MARINA
VEĆ MNOGO DANA VOLIM JA MARINU
AL´ NJENI HLADNI POGLEDI ME BRINU
DA HRABROST SKUPIM NIKAD NEMAM SNAGE
DA MOGU TADA DA JOJ KAŽEM SVE
JER KAD MI ONA NEŠTO BLIŽE PRIĐE
TAD SRCE MOJE TAD U PETU SIĐE
I NE ZNAM VIŠE KAKO MI JE IME
ODJEDNOM KAO DA SAM SASVIM NIJEM
MARINA , MARINA , MARINA
ZAR NE ZNAŠ DA VOLIM TE JA
MARINA , MARINA , MARINA
UČINI DA SUNCE MI SJA
MOJA LIJEPA MALA , LJUBAV NIJE ŠALA
NEMOJ SA MNOM DA SE ŠALIŠ
O NE , NE , NE , NE , NE
Ovo je prijevod talijanske pjesme na prijelazu iz pedesetih u šezdesete godine prošlog stoljeća. Po njoj je dobila ime moja najstarija nećakinja, kojoj je danas 20 godina od preseljenja u vječnost!
12. srpnja bi napunila 57 godina. Njenu uspomenu čuvaju roditelji, sestre, brat, njezino petero djece sa svojim ocem, i dvije unučice te ostali članovi brojne obitelji, uže i šire.
Pokoj joj vječni!
