Minijature
ZAGRLJAJ
Vedro nebo,
tople ruke,
zagrljaj djeteta.
LAKŠE SE DIŠE
Zlaćana se svjetlost
rastrrla ko svila
po travnatu sagu,
kao da oluja
nikad nije bila
na njezinu tragu.
Kao ruka blaga
kada suzu briše,
pa se srce smiri,
pa se lakše diše!
SAN O IZGUBLJENOM PRIJATELJSTVU
Plovila je lađa na valova pjeni,
nosila te nježno u zagrljaj meni.
Ko nenadan pričin, u ozračju bijelom...
Glasan smijeh odjeknu uvalicom cijelom.
Trajalo je kratko, više ništa ne bi,
tek sjećanje slatko na taj san o tebi!
