Još me "drži" haiku
Dan
Rumena zora
na pladnju plavog neba
Danicu nudi.
Podnevno sunce
oštrim sječivom svjetla
raspoluti dan.
Srpasti mjesec
zvjezdanom njivom šeće,
motre ga oči.
Jesenji haiku pokušaji
Oblačno nebo
propara kliktaj ptica
seleći k jugu
Na dlanu sunca
ko jantar usred trnja
žižula mala
vesela graja
zrelo se zrnje truni
radosti nektar
Dok odlazite
Dok odlazite
moja molitva vas prati
i suza u oku
(ne znam kad se stvori).
Moje je srce nategnuta struna:
čas plačljivo,
čas kao vatra gori.
Dok odlazite bol i blagoslov vas prati.
Ta bol je gorko-slatka.
(Čudan je stvor ta mati.)
Vodi je putem sreće
Rasplest ću ljubavi nevidljive mreže
od sunca, mora, srebrnastih niti,
jer srce moje do kraj svijeta seže,
u mojoj mreži naći ćeš se i ti.
I ako lutaš stazama od blata
i vitlaju te vjetrovi, oluje,
ljubav je moja vrednija od zlata,
u buci uzdah moj se jedvo čuje.
Pa jednog dana vidjet ćeš u mraku
da ljubav presrela je tvoje pute,
obrisati će ona sumnju svaku
i vratit će te u majčine skute.
./.
A ako možda sebičnost me priječi
da vidim svjetlost kojom ona kreće,
oprosti, Bože, crne slutnje, riječi,
i bez mene je vodi putem sreće!
( davno)
Željela bih
Željela bih da sam svečar
koji pali lampione,
da sam sunce, da sam vjetar,
odjek zvona koja zvone.
Ja bih htjela, al On neće
nego da sam žižak mali,
uzdah skromnih koji kleče,
skriven plam što patnju tali.
Tek sam suza koja kane,
pčelin zuj što cvijetu šane
da sam šara na tom danu,
prhki pelud na Tvom dlanu,
nevidljiva, mala sjena,
Tvojom tajnom upućena.
(napisano u Solarisu, u prosincu 1992.)
Gospa žalosna
PIETA
Majka ga prima motreć' netremice,
u duši sluti: tako ima biti,
jer rod se ljudski mora otkupiti!
Ko kamen mirno njezino je lice.
Tama se stere, umukle su ptice,
zastor se hramski razdrije na dvoje.
Dosegnu Zavjet ispunjenje svoje!
Zemlja se stresla, pukle su litice!
Majčino krilo sad prijestolje to je
u sjedinjenju ljubavi goruće.
Slabi i mali više se ne boje.
Nemoćno zlo u sjenama se vuče.
Nad pako siđe On da uzme svoje.
Položen u grob čeka Uskrsnuće.
Danas, na blagdan Gospe žalosne, donosim 13. postaju iz Soneta muke, 2012.
Dora
U kapi kiše
odraz novoga jutra,
radost života.
Zahvalnu pjesmu
i moje srce pjeva
za našu Doru.
Radujem se novorođenoj unuci skupa s njenim roditeljima, Barbarom i Ozrenom!
DOBRA URA
U tišini, ispred stare slike,
u odsjaju gorućeg lumina,
šaptale su patnje svekolike
majci Majke najvećega Sina,
da im ona "dobru uru" prosi
i radosno svjetlo prvog dana
onom, kog u krilu majka nosi;
da joj bude sreća darovana.
U tišini, ispred svete Ane,
i dandanas lumini se pale
za sve majke znane i neznane,
u ljubavi da bi procvjetale!
(1994.)
Vepric (prigodom blagdana Male Gospe)
Vepric je marijansko svetište u blizini grada Makarske.
Nastalo je 1908. godine po uzoru na pećinu Gospe Lurdske u Lourdesu. Osnovao ga je splitsko-makarski biskup Juraj Carić, koji je po svojoj želji u svetištu i pokopan. Svetište čine špilja s Gospinim kipom, kapela, oltar na otvorenom, postaje križnog puta i dr.
Čuvar i upravitelj svetišta u Vepricu bio je don Alojzije Bavčević,[1] a od 21. kolovoza 2014. don Mijo Šurlin.[2]
(Podaci iz Wikipedije)
Najveće slavlje u godini je 7. rujna, uoči samog blagdana Male Gospe, da se ne bi preklapalo sa centralnim slavljem u Solinu, koje je danas.
Donosim isječak članka sa portala Bitno-net:
Po kalendaru blagdan Male Gospe je uvijek 8. rujna. Zove se tako, budući da se slavi “mala Marija”, spomendan Marijina rođenja, za razliku od “Velike Gospe”, blagdana Marijina uznesenja na nebo, 15. kolovoza.
Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je, naime, na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.
...
Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovjedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu.
Mala Gospa donosi jesen pa se u puku kaže “Gospa Mala – jesen prava!” O Maloj Gospi se lastavice skupljaju za odlazak. U puku je riječ, da ih Marija odvodi u tople krajeve, kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest (25. ožujka).
(Završetak navoda)
Marija je vrlo često ime a današnjem blagdanu bi odgovaralo MAJA ili MARICA.
Iako postoji poseban dan IME MARIJINO, 12. o.m., sigurno mnoge (i mnogi) slave danas imendan, pa im želim
SRETNO!!!
Jesenja čežnja
Splasnula vrelina dugog ljeta,
zlaćane se strune vjetrom njišu,
sjemenka se pomalja iz cvijeta,
bijeli oblak još ne sluti kišu.
I u duši tihi spokoj vlada,
jesen šara smirujuće boje,
a u srcu još sam uvijek mlada,
ljubavi su pune čežnje moje.
Ja ne žalim za nemirom vala
ni za žarom sunca koje žeže,
sve bih strasti i bogatstvo dala
za odanu nježnost što nas veže.
(2013.)
Što može...
Što može učiniti
otkinut cvijet
nošen bujicom nebeskom
i naletom vjetra,
zapleten u grane ogoljele!?
Što može učiniti
otkinut cvijet
da se opet nađe
na toplom dlanu
Ljubavi!?
(1999.)
Riječi
Svatko svojim morem mi smo se otisli
okovani ljuskom neprobojnih misli.
Šutnja, dokle srce u sumnji izgara
a mašta u tami provalije stvara...
Ti si mi tajanstven ko zvijezda daleka,
uzalud mi srce na tvoj signal čeka.
Tišina me boli a razgovor liječi,
ko na ranu melem dočekah ti riječi.
More, to je uho dok pažljivo sluša,
korito su riječi kojim teče duša.