SVETI ANTE

Portugalac sv.Ante, rođenim imenom Ferdinand, prozvan je Padovanski, jer je posljednju godinu života proveo u tom talijanskom gradu, gdje je i njegov grob u svjetski poznatoj crkvi. (A i poznato je da spretni Talijani sve usvoje! :-)))
To je najpopularniji katolički svetac poslije Gospe, a u iskrivljenoj pobožnosti "istiskuje" i samoga Isusa.
Kao mlada cura sam na svoje oči vidjela kako neke žene idu ravno prema oltaru sv. Ante u fratarskoj crkvi Marijina uznesenja u Makarskoj, a da se uopće ne naklone prema svetohraništu! Ali, Bog će oprostit jer "ne znaju što čine!"
Čula sam da na današnji blagdan u Svečevu crkvu u Sarajevu dolaze pravoslavni i muslimani, a i ovdje sam doživjela da je pravoslavna starica postila uoči ovog dana, kao i da je pravoslavac po nekome slao "lemozinu" za "kruh sv. Ante", koja se daje za potrebite.
Nije čudo da je sveti Ante prozvan svecem cijelog svijeta!
Znam i za slučaj predmeta koji je nađen nakon zazivanja sv. Ante i to na mjestu gdje je osoba već prije toga tražila!
Ranije se nije utjecala sv. Anti, jer je zamjerala pretjeranosti koje sam spomenula, ali, nakon što je više puta pretražila sva moguća mjesta u kući, zavapila je Svecu i obećala da će ga, u slučaju uslišanja, ubuduće zahvalno štovati! I bi uslišana!.
Mnogi pobožni ljudi nisu svjesni da ljude u našem životu poštujemo, Boga i svece štujemo a jedino Bogu se klanjamo, i svaka naša molitva upućena sv. Anti je molba za zagovor kod Svevišnjega, koji jedini ravna tijekom vremena. Zato i kažemo: "Sveti Ante, moli za nas!" i "Gospodine, smiluj se!"
Neki "veliki" Hrvati su smislili da se dopisi završavaju "sa štovanjem", da se idemo "pokloniti" (umjesto spomenuti ili iskazati poštovanje) palima u Domovinskom ratu i sl.
Sjećam se da smo mi kao djeca smatrali da je 13 sretan, sv.Ante broj (trinaest gracija, trinaest utoraka sv. Anti, datum svečeve smrti 13. lipnja...). S amerikanizacijom smo dobili "nesretni" broj 13 kao i puno drugih novotarija, koje istiskuju naše običaje.
Moj otac je nosio ime današnjeg sveca, a tako i svekar, te moj stariji sin...Ima ih u rodbini još dosta, pa svima njima, kao i ostalim Antama, Antonijama i Anticama, Tonijima, Tonćama, Tončama, Tonkama,Tonkicama i sl., želim od srca
SRETAN IMENDAN!


13.06.2018. u 09:40 | 15 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2018 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2024 (3)
Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (1)
Lipanj 2024 (1)
Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (6)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (2)
Svibanj 2023 (3)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (5)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (2)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (3)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić