Bablje ljeto
Starija žena srebrnih vlasi,
šarenih skuta, na kamen sjela,
u krilu pregršt voća zrela,
a vrat joj đerdan od zlata krasi.
Produžit ljeto ona bi htjela,
potomstvu svome prenosit zgode,
al vrijeme, eto, začas ode,
ostavi trag sred umorna čela!
Zbog neumitnog životnog tijeka
na vjetrometini smo sigurna meta
zimskoga mraza, što sve nas čeka.
Jesen ko žena što poljem šeta
nestat će kao utvara neka
a s njom i draži babljega ljeta!
(2012.)
