Poslije oluje
Zlaćana se svjetlost
rastrla ko svila
po travnatu sagu,
kao da oluja
nikad nije bila
na njezinu tragu.
Kao ruka blaga
kada suzu briše,
pa se srce smiri,
pa se lakše diše!
(1996.)
Zlaćana se svjetlost
rastrla ko svila
po travnatu sagu,
kao da oluja
nikad nije bila
na njezinu tragu.
Kao ruka blaga
kada suzu briše,
pa se srce smiri,
pa se lakše diše!
(1996.)
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
