Jednom davno, prije mnogo noći, dva isposnika hodase sumom u miru. Mladji i stariji isposnik.
Tako dodjoše do brzaća.Tu stajaše predivna mlada žena, elegantno obučena. Bijaše uznemirena jer htjede preći brzać ai ne znaše kako, a ne željaše skvasiti svoju finu dugu haljinu.
Bez oklijevanja stariji isposnik ju podiže, prenese preko brzaća i spusti na suho tle. Ona mu zahvali i nastavi dalje svojim putem a isposnici krenuše svojim, ponovo u tišini.
Mladji isposnik bijaše nesiguran, uznemiren i zbunjen. Ne mogavsi se boriti sa sobom više, konačno izusti:
"Brate, ne znam šta da mislim.Dobro poznaješ pravila našeg reda, sa ženom ne smijemo čak ni progovoriti. A ti... Čovječe, dotakao si je, podigao, prenio, uh! I sada...Nastavljaš kao da ništa nije bilo!"
"Jednostavno je" -reče ovaj, -"ostavio sam je na suprotnoj strani rijeke, ali ti, ti je još uvijek nosiš!"
(Narodno usmeno predanje)
Post je objavljen 04.01.2007. u 07:39 sati.