ponedjeljak, 29.01.2007.

Crna dvoličnost

Jednog dana jedan sultan pozva u goste jednog pobožnjaka. Pripremiše mu razna jela i svakakve poslastice. Medjutim, pobožnjak ne pojede mnogo, a kada ustaše na namaz, on klanja mnogo više nego svakog dana. Činio je sve što je mogao kako bi kod prisutnih uvećao njihovo uvjerenje u njegovu dobrotu.
Kada se vratio kući, odmah naredi:
-Dajte mi da jedem, postavite mi sofru!
Njegov sin ga pogleda svojim dubokim očima i upita:
-O, oče! Zar na sultanovoj gozbi nisi ništa pojeo?
Pobožnjak odgovori:
-Jesam, ali pred njima nisam jeo dovoljno!
Ovog puta dijete reče:
-U tom slučaju ponovi i namaz koji si klanjao, jer i njega nisi klanjao kako treba!

Za one koji znaju uzeti pouku ima mnogo dogadjaja koji tokom vremena sjaje kao zvijezde

- 20:06 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 24.01.2007.

Eto, dunja’ je ovakav

Jedan čovjek želio je da mu svako ukazuje poštovanje, te je zbog toga počeo nositi kavuk, kapu na kojoj se namotavala čalma. Što bi kavuk izgledao veći, to bi značilo da je ta osoba cijenjenija u narodu...
Zbog toga je počeo tražiti rješenje kojim bi uvećao svoj saruk. Unutar saruka napunio je parčad tkanine i to toliko da su oni što su ga vidjeli mislili da je obavio cio aršin tkanine...
Jednog dana išao je putem. Izdaleka ga primjeti jedan lopov i sakri se iza ćoška. Kada se čovjek ukaza tačno naspram njega, kao sokol se obruši, zgrabi saruk i poče bježati... Vlasnik saruka viknu za njim:
-O, čovječe! Odmotaj saruk, odmotaj ga i tako odnesi!
Lopov je trčeći počeo odmotavati... Šta je vidio? Zar unutrašnjost saruka nije bila ispunjena parčićima tkanine i kože? Kakva nesreća!... Lopov mrzovoljno reče:
-Ah, bijedniče! Mislio sam da u ovom kitnjastom saruku ima nečega! Tvoja prevara odvratila me je od mog posla!
Vlasnik saruka se podmuklo nasmija i reče:
-Sinko!... Eto, i dunjaluk je takav!... Poput mog saruka se lijepo otvara. Otvara se, ali na kraju pokazuje svoju izdaju. Ne vrijedi ni prebijene pare, ostavlja insana praznih ruku!

O, ti, čije se sunce tek rodilo na horizontu, razmisli o zalasku dana, nakon toga slijede tamne noći...

- 02:08 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 20.01.2007.

Jedinstvo duša

Jednom se jedanTurčin, jedan Arapin, jedan Iranac i jedan Rm udružiše i krenuše na put. Sva četverica su bili siromašni, osobe bez prebijene pare. Jedan dobri čovjek se sažali na njihovo stanje i dade im malo para:
-Uzmite, kupite ono što vam je potrebno!
Arapin uze pare, okrenu ih u rukama i reče:
-Prijatelji, uzmimo inep , moja duša hoće inep!
Iranac se odmah usprotivi:
-Ne, uzmimo engur !
Ovog puta Rum reče :
-Ne, prijatelji ! Nemojmo uzeti ni inep ni engur, već uzmimo istafil. Na ovoj vrućini ništa ljepše nema od istafila...
Najzad, Turčin izgubi strpljenje pa viknu :
-Ne može! Ja ne želim ništa što vi želite. Ovim parama uzmimo uzum !
Medju njima nasta žestoka rasprava. Malo zatim rasprava preraste u strašnu tuču, umalo se i krv ne proli...
Ovu strašnu svadju vidio je jedan učenjak koji je prolazio nedaleko od njih. Zastao je i upitao :
-O, ljudi, zašto se svadjate?
Svi ponaosob objasniše. Na kraju, učenjak shvati da, zapravo, sva četverica žele istu stvar. Medjutim, ni jedan od njih nije mogao znati šta oni ostali žele. Uzeo je novac i rekao :
-Sačekajte, ovim parama ja ću uzeti ono što sva četverica želite. Samo se vi smirite...
Učenjak odmah otrča u čaršiju, i uze groždje i odmah se vrati nazad, spusti ga pred njih i reče :
-Eto, ovo je ono zbog čega ste se svadjali !

