dalje sve više osjećam tu krivicu na svojim leđima.
Okej, nemaš samopoštovanja - izgradi ga kvragu.
Glumi da si super cool. Izbriši iz glave pomisao da ovakva tenkoidna to ne možeš biti.
Jučer u filmu žena koja žarko želi dijete sa svojim mužem ipak zdvaja jer ako ostane u drugom stanju onda će se udebljati.
Vrhunac njene emocionalne eskapade odvija se u trgovini sa kuhinjskim elementima:
- I nemoj mi govoriti da to nije istina jer znam da ćeš me gledati onako. -
- Kako draga? -
- Onako kako muškarci gledaju debele žene! -
Point taken.
Prošli tjedan vani, piva i rakija od maline ... neki crveni podrumček i taj frajer premrak očiju i crne kose.
Prilazi on meni i pita kaj radim. Eto ništa. Znaš da si vrlo lijepa. ( Fht a fuck, mislim u glavi, mene si došao zezati ) Pa eto hvala.
Zašto si tako rekla. Zaista si lijepa. Takve oči nisam vidio bla, bla, bla ... a što je .. kimne glavom insinuirajući na mene cijelu. Rekoh, eto malo geni malo ja, trudim se a nejde ...Možeš, možeš, moraš. Divna si i moraš ....okej, ja sam se kao Homer isključila dok je on veličao snagu i ljepotu moga duha ... i udarala činelicama. Bam, bam, bam. Gle ne kužim kaj sad hoćeš od mene. Pusti me da tu čamim na stolićici i razmišljam i da budem sva jadna. Frajeri poput tebe meni ne prilaze.
Uglavnom lijepa sam i predivna i ja mogu sve što hoću.
Onda saznam da je lik gay i nekako mi sve budne jasno.
Zašto je tako lijep i zašto je rekao sve ono.
Point taken.
Pa listam one naslov-novine od tri kune i vidim članak u kojem se spominje neki klip u kojem se vidi Heath Ledger nadrogiran.
Pa upalim komp da to vidim.
Još uvijek nisam popila kavu.
KLIP
Pa mi onda opet prođe glavom misao kako treba svijetom šetati bez udivljenja. Jer uz to što je bio predobar glumac, bio je fakat privlačan, drugačiji, sa tim smajlom... i plavim uvojcima . Kad sam gledala fotke njega i Michelle mislila sam si vidi kako im je lijepo, on je sigurno zakon .. a kad ono frajer se uništava dok mu žena i dijete spavaju na katu.
Žao mi ga je unatoč svega i to je moj krajnji osjećaj nakon samounišavanja, droge i svega . Život u dolini lutaka uzme danak. Žao mi je i Britney. Ali ne onaj preneseni indirektni ' žao ' o kojem moj Lucifer brblja u predstavi nego zaista. Njoj samo treba promijeniti sredinu. Treba se maknuti iz tog svijeta.
Kao što se možda ja trebam maknuti iz svog. Ne toliko drastično ali eto.
Za početak negdje gdje hrana ne viri iz svake ladice.
Da li je to ista stvar?
Jesam li i ja ovisnik?
Viri li kokain iz ladice ili sendvić. Ako je nadomak ruke i fino ti je uzeti ćeš.
Sendvič je moj heroin i jednako me ubija. Ubija moj oblik.
Moj oblik ubija moju psihu.
Moja psiha tada treba sendvić i sve ispočetka.
Ali počela je Korizma.
40 dana.Prilika za polako izaći iz ovog stanja.
Danas je Pepelnica.
DANAS BI TATI BIO 55. ROĐENDAN
Mislim da ću do Crkve po svoj križ.
utorak, 05.02.2008.
I.B.27.
no.201
.... dok je vani,
pokret mu je stih, skok savršena alegorija, šut rima od koje zadrhtim dok semafor cijedi minute ljudskog savršenstva...
koje sa zadnjom minutom nestaje.
I ja sam opet kao prije.
..tih dana, nebo je plakalo, a oblaci su plovili na jug.
ja sam ih samo mirno promatrala.
više nisam imala kud...
Opet, bez potrebe - samo čisti užitak.
Čista poezija u pokretu.
Mmm.
This is my church, this is where i heal my hurts ...
no.200
... love is just a kiss away ...
nedjelja, 03.02.2008.
Zvonite zvona, ja sam se vratio .... ah, vrlo važno.
no.199
Ne psujte me. Gotovo je.
Riječima neću trgovati ja.
Nagnula se i teža sve je
glava moja što zlatom sja.
