PUTEM SVJETLOSTI
Titraji zvuka do u dno srca mi sežu,
u sebi krikove ćutim tegobnih dana,
odjeci svemirskih struna s braćom me vežu,
u meni vapije krv iz njihovih rana.
Raspeta ja sam između sreće i tuge,
sreće što slutim da nisam nikada sama,
kroz zvuk i boje ljepotom dosežem druge,
pred svjetlom vječnim mora posustati tama!
Pa ako me bližnji uvijek shvatit' ne mogu,
kad gestom krivom ljubavi zastrem vidike,
ja ipak se nadam, trajno molim se Bogu
da putem nas vodi svjetlosti svekolike!