Da, jednistvo duša bolje je od jedinstva jezika. Želje insana su iste, medjutim, jezici i boje su različiti.

- 01:43 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.01.2007.

Gibet

Pozvan je jedanput Ibrahim ibn Edhem na gozbu, no, cim sjede za sofru, ljudi pocese da gibete (tracaju, govore lose o nekom u njegovoj odsutnosti), pa rece: "Kod nas je obicaj da se meso jede poslije hljeba, a vi odmah poceli s mesom!"
(Risale Kusajrijje)

Jer ogovarati brata je isto kao jesti meso umrloga brata svoga…

- 08:17 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.01.2007.

Veliki ljudi opraštaju

Kada je halifa el Mensur išsao na hadž prosao je kroz Medinu i u Medini je rekao svome doglavniku Rebiu:''Dovedi mi Džafera b. Muhameda!''
Kada mu ga je ovaj doveo, stao je Džafer pred njim i nazvao selam. Na to će el Mensur: "Bog ti spasa ne dao, Božiji neprijatelju, ti protiv mene buniš u mome carstvu!"
Na to će Džafer: "Vladare, Sulejmanu je data vlast, pa je bio zahvalan, Ejub je stavljen na iskuđenje pa se strpio, Jusufu su zulum ućinili pa je oprosito. Ti njih slijediđ i najpreći si da se za njima povodiš!"
El Mensur čuvši te riječi obori glavu jedan časak.
Džafer je stajao.
El Mensur podiže glavu i reče mu: "Pristupi ovamo… Ti si moj dobri rodjak."
Zatim se s njim rukuje i zagrli ga a onda mu rečce da kraj njega sjedne, te počnu oba prijateljski razgovarati. Rebiu naredi da donese odoru za Džafera i nagradu.

- 08:17 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 13.01.2007.

Odvažnost jednog vaiza

Pripovijedaju da je u društvu sa hazreti Omerom sjedio Muhamed b. Ka'b el Kurezi i slušao kako jedan hvali Omera a Omer se veseli. Pogleda ga Ka'b pa mu reče : ''Vladaru, nemoj da kod tebe bude jače i pretežnije to što te ljudi ne poznaju od onog što ti sam o sebi znaš. Bilo je ljudi koje su prevarile pohvale i zahvale ih zabaljivanja, pa su im se noge omakle i strmoglavili su se u vatru. Nek te Bog sačuva da ti ne budeš kao oni i nek ti dade da se vladaš kao tvoji predjašnici u ovom narodu"!
Na to je Omer počeo plakati toliko da su se počeli bojati da mu ne naudi.
Tada je rekao. "Boze, nemoj me ostaviti bez onih koji će me savjetovati"

- 08:08 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 12.01.2007.

Prenošenje riječi

Jedanput je zamolio neki čovjek Abdul Melik b Mervana, halifu da mu omogući da s njim na samu nesto razgovara. Halifa na to rekne svome društvu da po mogućnosti izadju. Kada se spomenuti čovjek pripremio da govori reće mu Abdul Melik "Nemoj me hvaliti jer ja bolje sebe znam. Nemoj me smatrati ni lašcem jer lažac nikad ne može imati zdravo mišljenje. Nemoj mi ni tudjih riječi prenositi ni drugoga panjkati. A sad ako hoćeš mogu te i pustiti a da ti ne zamjerim" Na to spomenuti čovjek zamoli da ga vladar pusti i vrati se odakle je i došao. Čestiti ljudi ovako rade.