Stranac sam u selu i gradu
i da pjevam nemam volje.
Zbogom svemu, pustit ću bradu
i kao skitnica lutati poljem
... mogu li sretniji biti snovi,
zanijeti se dok mećava vije?
Zbog toga meni bez ludosti ovih
života na tom svijetu nije.
( Jesenjin )
Tak sam bila happy ovih dana, dolazio mi je moj kompi a onda se sve tako naglo preokrenulo.
Možda se to zaista nije niti dogodilo nego su se moja imaginarna carstva počela rušiti.
Svejedno.
Grozno je.
Od velike povratnice Dorte do spoznaje da mu ne značim apsolutno ništa.
Grozno je.
Ali neka, pomalo.
Kakva bi to ljubav bila kada bi se trebala objašnjavati. Ali glupava je senzacija žara koji udara u led.
Izgubiš perspektivu u svoj toj pari.
Ne vidiš ispravno. Izmisliš priče po kojima se ravnaš a one su lažne.
Na poljima od snova ne pušta se korijenje.
Kako su su samo pjesnici mudri i providni.
Ili su sve to proživjeli.
Ma skroz me iz takta izbace birokrati koji se izdaju za umjetnike.
Glumataju na krivim mjestima. Nose maske a još su odvratni da se čovjek ispovraća.
Ja probavam bez maske već neko vrijeme. I od onda sva ta para.
Zar se ljudi uplaše iskrenosti, otvorenosti, zar im je neugodno.
Ili na kraju krajeva prevlada moja misao koju ubijam cijeli svoj život - pa ti ništa ne vrijediš kao osoba.
I tako si objasnim što me ne pušta blizu.
A ja njega trebam.
To naravno ne uvjetuje njegovo trebanje mene, jer on nikoga ne treba koliki je čovjek, ali ispod tog savršenstva, koje nosi kao oklop, iako je stvarno, on je još nešto što nam ne daje. NE znam zašto.
Jer znam da i on ponekad plače, da se razljuti, da ne razumije, da izgubi kontrolu ..... kako znam? Pa ipak je samo čovjek.
I kako ovo mudro pišem jer znam da neće pročitati jer je na putu, baš me briga.
Iskreno me više nije briga ... What light is light, if Silvia be not seen?
Baaaah.
Skipy-skipy.
Ljuti me ta mala sitna duša. Koja misli da je bog i batina na tom svom malom tronu. Ali ne zna, da iznad Pape postoji papa i da svakoj tiraniji dođe kraj.
I da, ja sam Gladiator a on usrani Komodus u onoj Areni, samo što ja neću umrijeti u toj nejednakoj borbi. Ne još.
On kaže da ga za amatere boli k....c, a onda od Grada uzima novce za iste te amatere. Rado bih da mogu do neke veće love da isplatim dušicu. Da ode u zalazak sunca sretan i zadovoljan, da otvori mali atelje i tamo se iživljava na glini i liječi komplekse izrađujući male ' gradske kauboje ' onako nostalgićno ... dala bih zadnju lipu samo da ode. NIsam ja baš toliki idiot pa da jadnica mislim da se živi od zraka. Ali ovdje se ne radi o novcu. Radi se o ljudskosti, moji znaju o čemu pričam. Jer kazalište nije tvornica. To je showbussines ... ali za onaj biznis dio se, onda, uzme menađer. Sve ostalo je umjetnost.
SVE OSTALO JEST UMJETNOST.
Ja sam tamo doma. Ja dišem scenu. Samo nanjoj znam tko sam.Volim je skroz. Zato se ljutim, bunim i prosvjedujem.
Ono je moja scena.
Može gospodinu pisati ' herr direktor ' gdje god hoće, ono je moja scena. Jer Vi imate njeno tijelo a ja imam njenu dušu.
I bam.
U pijesku ste dragi moj, i zato ništa ne vidite, zato sam frikin pobjednik Arene.
[Maximus se okrene da ode .... ]
COMMODUS: Kažu mi da je tvoj sin (Maximus se polako okrene prema njemu ) skvičao poput djevojčice dok su ga pribijali na križ.... a tvoja žena, da je stenjala poput kurve, dok su je silovali, ponovo i ponovo i ponovo ...
MAXIMUS [ svim silama sasvim smireno ]: Vrijeme Vaše, vladavine, uskoro će završiti, Vaše veličanstvo.
[Maximus, sporo se okrene od Commodusa, Pretorijanac se izmkne i propusti ga, on napusti Arenu]
RULJA: Maximus, Maximus, Maximus....
( iz Gladiatora )