Marketing
zbrčka ... zdolčka
no.202
Sanjala sam da mi brat pada kroz prozor i da visi na rubu i ja ga hvatam u zadnji tren.
Grozan filing taj strah da bi bracek pao sa petog kata i tresnuo dolje. To uvijek tako proživljavam kao da je zaista.
Mrzim to.
Nema kave. To me malo iziritira baš kao i činjenica da moram kuhati.
Ali nema kave.
Nisam bila nigdje na maskembalu. Opet.
Zato sam se maskirala doma. Bila sam Mišo i Oliver odjednom.
Pepelnica.
Odricanje.
Hm. Promišljanje.
Coca - cola definitivno.
To će bit tormencija bez nje do Uskrsa. Ali u tome je poanta, nije li.
To je žrtva.
A ono ostalo je kruh i slatko.
Zbog toga što moram ući u određene kostime kada za to dođe vrijeme.
Mislim da je pozitivna stvar što sama sebi počinjem ići na živce sa jadikovkama.
Ali problem ostaje.
Znam sva riješenja a ništa ne poduzimam, jer znam da je lakše ne mrdnuti prstom i hodati po svijetu sa pogledom u pod.
Okej, za neke stvari nisam kriva, za puno njih jesam .. ali sve dalje i dalje sve više osjećam tu krivicu na svojim leđima.
Okej, nemaš samopoštovanja - izgradi ga kvragu.
Glumi da si super cool. Izbriši iz glave pomisao da ovakva tenkoidna to ne možeš biti.
Jučer u filmu žena koja žarko želi dijete sa svojim mužem ipak zdvaja jer ako ostane u drugom stanju onda će se udebljati.
Vrhunac njene emocionalne eskapade odvija se u trgovini sa kuhinjskim elementima:
- I nemoj mi govoriti da to nije istina jer znam da ćeš me gledati onako. -
- Kako draga? -
- Onako kako muškarci gledaju debele žene! -
Point taken.
Prošli tjedan vani, piva i rakija od maline ... neki crveni podrumček i taj frajer premrak očiju i crne kose.
Prilazi on meni i pita kaj radim. Eto ništa. Znaš da si vrlo lijepa. ( Fht a fuck, mislim u glavi, mene si došao zezati ) Pa eto hvala.
Zašto si tako rekla. Zaista si lijepa. Takve oči nisam vidio bla, bla, bla ... a što je .. kimne glavom insinuirajući na mene cijelu. Rekoh, eto malo geni malo ja, trudim se a nejde ...Možeš, možeš, moraš. Divna si i moraš ....okej, ja sam se kao Homer isključila dok je on veličao snagu i ljepotu moga duha ... i udarala činelicama. Bam, bam, bam. Gle ne kužim kaj sad hoćeš od mene. Pusti me da tu čamim na stolićici i razmišljam i da budem sva jadna. Frajeri poput tebe meni ne prilaze.
Uglavnom lijepa sam i predivna i ja mogu sve što hoću.
Onda saznam da je lik gay i nekako mi sve budne jasno.
Zašto je tako lijep i zašto je rekao sve ono.
Point taken.
Pa listam one naslov-novine od tri kune i vidim članak u kojem se spominje neki klip u kojem se vidi Heath Ledger nadrogiran.
Pa upalim komp da to vidim.
Još uvijek nisam popila kavu.
KLIP
Pa mi onda opet prođe glavom misao kako treba svijetom šetati bez udivljenja. Jer uz to što je bio predobar glumac, bio je fakat privlačan, drugačiji, sa tim smajlom... i plavim uvojcima . Kad sam gledala fotke njega i Michelle mislila sam si vidi kako im je lijepo, on je sigurno zakon .. a kad ono frajer se uništava dok mu žena i dijete spavaju na katu.
Žao mi ga je unatoč svega i to je moj krajnji osjećaj nakon samounišavanja, droge i svega . Život u dolini lutaka uzme danak. Žao mi je i Britney. Ali ne onaj preneseni indirektni ' žao ' o kojem moj Lucifer brblja u predstavi nego zaista. Njoj samo treba promijeniti sredinu. Treba se maknuti iz tog svijeta.
Kao što se možda ja trebam maknuti iz svog. Ne toliko drastično ali eto.
Za početak negdje gdje hrana ne viri iz svake ladice.
Da li je to ista stvar?
Jesam li i ja ovisnik?
Viri li kokain iz ladice ili sendvić. Ako je nadomak ruke i fino ti je uzeti ćeš.
Sendvič je moj heroin i jednako me ubija. Ubija moj oblik.
Moj oblik ubija moju psihu.
Moja psiha tada treba sendvić i sve ispočetka.
Ali počela je Korizma.
40 dana.Prilika za polako izaći iz ovog stanja.
Danas je Pepelnica.
DANAS BI TATI BIO 55. ROĐENDAN
Mislim da ću do Crkve po svoj križ.
Post je objavljen 06.02.2008. u 17:21 sati.