- 08:07 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.01.2007.

Mudri dječak

Hikaja o djecaku koji je svojom mudrocsu porazio rimskog glasnogovornika, poslanog da sa svojim pitanjima ponizi muslimane i napravi ih neznalicama.

Prije mnogo vremena, za vrijeme tabiina, Bagdad je bio veliki islamski grad. U stvari, bio je kapitolijum islamskog carstva i zbog mnogih ucenih ljudi koji su zivjeli tamo, takodje centar islamskog znanja.
Jednog dana, tadasnji rimski imperator je poslao svog glasnogovornika u Bagdad sa, nista manje, nego tri izazova za muslimane i njihovo znanje. Kada je glasnogovornik dosao u grad, javio se kalifi i rekao da ima tri pitanja na koja zeli da mu muslimani odgovore.
Kalifa je tad naredio svim ucenjacima u gradu da se skupe, a rimski glasnogovornik se pope na jednu platformu i rece: ”Imam tri pitanja za vas. Ako mi odgovorite na njih, ja cu otici, a vama cu ostaviti silno blago koje je kralj Rima poslao.” A pitanja su bila sljedeca: ”Sta je bilo prije Allaha dz.s.?”, ”U kojem smjeru je Allah dz.s. okrenut licem?” i ”Sta Allah radi u ovom trenutku?”
Skup ljudi bio je tih. Medju svim tim ucenjacima bio je i jedan otac koji je na taj skup poveo i svog malog sina. ”Babo, pusti mene da mu odgovorim i da ga usutim”- rece djecak. Zatrazi dozvolu od kalife i dobi je.

Rimljanin se obrati djecaku time sto mu ponovi prvo pitanje: ”Sta je bilo prije Allah dz.s.?” A djecak, umjesto odgovora, postavi rimljaninu pitanje: ”A znas li ti racunati od 10 unazad?” Rimljanin ce: ”Znam.” Djecak ce: ”Hajde, da cujem.” I Rimljanin krenu:” 10, 9, 8…” dok ne dodje do 1 i tu stade. Upita ga djecak: ”Sta dodje prije 1?” Kaze rimljanin: ”Pa nema nista prije 1.” Tad mu djecak rece: ”Ako iza artimeticke jednice nema nista prije, kako onda mozes ocekivati da postoji nesto prije Jednog, koji je Apsolutna Istina, Vjecni, oduvjek Postojeci i Prvi i Posljednji, i Otkriveni i Skriveni?

Rimljanin bi iznenadjen tako direktnim i brzim odgovorom i ne mogase naci nikakv argument protiv. Brzo predjena na drugo pitanje: ”U kojem smjeru je Allah dz.s. okrenut licem?” Djecak na to zamoli da mu donesu svjecu i kad mu donesose, on upita rimljanina: ”Mozes li mi reci na koju stranu plamen svijece okrece svoje lice?” Rimljanin rece sav u cudu: ”Pa, plamen je samo svijetlo…ono se rasipa na sve cetiri strane svijeta, a ne samo na jednu.” Djecak zaplaka i rece: ”Ako se onda ovo fizicko svijetlo rasipa na sve cetiri strane svijeta, sta ti onda ocekujes od Nur-us-Samawati-wal-'Ard, Allaha dz.s., Svjetlosti nebesa i zemlje, Svijetla nad svijetlima? Allah dz.s. je okrenut u svim smjerovima istovremeno.”

