Svatko svojim morem mi smo se otisli
okovani ljuskom neprobojnih misli.
Šutnja, dokle srce u sumnji izgara
a mašta u tami provalije stvara...
Ti si mi tajanstven ko zvijezda daleka,
uzalud mi srce na tvoj signal čeka.
Tišina me boli a razgovor liječi,
ko na ranu melem dočekah ti riječi.
More, to je uho dok pažljivo sluša,
korito su riječi kojim teče duša.
Post je objavljen 01.09.2017. u 14:22 sati.