Miris Mediterana
MASLINA
(1994.)
Deblo joj prstastim korjenom
čvrsto se zemlje drži,
grane joj tamne, čvornate,
podnevno sunce prži.
Iz zemlje rađajuć raspukle
nebu prinosi žrtve,
u kapele hladu sjenovitom
lumini gore za mrtve.
Ti drvo si blagoslivljeno,
goriš zelena i suha,
i s koljena na koljeno
znamen si mira i kruha.
SMOKVA
(1994.)
Sjećam se smokve stare u dnu mog vrta,
ne, gorda ona nije, ni previše škrta.
Podatne grane joj se do zemlje steru
za djecu što veru se po njoj i plodove beru.
Tek tko se osili pa joj pupoljke rani,
osjetit žar će mliječi: to smokva se brani!