Rimljanin se osjeti zatecenim time sto mu na pitanje odgovor dade jedan djecak na jedan takav nacin koji on nije mogao argumentovati. U svojoj desperaciji odluci da pokusa i sa posljednjim pitanjem, no, prije toga, djecak mu rece: ”Cekaj malo! Ti si taj koji postavlja pitanja, a ja sam taj koji na njih odgovara. Fer bi bilo da ti stanes ovdje dole, na moje mjesto, a ja da se popnem gore, gdje ti sad stojis, tako da se i moji odgovori cuju jasno kao i tvoja pitanja.” To se rimljaninu ucinilo sasvim prihvatljivo i on je sisao na djecakovo mjesto, a djecak se popeo na njegovo. I rimljanin ponovi svoje posljednje pitanje: ”Sta radi Allah dz.s. u ovom trenutku?” Djecak ponosno odgovori: ”U ovom momentu, kada je Allah dz.s. vidio na platformi lazljivca i onog koji ponizava islam, odlucio je da On njega ponizi i da ga spusti, a onog ko vjeruje da je Allah jedan, da ga postavi na vise mjesto i da uspostavi istinu. Svaki cas On provodi univerzalnu moc (svakog casa On se zanima necim).”( Er-Rahman, 29.) Rimljanin nije imao vise sta da kaze na to, nego napusti Bagdad i vrati se u svoju zemlju - porazen. U medjuvremenu je djecak odrastao i postao jedan od ucenjaka islama. Allah Uzviseni mu je dao specijalnu mudrost i znanje o dinu. Njegovo ime je bilo ebu Hanifa (rahmatullah 'alayhi) da mu se Allah dz.s. smiluje.

Ovaj text je preveden s engleskog. Orginalna verzija texta se nalazi u knjizi "Manaqib Abi Hanifah" autora Muwaffaq Ibn Ahmad al-Makki (preselio 568 po hidzri).

- 08:33 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 10.01.2007.

Listić papira

Jednog dana, zena sa umornim izrazom na licu, sa sjetom u ocima usla je tiho u jednu radnju.Zamolila je na kasi da joj dozvole da uzme na veresiju nekoliko namirnica.Trgovac je dosao i poceo objasnjavati kako oni ne mogu davati stvari na veresiju.Sasvim tiho zena se pocela pravdati, imamo sedmoro djece a muz mi je tesko bolestan i ne moze da radi.Nemamo jednostavno prihoda sada trenutno, a da im je hrana potrebna za djecu.

Trgovac ju je drsko pogledao i rekao, molim vas napustite radnju, mi nemamo ovdje nista za vas, ne dajemo namirnice na veresiju.U tom trenutku jedan covjek koji je stajao u redu na kasi rece: ''Sta god ona treba dajte joj, ja cu platiti.''

Kada je to cuo sef radnje zapita zenu: ''Imate li listu namirnica, sta vam sve treba?''
Ona tiho odgovori: ''Da, imam.''
''Dajte mi taj listic, stavicemo na vagu i koliko god da je papir tezak, ja cu vam dati u namirnicama.''

Zena otvori torbu, zapisa nesto na papir i dade trgovcu. Spustene glave, polozi papir na vagu. Trgovac a i covjek koji je zelio platiti njene namirnice pogledase u cudu. Vaga se spustala i spustala do samog kraja.
''Ne mogu da vjerujem'' rece trgovac.
Poceo je stavljati namirnice na drugu stranu vage, ali nikako da prevagne, papir je jos uvijek bivao tezi. Stavljao je sve vise i vise namirnica i na kraju nije vise bilo mjesta, ali nikako da prevagne jedan papiric.

Napokon, ljut i iznerviran trgovac uze papir, da vidi sta pise. Zaprepastio se kada je vidio da to nije bila lista sa namirnicama, nego dova upucena Allahu te'ala.

Na papiru je pisao: Dragi Boze, ti znas moje potrebe i ja prepustam sve u Tvoje ruke.

Trgovac je suteci pokupio namirnice i pruzio zeni.

Kolika je moc Allahova, kolika je moc dove. To je nase najjace oruzje, jer Allah kaze ''budi'' i ono bude…

- 09:31 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 09.01.2007.

