ponedjeljak, 17.03.2008.
Kiss me I am Irish ili sjećanje na ... hm, ništa u stvari.
no.216
Ja sam ostala zauvijek na onim stepenicama koje vode na stage, obasjana reflektorom koji je palio po našim glavama.
Urlanje publike koja vas zove da se vratite, kulminacija slavlja, miris pive i irski taktovi. Priljubljena uz tvoja gola leđa, ruku sklopljenih oko vrata. Vručina pod prstima i miris kože. Prolazim prstima po tvojim rukama koje drže gitaru. Ukradeni trenutak.
Trenutak zaključan u mojem sjećanju.
I baš je onako kao što Bono kaže.
Dao si mi ništa a to je sada sve što imam.
Eto, tako je to bilo nekad kada se slavio dan svetog Patrika.