''Uzica''

Davno davno bio jedan kralj u Indiji. Uzeo je jednu uzicu zategnuo je i postavio kao zadatak njegovim ministrima da je "skrate" ali ne smiju da je secu, prelamaju, ili cvorove u nju da stavljaju.. razmisljali su razmisljali. I nikom nije na um pao odgovor. Dok se jedan nije setio neceg.

Uzeo je jos mnogo duzu uzicu i zategnuo je pored ove. Tako da je uzizca koju je kralj postavio izgledala puno manja, znaci skracena. Kralj je bio zadovoljan...

Sako trebamo i mi da postupimo.. da tudje misljenje ni ne povijamo, niti "secemo".. vec nasu "uzicu" (argumente) pored uzice drugoga da postavimo (ponudimo), a svako za sebe nek odluci koja je kraca-duza/bolja-losija..

- 07:29 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.01.2007.

Priča o jednoj žabi

U nekom selu zivelo na stotine zaba i jednog dana se odlucise za trku da vide ko je u cemu bolji. Vise drugarski. Uglavnom cilj je bio da stignu na vrh jedne veeeelikeeee zgrade. I sad oni koji su samo navijali, a nisu i sami ucestvovali u takmicenju mislili su da je to nemoguce da postigne neko od njih. I umesto da navijaju za zabe govorili su "o vi jadnici" ili "pa to je nemoguce" ili "vi uspeti to ne mozete".. tako stvarno jedna po jedna zaba padala.. i vecina njih nije imala snage... neki nisu ni do pola puta stigli.. neki malo vise.. ali sve osim jedne zabe su pale. Svi zacudjeni kako to ona da uspije, prisli joj da upitaju sta je njena tajna. Kad vidose: ta zaba je bila gluha.

- 08:28 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.01.2007.

Odgovor na kaburska pitanja

džamija - NišJednog dana Ibrahim, zadnje dijete Resulullaha s.a.v.s., sjedjase u krilu svoje majke. Imao je tada 16 mjeseci a smrt je lebdjela iznad njega.
Gleda ga Resulullah s.a.v.s. znajuci da mu se smrt prikucila i govori mu: "O Ibrahime, ja ti ne mogu nimalo pomoci." Preseli Ibrahim na bolji svijet a zalosni ga otac ponese da ga stavi u zemlju. Kada ga smjesti u kabur, rece mu: "O Ibrahime, kada ti dodju meleci reci im: "Moj Gospodar je Allah dz.s., moj poslanik je moj otac, a moja vjera je Islam." Okrenu se Poslanik s.a.v.s. i zatece Omera kako jeca: "Sta te je rasplakalo, o Omere?"
Omer rece: "O Allahov Poslanice, tvoj sin jos nije postigao zrelost i za njim nije potegnuto pero i nema potrebe za tim. A sta da radi Hatabov sin, postigao je zrelost i za njim je potegnuto pero?"
Odgovor na Omerovo pitanje dodje od Allaha dz.s.:

"Allah ce vjernike postojanom rijecju ucvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike ce u zabludi ostaviti. Allah radi sta hoce." (Prijevod znacenja - Ibrahim, 21.)

- 08:10 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 06.01.2007.

Ti si najbolji!

Prenosi se da je Musa a.s. rekao Izraelicanima:"Dovedite mi vaseg najboljeg covjeka!" Doveli su jednog covjeka i Musa a.s ga upita:"Ti si najbolji od njih?" Covjek mu odgovori:"Tako ovi smatraju!" Dobro, ti mi sada dovedi vaseg najgoreg covjeka. Covjek je otisao i poslije izvjesnog vremena vratio se sam. Musa a.s. ga upita: "Je si li doveo najgoreg?" Covjek rece:"Jesam." Pa gdje ti je - upita Musa a.s On mu odgovori:"Ja, Bozji poslanice! NIkog ne znam kao sto poznajem sebe i svoju dusu." Musa a.s. mu rece:"Ti si, zbilja najbolji!"
Iz knjige Zuhd- Ahmed ibn Hanbel/

- 08:58 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 05.01.2007.

Stara arapska priča o smrti

Živio, kaže ta priča, nekakav čovjek u Samarkandu, bio ugledan i imao slugu. Pošalje on toga slugu jednoga dana u bazar, da mu, nešto kupi. Ne prođe ni pola sahata, vrati se sluga sav izbezumIjen : prestrašen. „Daj mi", veli „gospodaru, najbržega konja da bježim u Buharu. U bazaru sam vidio svoju smrt, hoda bazarom, i kad me ugleda, razgorači na mene oči. Došla po mene". Gospodar bijaše milostiv i dade slugi najbržega konja da bježi iz grada. Al se potom nešto dosjeti, bi mu čudno kako to da njegov sluga vidi baš svoju smrt. Požuri stoga u bazar da provjeri, kad stvarno - po bazaru šeta smrt njegovog sluge. „Što mi uplaši slugu, nevoljnice crna?" - upitat će je gospodar. A smrt, mrtva - hladna, kakvu ju je Bog i stvono, reče: „Nisam ga htjela uplašiti, samo sam se začudila kad sam ga vidjela ovdje, u bazaru. Otkud on tu, kad večeras s njim imam sastanak u Buhari?"

Da, u Buhari, prema kojoj nesretni sluga galopira na najbržem konju svoga gospodara.

Takva je smrt, okrutna i ustrajna, nemilosrdna i bezdušna, ponekad nepredvidiva i nestašna, ali uvjek vjerna, poslušna i nepogrešiva. Ako vas napuste svi u životu, smrt sigurno neće. Čekat će vas na ugovorenom mjestu. Kad je sretnete, ne okrećite glavu od nje, ne korite je, ne ljutite se na nju, ne čudite se što baš vas traži. Ne vrjedi. Nego je pogledajte pravo u oči, ne trepćući, i recite joj "Evo mene!Jesi li se umorila?" I spomenite se pred njom, oči u oči s njom kuranskog ajeta "A vi ste smrt priželjkivali prije nego što ste se s njom suočili, pa ste je, eto,očima svojim vidjeli." (Kuran, Ali Imran,143.).

Autor Džafer Obradović
Izvor: (Bosna u Ogledalu)

- 07:44 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.01.2007.

Priča o dva isposnika

Jednom davno, prije mnogo noći, dva isposnika hodase sumom u miru. Mladji i stariji isposnik.
Tako dodjoše do brzaća.Tu stajaše predivna mlada žena, elegantno obučena. Bijaše uznemirena jer htjede preći brzać ai ne znaše kako, a ne željaše skvasiti svoju finu dugu haljinu.
Bez oklijevanja stariji isposnik ju podiže, prenese preko brzaća i spusti na suho tle. Ona mu zahvali i nastavi dalje svojim putem a isposnici krenuše svojim, ponovo u tišini.
Mladji isposnik bijaše nesiguran, uznemiren i zbunjen. Ne mogavsi se boriti sa sobom više, konačno izusti:
"Brate, ne znam šta da mislim.Dobro poznaješ pravila našeg reda, sa ženom ne smijemo čak ni progovoriti. A ti... Čovječe, dotakao si je, podigao, prenio, uh! I sada...Nastavljaš kao da ništa nije bilo!"
"Jednostavno je" -reče ovaj, -"ostavio sam je na suprotnoj strani rijeke, ali ti, ti je još uvijek nosiš!"

(Narodno usmeno predanje)

- 07:39 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 03.01.2007.

Musa, a.s., i čovjek koji se Allahu obraćao dovom

Prica se kako je Musa,a.s.,prosao pored nekog covjeka koji se pun poniznosti molio Allahu.Musa,a.s.,rece:
"Moj Boze,ako njegovu potrebu mogu ja rijesiti, to cu i uraditi!"
Allah, Uzviseni, na to mu objavi:
"Ja sam milostiviji od tebe, no njegove misli su uz njegovo stado ovaca.Ja ne uslisavam dove robu kojem je srce njegovo uz nekog drugog a ne Mene."
Musa, a.s., spomenu to covjeku, pa se covjek ovaj put svim svojim srcem okrenu Allahu,Uzvisenom.
Ovaj put dova mu bi uslisana.
(Risale Kusajrijje)

- 07:34 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Musafira do sad:





Opis bloga

Zanimljive priče koje sa sobom nose puno
po(r)uka...
Hajmo, inšaAllah (ako Bog da), izvucimo po(r)uku...


Hvala Tebi Gospodaru

Hvala Tebi Gospodaru
što mi dade ruke dvije
i što imam ovo srce
u grudima što se krije

Kad bi cijeli život svoj
ja na sedždi Tebi bio
ni tad ne bih Gospodaru
dovoljno Ti zahvalio

Hvala Tebi Gospodaru
što mi razum podari
koji samo Tvojom Moći
zlo od dobrog odvoji

Kad bi cijeli život svoj
ja na sedždi Tebi bio
ni tad ne bih Gospodaru
dovoljno Ti zahvalio

Hvala Tebi Gospodaru
što me tako lijepog stvori
i dade mi jezik ovaj
koji Tebi hvalu zbori

Kad bi cijeli život svoj
ja na sedždi Tebi bio
ni tad ne bih Gospodaru
dovoljno Ti zahvalio

Odabrani stih

KAD BIH ZNALA


Kad bi znala Gospodaru Svjetova
Koja dova od nas ti je najdraža
Svakim trenom ja bih Ti je učila
Svakim dahom njome bih Te slavila

Kad bi mogla svijet bi probudila
Da Te voli…da Ti se pokorava
Ali i ja griješnica sam velika
Tvom rahmetu život svoj sam predala

Sama sebi štetu sam nanosila
Grijehe griješnim rukama sam grlila
I sad grlim al ne hrlim za njima
Jer bezgrješnik od insana ne ima

Da sam samo liska u Tvom Dzennetu
Sto će vječno da boravi u Njemu
I da vidim Tvoje sve džennetlije
Što iskreno vjerovaše u Tebe

Da sam gnjezdo ptica Tvojih zelenih
Što živote svoje nisu žalili
I što rane njihovi su ukrasi
U džihadu sto postaše šehidi

Da sam grana koja će im pravit hlad
Ili trava koja će ih milovat
Kaplja rose s kojom će se umivat
Ili kamen pokraj vječnih izvora

Da sam nitna odijelu Džennetskom
Ili treptaj na pogledu mu’minskom
Osjet kojim osjetiće mirise
Što pronose tvoje časne hurije

Ja Te molim o ljepoto vječita
Otvori i nama vrata Dženneta
I s mirisom da nam duša pohita
Kad pozoveš i nas s ovog svijeta

Svjedočenje

Vjetrovi njišu krošnje sve
Allahovu volju svjedoče

Kapljice kiše zikre sve
Allahovu Milost svjedoče

Subhanallah vel-hamdulillah
ve la illahe illallah, hu vallahu ekber

Ya Rabbi, Ya Rabbi, Ya Allah

Lagane snježne pahulje
Allahovu blagost svjedoče

Visoke čvrste planine
Allahovu svemoć svjedoče

Subhanallah vel-hamdulillah
ve la illahe illallah, hu vallahu ekber

Ya Rabbi, Ya Rabbi, Ya Allah

Gromovi jaki svjetlite
Allahovu snagu svjedoče

Mu'mini Kur'an kad uče
Allahovu mudrost svjedoče

Subhanallah vel-hamdulillah
ve la illahe illallah, hu vallahu ekber

Ya Rabbi, Ya Rabbi, Ya Allah


BUJRUM



eXTReMe Tracker